REPUBLIKA HRVATSKA              

              Općinski sud u Pazinu              

Narodnog doma 2/b, 52000 Pazin              

Poslovni broj: K-163/2019-63

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji N. C., kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke S. B., u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. N., optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli broj: K-DO-185/2015 od 19. svibnja 2016. (sada ODO Pazin broj: KO-DO-332/2020), zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 22. svibnja 2023. u nazočnosti savjetnika Općinskog državnog odvjetnika u Pazinu B. J. i branitelja okrivljenika P. P. prema zamjeničkoj punomoći, te u nenazočnosti okrivljenika D. N., donio je te dana 25. svibnja 2023. u nenazočnosti stranaka objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I.        Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Puli poslovni broj K269/2016-3 od 1. lipnja 2016. u odnosu na okrivljenika D. N. stavlja se izvan snage.

 

II.     Temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08

 

okrivljenik D. N., od oca pok. G. i majke N. rođene D., rođen 19. rujna 1966. u P., sa prebivalištem u L., P. V. 17, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, po zanimanju elektrotehničar i vozač motornih vozila, vlasnik obrta, srednjeg imovnog stanja, bez vrijednije imovine, neoženjen, otac dvoje mldb. djece, vojsku služio 1985/1986 u Karlovcu i Kninu, sa činom desetara, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega 

 

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da bi:

 

dana 1. veljače 2015. oko 19,30 sati u Labinu, Sv. Mikule 11, na parkiralištu ispred stambene zgrade, u cilju da uplaši i uznemiri A. V., supruga njegove bivše izvanbračne supruge T. V., obratio mu se riječima: "Ubit ću te, ubit ću vas, sada ćeš vidjeti" a što je A. V. uplašilo i uznemirilo

 

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti

 

pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom

iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

 

III. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08  troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli podnijelo je 19. svibnja 2016. optužnicu pod brojem: K-DO-185/2015 od 13. svibnja 2016. (sada ODO Pazin KODO-332/2020), protiv okrivljenika D. N. (dalje u tekstu: okrivljenik), kojom ga tereti da je počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl.

139. st. 2. KZ/11. U podignutoj optužnici tužitelj je predložio izdavanje kaznenog naloga koji prijedlog je sud usvojio te je bila izdana presuda s kaznenim nalogom

Općinskog suda u Puli poslovni broj: K-269/2016-3 od 1. lipnja 2016. Budući da je okrivljenik protiv takvog kaznenog naloga prigovorio, spis je dostavljen kaznenom optužnom vijeću koje je optužnicu potvrdilo te je zakazana i održana rasprava.

 

2.                 Na raspravi održanoj 22. svibnja 2023. koja je počela iznova zbog proteka vremena duljeg od tri mjeseca, a budući da se ista provela u odsutnosti okrivljenika, s obzirom da su za to bili ispunjeni svi zakonski uvjeti iz čl. 404. st. 5. ZKP/08, uzeto je da je njegov stav o optužbi da se ne smatra krivim te je sukladno čl. 417.a st. 5. ZKP/08 njegova obrana pročitana na kraju dokaznog postupka. Napominje se da je na raspravi održanoj 8. srpnja 2022., kojoj jest nazočio, okrivljenik primio sva dužna upozorenja, izjavio da je optužnicu razumio te je bio iznio očitovanje da se ne smatra krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela, kao i obranu.

 

3.                 U provedenom dokaznom postupku pročitani su materijalni dokazi u spisu i to: zapisnik o zaprimanje kaznene prijave A. V. od 3. veljače 2015. osim u dijelu izjave prijavitelja (list 9-10 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1- O-74/14 od 09. listopada 2014. godine (list 84-87 spisa), dopis Policijske postaje Labin od 26. svibnja 2021. (list 140 spisa), rješenje ODO Pula broj K-DO185/2015 od 07. svibnja 2015. (list 141-142 spisa) i zapisnik Policijske postaje Labin o zaprimanju kaznene prijave D. N. od 2. veljače 2015. osim u dijelu izjave prijavitelja od 02. veljače 2015. (list 144-146 spisa). Na temelju članka 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedokinje R. K. ispitane na raspravi od 30. listopada 2019. (list 94-96 spisa), a na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8.

ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka D. B. koji je ispitan na raspravi od 14. svibnja 2021. u prisutnosti stranaka (list 118-124 spisa). Na kraju dokaznog postupka, a prije čitanja i reproduciranja obrane okrivljenika, pročitani su izvadci iz Kaznene i Prekršajne evidencije za okrivljenika (list 174-177 spisa), nakon čega je pročitana obrana okrivljenika dana na zapisnik od 8. srpnja 2022. (list 159-164 spisa), a kako je isti ostao kod obrane koju je dao u prethodnom postupku, pročitan je i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika u ODO Pula 4. siječnja 2016. (list 36-38 spisa) te je reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljenika sa DVD-a na listu 39 spisa.

 

4.                 Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog da se pročita optužnica ODO u Rijeci posl.br. KMP-DO-186/14 od 26. veljače 2015. godine (list 81-83 spisa), kao i da se pribavi spis pokrenut povodom te optužnice kao nevažan jer je ocjena suda da činjenice u tom postupku nisu bitne za utvrđenje činjeničnog stanja koje se optuženiku stavlja na teret u ovom postupku. 

 

5.                 Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane da se pregleda snimka napada od trećeg mjeseca 2016. (u koverti na listu 135 spisa) godine budući ista nije bitna niti prikladna za utvrđenje činjeničnog stanja od 1. veljače 2015. koje se optuženiku stavlja na teret.

 

6.                 Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog da se pročitaju prijave optuženika na listu 125-134 spisa budući se iste odnose na period od mjeseca listopada i studenog 2015. godine te sud smatra da se njihovim provođenjem ne bi utvrdile važne i odlučne činjenice koje su bitne za utvrđenje činjeničnog stanja koje se optuženiku stavlja na teret.

 

7.                 Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog da se pročita prijevod rješenja Zavoda za socijalno osiguranje od 10.8.2018. (list 97-101 spisa) na okolnost da oštećenik već dvije godine ne živi u Švedskoj kao neprikladan i nevažan jer obrana nije po nalogu suda dostavila potvrdu iz koje bi bilo razvidno koje osobe su zavedene pod matičnim brojevima koji se spominju u prijevodu rješenja sa švedskog jezika, a iz podataka koji već prileže spisu proizlazi podatak da oštećenik ne živi više u Švedskoj.

 

8.                 Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 3. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog optužbe da se na raspravu pozove i ispita oštećenik kao svjedok A. V. kao neprikladan prijedlog jer je sud u nekoliko navrata pokušao uručiti poziv oštećeniku A. V. na adresi u Švedskoj koju je naveo u policijskoj postaji prilikom podnošenja kaznene prijave, a koje dostave su ostale neuspješne jer je isti odselio sa navedene adrese, a nije dostavio sudu novu adresu (dostavnice na listovima 65, 67, 69 i 78 spisa), pa nakon što je isti u e – mailu na listu 91 spisa obavijestio sud da se nalazi na Novom Zelandu, ali nije naveo na kojoj adresi, pozivi su mu poslani u nekoliko navrata putem njegove e-mail adrese te je oštećenik nekoliko puta e-mailom naveo da nije u mogućnosti prisustvovati pa čak niti ročištu kojem je trebao nazočiti putem audio video veze ne navodeći  za to razlog (listovi 91 i 166 spisa). Sud je zatražio od punomoćnika oštećenika da dostavi adresu oštećenika (dopis na listu 172 spisa), po kojem traženju isti nije postupio te sud i dalje ne raspolaže adresom oštećenika, u spisu nema podatka gdje se on sada točno nalazi i u kojoj državi, a svjedokinja R. K. je prilikom svjedočenja (list 96 spisa) izjavila da on živi na skrivenoj adresi u Novom Zelandu, a punomoćnik oštećenika spominje i Australiju (list 165 spisa) te je očigledno da oštećenik, po čijoj prijavi se ovaj postupak vodi, ne želi da sud i stranke znaju njegovu adresu. Ovaj kazneni postupak se vodi već sedam godina, i to po prijavi oštećenika koja se ima smatrati prijedlogom oštećenika za progon, no unatoč tome oštećenik se niti jednom nije odazvao na raspravu kod ovoga suda niti opravdao nedolaske na iste i nesudjelovanje na ročištu putem audio video veze, te je zaključak suda da isti izbjegava dolazak na raspravu, pa čak i svjedočenje putem audio video veze. Sud nema mogućnost da oštećenika prisili da pristupi i da svoj iskaz, odnosno nema mogućnost izdavanja naloga policiji za dovođenje jer je isti izvan Hrvatske, niti EIN-a jer očigledno nije na području Europske unije. Ukoliko se isti još nalazi u Novom Zelandu, zbog jako velike vremenske razlike nije moguće niti održavanje ročišta na daljinu jer bi bila potrebna međunarodna pomoć nadležnog tijela Novog Zelanda, što nije moguće zbog nepoklapanja radnog vremena, a i sam oštećenik se nije odazvao na takvo ispitivanje čak i kada je bilo određeno bez sudjelovanja nadležnih tijela Novog Zelanda. 

 

9.                 Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te nisu imale primjedbi na provedeni dokazni postupak.

 

10.             U tijeku postupka nije bilo sporno da je okrivljenik 1. veljače 2015. u večernjim satima u ulici Sv. Mikule u Labinu, na parkiralištu ispred stambene zgrade došao u kontakt sa A. V., suprugom njegove bivše izvanbračne supruge T. V., a što okrivljenik niti ne osporava u svojoj obrani.

 

11.             Sporno je je li tom prilikom okrivljenik A. V. uputio riječi „Ubit ću te, ubit ću vas, sada ćeš vidjeti“.

 

12.             U svojoj obrani u prethodnom postupku okrivljenik navodi da je on prvi podnio kaznenu prijavu, međutim njegova je odbačena a od gospodina je prihvaćena. To je bilo 1. veljače 2015., vrijeme događaja je bilo negdje oko 19-19:30 sati uvečer. Padao je snijeg, susnježica, kiša, s kišobranom se vraćao od majke koja živi na Prilaz vetva 24, i nije se kretao ulicom Svetog Mikule nego glavnom cestom između Doma zdravlja i ulice koja je sa desne strane, to je doista ulica Sv. Mikule. Kretao se po glavnoj cesti. Na samom dolasku u jednom trenutku se prekida pješački nogostup jer je ulazak za auta za taj dio ulice Sv. Mikule. Došavši do te točke nailazio je automobil koji on nije vidio ni koji je ni šta je, jer držeći kišobran morao je samo stati da bi automobil mogao proći. Nije uspio vidjeti ništa unutra, bila su potpuno zamagljena stakla i nije mogao vidjeti o kome se radi. Nakon što ga je automobil zaobišao tj prošao pokraj njega, nakon metar iza njega zaustavio se i iz auta je dinamično izašla osoba i tom prilikom se okrenuo i vidio A. V.. Kako je A. dinamično krenuo prema njemu i uputio mu riječi "Šta se šuljaš ovdje, a, šuljaš se? Tražio sam te da ti kažem da su djeca u Hrvatskoj.“ On je pitao A. gdje su djeca, djeca su trebala biti ovdje jer je bio 1. veljače, Švedski sud je dosudio povratak djece ka ocu i termin je bio 1. veljače. To je bio baš taj dan. On je hodao unazad jer je A. išao dinamično prema njemu, a u tom trenutku nije znao koje su njegove namjere i šta on želi. Upozorio je A. „molim te budi na rastojanju, nemoj mi se približavati“. U tom momentu je A. njemu uputio riječi "ne znaš ti mog brata, imat ćeš ti prilike njega upoznati, sredit ćemo te mi.“. On je na to A. rekao "ti meni prijetiš" i pozvao je policiju. Dok je on zvao policiju, A. je rekao "zovi, zovi bit će to moja riječ protiv tvoje riječi". Napominje da je u onom trenutku kada je osoba izašla iz automobila, automobil se udaljio skroz dolje do dna do samog kraja ulice, ni u jednom trenutku automobil nije bio kod njih nego je samo produžio dalje. Nije bilo vidljivo tko je u tom automobilu. Nakon njegovog poziva policiji, A. je nestao, udaljio se i on je razgovarao sa službenom osobom. Nakon što je završio razgovor s policijom koja je rekla da će poslati patrolu, odmah je zvao svog odvjetnika jer je bio uznemiren pa da mu kaže što je doživio. Kada ga je dobio na telefon, i dalje je stajao na cesti i dok su pričali ponovno se vratio A. V., spustio je mobitel i ponovno je A. rekao "kukavice, pičkice, zoveš policiju, sredit ćemo te mi". Cijelo vrijeme je bio mobitel uključen i to je čuo i njegov odvjetnik. Ponovno se A. V. udaljio i ne zna gdje je nestao. Kad je došla policijska patrola, rekao im je o čemu se radi, oni su otišli tamo, međutim nitko nije želio otvoriti vrata. Oni nisu imali nikakav susret s A. V. jer nitko nije htio otvoriti vrata. To su bili policijski službenici E. B. i njegov kolega. Ističe da je on pozvao policiju, da je policija došla na uviđaj i da nitko nije htio otvoriti vrata nego da bi se naknadno smicalicama i lažima dostavila ovakva tužba protiv njega, smišljena i lažna, a to je bilo nešto sasvim drukčije. Dok je A. njemu prilazio, dok se on morao izmicati nazad upozoravajući ga da mu se ne približava, automobil se udaljio, ne zna tko je bio u tom automobilu koji je otišao 50 m dolje skroz do kraja ulice jer je adresa od gđe. K. ionako Sv. Mikule 11, što je zadnji ulaz dole, to je distanca od minimalno 50 metara od samog ulaska u ulicu pa do kraja. Poslije je uvidio da se radilo o osobnom automobilu marke Nissan Micra i da je to njezin auto. Na upit da li je tom prilikom on A. izrekao neke riječi, odgovorio je da je samo upozorenje da mu se ne približava. Nije mu rekao riječi "ubit ću te, zaklat ću te, vidjet ćeš ti". Imao je s A. V. mjesecima unazad isto tako dva susreta gdje se nikad ništa nije desilo, to je bilo u Švedskoj kada je došao tražiti djecu i jednom prilikom primopredaje djece. Ovaj put je vjerojatno izmicala kontrola s njihove strane s obzirom da je on sudski u Švedskoj dobivao pozitivna rješenja. Na upit da li je vidio s kojeg mjesta u autu je A. izašao, odgovorio je sa mjesta suvozača. Nakon što je A. izašao iz vozila, to vozilo se udaljilo 50 a možda i 70 metara. Na upit da li je za vrijeme njegovog razgovora sa A. netko pristupio, odgovorio je da apsolutno nikoga nije bilo, bio je mrkli mrak, kiša, snijeg, vidljivost je bila nikakva. To se sve odvilo u jednoj minuti jer je on odmah pozvao policiju. Kada ga je pitao gdje su djeca, A. je rekao da su djeca u Hrvatskoj, u Zagrebu i da će dobiti djecu po sudskom rješenju. On je A. rekao da su oni njemu trebali djecu dostaviti danas po švedskom rješenju, i onda ga je upozorio da mu se ne približava. Bio je jako oprezan, rekao je A. neka ostane tamo gdje je, i A. mu je spomenuo "ne znaš ti tko je moj brat", a od kud bi on znao da li čovjek ima ili nema brata. A. je njemu diskretno i direktno rekao da će imati prilike upoznati njegovog brata i da će me srediti. Nisu mu dali djecu tog dana. Poslije po žalbi je doneseno rješenje s rokom do 1. travnja i 1. travnja su vratili djecu te je on s djecom proveo 3-4 dana, s time da je on bio u prisustvu odvjetnika jer si ne može dozvoliti da bude sam u blizini A. ili bivše supruge da ne bi uslijedile prijave. Na upit zašto misli da bi ga lažno prijavili odgovorio je zato što je bio svjestan da će on prijaviti A. jer je sutradan odmah otišao u policijsku postaju Labin i prijavio ga, a A. je bio svjestan da će on to učiniti pa je smišljao lažnu priču te je ponovno uvrstio u tu priču R. K. koja je već lagala na sudu u vezi svoje kćerke. Zato i nisu otvorili vrata jer su morali napraviti strategiju lažne priče kako će se obraniti i stvar preokrenuti u svoju korist. Na upit da li je vidio nakon tog događaja da je A. V. ušao u ulaz od zgrade, odgovorio je da je vidio da je otišao i da se vjerojatno zaustavio kod parkiranih vozila i čekao da on završi razgovor s policijom jer se vrlo brzo ponovno vratio. On se nije micao. Nakon toga je A. vjerojatno otišao prema ulazu od zgrade. On je bio uzrujan s ovakvim ispadom, nije to očekivao.

 

13.             Na raspravi od 8. srpnja 2022. okrivljenik dodatno navodi da osim što je oštećenik njega napao predmetnog dana koji je predmet ovog događaja, oštećenik je njega napao 29.10.2015., 01.11.2015. te ponovno u trećem mjesecu 2016. kada mu je svojim autom blokirao njegovo auto na javnom prostoru, da se zadnji napad desio 16.03.2016, da je on napade od 29.10.2015. i 01.11.2015. prijavio policiji u Švedskoj, a ovaj zadnji nije.

 

14.             U svom iskazu danom na raspravni zapisnik od 30. listopada 2019. R. K. je iskazala da pretpostavlja da je danas na sudu zbog incidenta koji se desio između D. i A., a to je kad je A. prijetio, odnosno kad je D. prijetio A.. Navodi da nema saznanja da bi A. nekad prijetio D. N., pa navodi da se zabunila kada je prije navela da je A. prijetio D., već je mislila na to kad je D. prijetio A.. Navodi da je prije tog incidenta bila dva i pol mjeseca u

Švedskoj gdje je živjela njezina kćerka zajedno sa A. i djecom. Sjeća se jednog dana kada su bili u kući u Švedskoj da je na vrata došao D. N. zajedno sa advokatom, oni su imali pištolje, D. u ruci, a advokat za pojasom, lupali su po vratima kuće, A. je otvorio vrata, njezina kćer je pozvala policiju, policija je odmah stigla, pa su D. i njegov advokat pobjegli prije nego što je došla policija, ali kad je otišla policija, oni su se ponovno vratili. Ona je tada rekla svojoj kćeri da više ne može biti u Švedskoj zbog tog događaja, te ju je dva tri dana nakon toga A. V. automobilom odvezao kući u Hrvatsku. Dan nakon što ju je A. dovezao u Hrvatsku, njoj je nešto trebalo kupiti, pa su A. i ona pješice otišli u market da kupe za nju stvari, te kad su došli do parkirališta ispred njene zgrade vidjeli su D. kako hoda oko njenog automobila, te da sa nogom udara u njen automobil, no nije jako udarao. Tada je nastala prepirka između njih, ona je pitala D. šta radi, da li treba nešto od toga auta, jer da zna da je to njen auto, tada su D. i A. počeli malo glasnije pričati, pošli su u susret jedan drugome kao da će se udariti, no nisu se udarili, već se D. odmaknuo i produžio prema prvom ulazu u zgradu, gdje se nalazi ulaz na parkiralište, te kad je došao do tog mjesta bio je dovoljno udaljen od njih, možda nekih 10-tak metara, te je počeo D. vikati: "Sve ću vas pobiti, ubiti ću te!", D. je još nešto vikao, ali to drugo nije čula, dok ove naprijed navedene riječi je čula jer ih je vikao glasnije. A. je tada vikao D.: "Ma koga ćeš ti ubiti?", normalno je da je bio revoltiran, a na to pitanje D. je odgovorio: "Pa tebe ću ubiti". Ona je tada uhvatila A., jer se bojala da se ne bi potukli, rekla je A.: "Pusti ga", te su njih dvoje otišli u njen stan. Navodi da je sve to moglo trajati oko sedam do osam minuta, možda koju minutu manje jer nije gledala na sat. Navodi da prije nego što je D. rekao da će ih sve pobiti, A. i D. su razgovarali, ona je stajala kraj svog automobila, a njih dvojica su stajali malo dalje od nje i nešto su razgovarali, A. je u jednom trenutku krenuo prema njoj, D. je tada počeo psovati, nakon čega se A. vratio i krenuo prema D., nakon čega je D. pobjegao prema izlazu sa parkirališta, te je od tamo tada vikao da će ih sve pobiti i da će ubiti A.. Na pitanje tužitelja izjavljuje da nije bilo drugih incidenata na parkiralištu ispred njene zgrade između optuženika i oštećenika, osim onog koji je ranije navela. Nakon što joj je predočeno da je prilikom ispitivanja u Državnom odvjetništvu iskazala da su došli s automobilom ispred zgrade, a danas iskazuje da su došli pješice, pa na pitanje što je istina, izjavila je da je istina ono što je danas iskazala, a to je da su ona i A. dolazili pješice prema njenoj zgradi. Navodi da se ne sjeća svih detalja. Sjeća se da se predmetni incident desio uvečer, odnosno da je bio mrak. Ne sjećam se da li je tom prilikom padala kiša. Na pitanje branitelja, izjavila je da ju je A. dovezao njenim automobilom iz Švedske. Predmetne večeri na parkiralištu bilo je parkirano puno drugih automobila, ali nije bio tamo parkiran auto od A., već je bio parkiran njen automobil na parkiralištu. Navodi da tom prilikom automobil A. V. uopće nije bio u RH, te se on u Švedsku vratio avionom. Na pitanje: "Zašto ste prilikom prvog iskazivanja iskazali da je D. promatrao automobile, a danas ste iskazali da je udarao Vaš automobil?", odgovorila je da je iskazala onako kako joj je došlo po njenom sjećanju, a navodi da kad je iskazivala u Državnom odvjetništvu da je bila pod stresom. Navodi da je dijabetičar, na inzulinu, te da gubi pamćenje kroz dijabetes. Ne sjeća se da li je tom prilikom D. u ruci držao mobitel. Navodi da se ona nalazila između trećeg i četvrtog ulaza zgrade, jer joj je tamo negdje bio parkiran auto. Kad je D. prijetio nalazio se kod prvog ulaza u zgradu gdje se nalazi ulaz u parkiralište. Kada su A. i ona došli na parkiralište, vidjeli su da D. stoji sa prednje strane njenog automobila, A. i ona su stajali sa stražnje strane njenog automobila, te je tada počela komunikacija između njih. Nakon što joj je predočeno da je prilikom ispitivanja u Državnom odvjetništvu iskazala da kada je A. parkirao auto je krenuo u smjeru gdje se nalazio D., a danas navodi da su krenuli obojica jedan prema drugome, pa na pitanje što je istina, izjavila je da u trenutku kada je D., koji se nalazio sa prednje strane njenog automobila, krenuo prema A., A. je krenuo prema D.. Na pitanje branitelja koliko treba pješice od marketa gdje su išli po hranu pa do njenog stana, odgovorila je da nekome tko hoda normalnim hodom treba tri do četiri minute, a njoj treba malo duže. Navodi da njena kćerka zajedno sa A. V. sada živi u Novom Zelandu. Njena kćerka živi na skrivenoj adresi.

 

15.             U svom iskazu danom na raspravni zapisnik od 14. svibnja 2021. svjedok D. B. je iskazao da zna zbog čega je došao svjedočiti, no da je naknadno saznao da se optuženik sudi sa nekime. On može reći što je vidio onaj dan kad se to desilo. Sjeća se da je jedan dan išao baciti smeće, bio je dan, pogledao je okolo, te je vidio da se nešto dešava na udaljenosti od 60-70 metara od njega. Vidio je optuženika, te je vidio da je jedna osoba izašla iz automobila, automobil je nastavio vožnju te ta osoba koja je izašla iz automobila počela se unositi optuženiku u lice. Vidio je da je optuženik posegnuo za telefonom i nekoga je zvao. Nakon toga otišao je doma. Nakon nekoliko vremena sreo je optuženika te kad su popričali rekao mu je da ga je taj čovjek tužio da ga optuženik tuče. Navodi da on nije prijatelj sa optuženikom već poznanik, u Labinu se svi znaju, optuženik i on se sretnu dva tri puta na godinu. Navodi da ja pretpostavio da neće bit fizičkog sukoba između optuženika i te osobe, nije čuo šta je ta osoba rekla optuženiku, te se on udaljio. To je moglo trajati par sekundi. Na pitanje da li je vidio po izrazu lica da li optuženik nešto govori toj osobi odgovorio je da nije mogao vidjeti po izrazu lica odnosno ustiju da li se nešto govori, vidio je samo po gestikulaciji tijela da se ta muška osoba unosi u lice optuženiku. Nije vidio da bi netko drugi bio u blizini osim optuženika i te muške osobe. Na pitanje branitelja optuženika gdje su stajali optuženik i ta muška osoba izjavio je da su stajali na trotoaru, na ulazu u parking, za zgradu. Na pitanje tužitelja kakvo je bilo vrijeme predmetnog dana izjavio je da je bio zimski period, čini mu se drugi mjesec, sniježilo je, no nije siguran. Njega da se to nije ticalo, pa se nije miješao. Navodi da je to bilo prije pet šest godina. On je radio u MUP-u pa ima instinkt za neke stvari, te kako je vidio da se neće ništa desiti, otišao je. U trenutku kad se ta osoba unosila u lice optuženiku oni su stajali kraj parkiranih vozila. On ne poznaje osobu po imenu A. V..

 

16.             Iz priloženih materijalnih dokaza (listovi 9-10, 140, 144-146 spisa) proizlazi da je okrivljenik D. N. 2. veljače 2015. u 8,45 sati pristupio u Policijsku postaju Labin te na zapisnik podnio kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139.

KZ/11, da je s A. V. policija obavila obavijesni razgovor te da je oštećenik A. V. 3. veljače 2015. u 9,10 sati na zapisnik u Policijskoj postaji Labin podnio kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ/11.

 

17.             Nadalje, iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Puli posl. br. KDO-185/2015 od 7. svibnja 2015. (listovi 141-142 spisa) proizlazi da je odbačena kaznena prijava koju je D. N. podnio  protiv A. V. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 počinjenog na način da je 1. veljače 2015. oko 19,30 sati u Labinu, na kolniku ulice Svetog Mikule, u cilju da ga uplaši i uznemiri uputio mu riječi: „Platit ćeš ti nama, ne poznaš ti moga brata, imat ćeš ti priliku upoznat njega, sredit ćemo te mi“, a koje riječi da su D. N. uplašile i uznemirile. Navedena kaznena prijava odbačena je s obrazloženjem da obzirom na navedeni sadržaj riječi ne proizlazi da bi A. V. ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koje se postupak vodi po službenoj dužnosti, već eventualno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11, a za koje kazneno djelo se kazneni postupak vodi po privatnoj tužbi.

 

18.             Iz preslika rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. R1- O-74/14 od 09.

listopada 2014. godine (list 84-87 spisa) proizlazi da je istim određena privremena mjera kojom se mlt. djeca T. V. i D. N. do pravomoćnog okončanja tog postupka povjeravaju na življenje ocu D. N.. U obrazloženju se u bitnome navodi da su stranke učinile nespornim da je sud u Švedskoj (gdje je T. V. tada boravila) odlučujući o otmici djece koju je pred švedskim sudom inicirao D. N., švedski sud donio odluku da se A. N. i A. N. presele kod oca D. N. te da je stoga neprihvatljiv prijedlog predlagateljice T. V. da djeca i dalje ostanu s njom živjeti.

 

19.             Na temelju provedenog dokaznog postupka zaključak je suda da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

20.             Sud je u cijelosti poklonio vjeru svjedoku D. B. budući da se radi o nepristranom svjedoku te sud doista ne vidi nikakvog razloga zbog kojeg isti ne bi iskazivao o događaju onako kako se on doista u zbilji i desio. Isti je u svom iskazu naveo da je na udaljenosti od 60-70 metara od njega vidio okrivljenika, te da je vidio da je jedna osoba izašla iz automobila, automobil je nastavio vožnju a ta osoba koja je izašla iz automobila počela se unositi okrivljeniku u lice, nakon čega da je okrivljenik posegnuo za telefonom i nekoga zvao. Iako isti nije čuo šta je ta osoba rekla okrivljeniku, odnosno nije mogao vidjeti po izrazu lica odnosno ustiju da li se nešto govori isti je vidio po gestikulaciji tijela da se ta muška osoba unosi u lice okrivljeniku, a nije vidio da bi netko drugi bio u blizini osim okrivljenika i te muške osobe. Navedeni svjedok nije zainteresiran za ishod ovog postupka te sud nije našao razlog zašto istom ne bi vjerovao, slijedom čega njegov iskaz sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan. Iako isti nije mogao čuti eventualno izrečene riječi, iz njegovog iskaza je utvrđena dinamika ovog događaja te je navedeni iskaz sud mogao usporediti s preostalim iskazima, a radi ocjene njihove vjerodostojnosti.

 

21.             Sud, pak, vjeru nije poklonio svjedokinji R. K. jer je njena kćerka T. V. sada supruga oštećenika A. V. i u zavadi s bivšim suprugom, ovdje okrivljenikom D. N. s kojim je bila u sporu oko skrbništva nad djecom, dakle unucima svjedokinje R. K., te je zaključak suda da se ne radi o objektivnom svjedoku već o osobi koja je zainteresirana za uspjeh oštećenika u ovom sporu. Također, ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu navedene svjedokinje smatrajući da je isti iskonstruiran za potrebe ovog postupka, a budući da je isti proturječan i u bitnome odstupa i od njenog iskaza danog u prethodnom postupku. Naime, ista je na raspravi prvo navela da je A. prijetio, da bi se potom ispravila da je D. prijetio A., zatim je navela da su ona i A. V. predmetne zgode išli pješice i dodala da je vidjela okrivljenika da nogom udara njen automobil te da se ona njemu obratila u vezi toga, dok je u prethodnom postupku izjavila da su se ona i A. V. dovezli i da je vidjela da okrivljenik promatra druge automobile. Upitana o razlikama u iskazu ista je navela da je točno ono što je rekla na raspravi. Iako upozorena da je dužna govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo što podrazumijeva i neizmišljavanje odgovora na pitanja na koja ne zna odgovor odnosno ako se ne sjeća određenih činjenica, navedena svjedokinja je tek naposljetku, kada je bila nekoliko puta upozorena na razlike i odstupanja u svojim iskazima izjavila da gubi pamćenje kroz dijabetes. Da je iskaz iste nevjerodostojan proizlazi i iz činjenice da njen iskaz odudara od iskaza nepristranog svjedoka D. B. na temelju kojeg je činjenično stanje utvrđeno sasvim drukčije nego što to navodi svjedokinja R. K. na raspravi. Također, i iz iskaza svjedoka D. B. i okrivljenika suglasno proizlazi da je nakon izlaska A. V. iz automobila, navedeni automobil produžio dalje, te da nije bilo drugih osoba u neposrednoj blizini okrivljenika i A. V.. Slijedom navedenog, a obzirom na nedosljednosti u odnosu na prethodno navedene činjenice, ovaj sud nije poklonio vjeru navedenoj svjedokinji niti u dijelu u kojem je iskazivala da je čula da je okrivljenik uputio oštećeniku riječi prijetnje.

 

22.             Nadalje, sud je poklonio vjeru iskazu okrivljenika jer je isti životan i logičan. Isti je iskazivao dosljedno te je njegov iskaz u suglasnosti s ostalim dokazima u spisu i to s iskazom svjedoka D. B. koji je naveo da je oštećenik taj koji je pristupio okrivljeniku i unosio mu se u lice, nakon čega da je okrivljenik telefonom nekoga zvao, kao i s materijalnom dokumentacijom u spisu iz koje proizlazi da je okrivljenik odmah sljedeći dan ujutro prvi pristupio u policijsku postaju i podnio prijavu protiv oštećenika za upućene riječi prijetnje navedenog dana, dok je oštećenik prijavu protiv okrivljenika također za upućene riječi prijetnje predmetne zgode, podnio jedan dan nakon okrivljenika, odnosno nakon obavljenog obavijesnog razgovora po prijavi okrivljenika. Slijedom navedenog ovaj sud je poklonio vjeru iskazu okrivljenika u kojem isti navodi da nije uputio oštećeniku riječi prijetnje nego upozorenje da mu se ne približava, a što je životno u situaciji u kojoj se oštećenik, s kojim nije u dobrom odnosu, kretao prema njemu. 

 

23.             Također, ocjena je suda da bi u slučaju da je okrivljenik doista izrekao prijetnje smrću oštećeniku, držanje oštećenika u ovom postupku bilo drukčije, odnosno da bi oštećenik aktivno sudjelovao u ovom postupku iznoseći svoje svjedočenje, međutim, iz ponašanja oštećenika, koji je svojom nedostupnošću niz godina onemogućavao okončanje ovog postupka, sud zaključuje da isti nije zainteresiran za ovaj postupak, niti za svjedočenje u istom čak niti preko audio video veze, a što u ukupnosti s prethodno navedenim upućuje na zaključak suda da je istinita obrana okrivljenika da je oštećenik njega prijavio za prijetnje isključivo kako bi otklonio svoju odgovornost iz razloga što je okrivljenik prethodno prijavio oštećenika za upućene prijetnje te da okrivljenik predmetne zgode nije oštećeniku izrekao riječi prijetnje smrću koje mu se stavljaju na teret optužnicom.

 

24.             Prema odredbi iz čl. 455. st. 1. ZKP/08 presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. 

 

25.             U iznijetoj činjeničnoj situaciji u kojoj izuzev iskaza pristrane svjedokinje R. K. koji je ocijenjen nevjerodostojnim nema nikakvog drugog dokaza iz kojeg bi se sa sigurnošću i nedvojbeno moglo zaključivati o tome da se okrivljenik ponašao na način opisan u optužnici, kraj neposrednog i nepristranog svjedoka ovog događaja D. B. kojem je sud poklonio vjeru a koji navodi da nije čuo da bi okrivljenik predmetne zgode oštećeniku izrekao riječi prijetnje i da je oštećenik taj koji je išao prema okrivljeniku i unosio mu se u lice, zatim obrane okrivljenika u kojoj isti izrijekom osporava da bi prijetio oštećeniku, iz materijalne dokumentacije proizlazi da je oštećenik kaznenu prijavu protiv okrivljenika podnio tek nakon što je on sam bio prijavljen od strane okrivljenika, a pokraj činjenice da oštećenik izbjegava doći na raspravu i svjedočiti, te da s obzirom na činjenicu da je oštećenik izvan Hrvatske (i Europske unije) sud nema mogućnosti odrediti njegovo prisilno dovođenje niti ga može prisiliti na svjedočenje zbog čega taj dokaz nije bilo moguće izvesti te je odbijen kao neprikladan, sud je zaključio da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo iz optužnice za koje se optužuje pa ga je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio kao u izreci ove presude, uz prethodno stavljanje kaznenog naloga izvan snage sukladno odredbi iz čl. 544. st. 1. ZKP/08.

 

26.             S obzirom da oštećenik A. V. nije postavio imovinskopravni zahtjev, to sud o istome nije ni odlučivao.

 

27.             Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi iz čl. 149.

st. 1. ZKP/08, koja određuje da će sud, kad donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, izreći u presudi da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2.

t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Pazinu 25. svibnja 2023.

 

                                          Sutkinja

 

Nina Ciglenečki , v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: 

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

 

 

Dostavna naredba: 

1.     Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: KO-DO-332/2020

2.     Okrivljenik D. N.

3.     Branitelj okrivljenika S. M., odvjetnik u P.

 

 

Po pravomoćnosti: