Poslovni broj: 11 Gž-1670/2022-2

 

Poslovni broj: 11 Gž-1670/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz Z1., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. J. J., odvjetnici u Z.1, protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., Z.1, OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u Z.1, radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1854/2019-47 od 29. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1854/2019-47 od 29. lipnja 2022. u pobijanom dijelu, toč. II. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka koja je sadržana u toč. I. izreke.

 

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. izreke, u kojoj je odlučeno o glavnoj stvari (zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama) i u toč. III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

"I Nalaže se tuženiku W. o. V. I. G. d.d., Z., OIB: ... isplatiti tužiteljici N. B. iz Z.1, OIB: ...:

a) iznos od 9.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22.11.2018. do isplate i

b) iznos od 10.601,60 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 292,00 kn od 07.06.2018. do isplate,

- na iznos od 1.467,33 kn od 09.07.2018. do isplate,

- na iznos od 2.999,05 kn od 09.08.2018. do isplate,

- na iznos od 3.280,64 kn od 10.09.2018. do isplate i

- na iznos od 2.562,58 kn od 09.10.2018. do isplate,

te joj naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 12.142,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.06.2022. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži:

a) isplatu iznosa od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22.11.2018. do isplate i

b) isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 10.000,00 kn tekućih od 22.11.2018. do 21.12.2018.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu iz svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda na način da naloži tuženiku isplatiti tužiteljici i daljnji iznos naknade štete od 5.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškom postupka.

 

2.1. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Kako tužiteljica prvostupanjsku presudu ne pobija u toč. I. izreke u dijelu u kojem je presuđeno o glavnoj stvari (zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama) i u toč. III. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 4. svibnja 2018. kada je tužiteljica u Z.1, u Ulici ..., ozlijeđena kao vozačica tramvaja Z.2. na koji je naletio kamion reg. oznake ... osiguran kod tuženika.

 

5.1. Prvostupanjski sud konstatira da između stranaka nije bila sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja (prometne nezgode) i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u kojem je ozlijeđena tužiteljica, pa zaključuje da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici svu prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi, kod čega se poziva na odredbe čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1072. st. 1., čl. 965., čl. 1100. i čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Nadalje, sud navodi da među strankama nije bilo sporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom predmetu platio iznos od 10.000,00 kn, s tim da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je ovaj iznos isplatio na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, dok je bio sporan opseg neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

 

5.2. U žalbenom stadiju postupka relevantan je dio u kojem je prvostupanjski sud odbio tužiteljicu s iznosom naknade neimovinske štete od 5.000,00 kn po kriteriju straha. Obrazlažući presudu u ovome dijelu (toč. 20. obrazloženja) prvostupanjski sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Kod odmjeravanja visine pravične novčane naknade primjenom odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, sud vodi računa o lokalitetu i vrsti ozljede koje je zadobila tužiteljica, tijeku i načinu liječenja, o zaostalom trajnom smanjenju opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 5%, jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i da se dosuđivanjem naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i duljinu njegova trajanja, sud utvrđuje da tužiteljici po tom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kn (dok je tužiteljica zahtijevala po tom kriteriju iznos od 10.000,00 kn), slijedom čega u ovome dijelu djelomično prihvaća i djelomično odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica u žalbi. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije opterećena takvim nedostacima (izreka nije proturječna razlozima presude, dok su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud djelomično odbio tužbeni zahtjev jasni, nedvosmisleni i dostatni) koji si spriječili ovaj sud da ispita njenu pravilnost i zakonitost. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6.1. Iako se poziva i na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (na koji ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti) tužiteljica ničim ne konkretizira u čemu se taj razlog sastoji (koje činjenice prvostupanjski sud nije utvrdio, odnosno koje je pogrešno utvrdio).

 

6.2. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega, nije točna žalbena tvrdnja tužiteljice da je prvostupanjski sud banalizirao kriterij pretrpljenog straha. Tužiteljica tvrdi (nakon opisa promjena u svojoj duševnoj sferi), da je prvostupanjski sud propustio cijeniti da se vještakinja nije osvrtala na kriterij straha samo kroz jednu rečenicu, već se zbog prirode poremećaja na isti osvrtala i kod ocjene razloga nastanka njenog trajnog oštećenja duševnog i socijalnog blagostanja, a što je kod tužiteljice i nastupilo. Da bi nastupilo trajno stanje oštećenja duševnog i socijalnog blagostanja, a koje je prouzročeno strahom, potrebno je da takvo stanje straha traje duže vremensko razdoblje od onoga što ga je prema tvrdnji tužiteljice očigledno banalno prihvatio prvostupanjski sud iz jedne rečenice vještakinje.

 

6.3. Međutim, opisanim žalbenim navodima tužiteljica zapravo potvrđuje odluku prvostupanjskog suda koji joj je po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti dosudio iznos od 6.000,00 kn, koji je tužiteljica i potraživala po tom kriteriju, a u kojem su sadržani i strahovi na koje se tužiteljica sada poziva u žalbi. Naime, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Z. B. P. (na čiji nalaz i mišljenje nakon dopune, tužiteljica nije imala primjedbi) proizlazi da je tužiteljici oštećeno duševno i socijalno blagostanje, a radi posljedica štetnog događaja došlo je do negativnih promjena u njezinoj duševnoj sferi (strahovi, poteškoće sa spavanjem, dekoncentracija, koji su bitni čimbenici za normalno obavljanje njezina posla). Dakle, "(...) stanje straha koje traje duže vremensko razdoblje (...)" na koje se poziva tužiteljica akceptirano je u nalazu i mišljenju sudske vještakinje kojeg je sud prihvatio u cijelosti, a kojeg je onda posljedično u spornome dijelu valorizirao kroz naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, u kojem dijelu je u cijelosti prihvatio zahtjev tužiteljice. Posljedično u dijelu u kojem je odlučio da tužiteljici po kriteriju pretrpljenog straha pripada iznos od 5.000,00 kn (a ne traženih 10.000,00 kn) prvostupanjski sud je pravilno primjenjuje odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a i nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6.4. Tužiteljica pobija presudu i u toč. II.b) izreke (odluku prvostupanjski sud obrazlaže u toč. 22.), ali ne iznosi nikakve konkretne razloge, pa je presuda u tom dijelu ispitana u odnosu na žalbene razloge na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da nije ostvaren niti jedan tako normirani žalbeni razlog.

 

6.5. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužiteljica pobija samo njenim dovođenjem u korelaciju sa eventualnim (većim) uspjehom u sporu.

 

7. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. II. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka koja je sadržana u toč. I. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

 

8. Tužiteljica je odbijena sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1 ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

 

U Varaždinu 25. svibnja 2023.