- 1 -              Revd 1661/2023-2

Broj: Revd 1661/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. L. iz M. I., OIB … , zastupanog po punomoćnici M. G. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. L. iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćnici J. V. Š., odvjetnici u Z., radi zaštite prava služnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-305/2021-3 od 18. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2855/2019 od 30. studenog 2020., na sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-305/2021-3 od 18. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2855/2019 od 30. studenog 2020. postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Može li tužbeni zahtjev u parničnom postupku pokrenutom radi ostvarenja prava osobne služnosti doživotnog korištenja, sadržavati kondemnatorni dio uspostave prijašnjeg stanja te zabranu smetanja i oduzimanja takvog stanja ili prava ubuduće (odnosno kondemnaciju iz parnice o smetanju posjeda)? To posebice što pravo osobne služnosti ne može biti predmetom posjedovanja, te se za ostvarenje tog prava ne može nalagati uspostava prijašnjeg stanja, već samo predaja u posjed.

2. Može li se voditi parnica i donijeti presuda o ostvarenju prava osobne služnosti doživotnog uživanja na nekretnini sagrađenoj na katastarskoj čestici, ako katastarska čestica koja je naznačena u tužbenom zahtjevu ne postoji u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu; dakle mogu li se na pojedinačno neodređenim stvarima stjecati prava osobne služnosti i voditi parnica o ostvarenju prava osobne služnosti na pojedinačno neodređenoj stvari?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-797/08-2 od 6. listopada 2010., dok u odnosu na drugo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje odluku Županijskog suda u Splitu broj Gžst-311/2013 od 15. travnja 2015.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.2. Naime, prvo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da tužbeni zahtjev na poštovanje prava služnosti ne može imati kondemnatorni dio. To stoga što već sama odredba čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZVDSP) propisuje da ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava. Pri tome se tuženik pogrešno poziva na okolnost da je tužitelj izgubio postupak radi smetanja posjeda pa da se radi o presuđenoj stvari jer sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 2. ZV); dakle nema objektivnog identiteta spora.

4.3. Drugo postavljeno pravno pitanje također polazi od pogrešne pretpostavke da se parnica u ovom predmetu vodila u odnosu na pojedinačno neodređenu stvar, jer iako nekretnina koje je predmet služnosti nije upisana u zemljišne knjige niti u katastar, geodetskim vještačenjem je identificirana na terenu i sačinjen geodetski situacijski nacrt, kojem stranke nisu prigovarale, dakle nekretnina je precizno grafički individualizirana pa je neodlučno pozivanje tuženika na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gžst-311/2013 od 15. travnja 2015. koja je donesena u zemljišnoknjižnom postupku, te izraženo pravno shvaćanje nije doneseno u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. svibnja 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.