- 1 -              Revd 492/2022-2

Broj: Revd 492/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Ivana Vučemila, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB ..., Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB ..., Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-851/2021-2 od 22. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9630/2019-27 od 6. srpnja 2021., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-851/2021-2 od 22. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9630/2019-27 od 6. srpnja 2021.

2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja slijedeća pitanja:

''Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „F.“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze?

Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o osiguranju te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost?

Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

Da li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

Da li je sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „F.“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?''

4. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Prvo pitanje koje problematizira način utvrđivanja okolnosti da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže i koje tuženik obrazlaže time da ''je tijekom postupka tvrdio da u konkretnom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, već se mijenjala temeljem ugovorenih parametara, a osobito je isticao da niti jedna promjena kamatne stope nije dovela do bitne neravnoteže'', nije važno za odluku u sporu jer su okolnosti iz navedenog pitanja pravomoćno utvrđene potvrđenim dijelom presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. čija izreka u tom dijelu glasi ''da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna'' (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.). To pitanje nije važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. navedeno: - ''odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenice pravne prednice podnositeljice koja je navodno dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno odbijanjem izvođenja dokaza na ovu okolnost obaviještenosti potrošača kao jedinu odlučnu okolnost koja se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu (jer su ostale okolnosti /ne/poštenosti osporenih ugovornih odredaba pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu), podnositeljici je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava u aspektu prava na jednakost oružja (točke 22. - 22.2. načelnih stajališta)''. Dakle, i iz te odluke proizlazi da su okolnosti iz navedenog pitanja pravomoćno utvrđene posljedično čemu to pitanje nije dopušteno niti u rješenjima ovoga suda broj Revd-2681/2022-2 od 4. siječnja 2023., Revd-770/2023-2 od 8. ožujka 2023. i Revd-2112/2023-2 od 14. lipnja 2023.

6. Drugo pitanje nije važno za odluku u ovom sporu jer u ovoj parnici tužitelj ne traži preplaćeni iznos kao posljedicu ugovaranja valutne klauzule CHF već samo preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope. To pitanje bi s obzirom na navedenu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., bilo važno i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni da je predmet ovoga spora i preplaćeni iznos kao posljedica ugovaranja valutne klauzule CHF (zbog čega je to pitanje dopušteno u rješenjima ovoga suda broj Revd-770/2023-2 od 8. ožujka 2023. i Revd-2112/2023-2 od 14. lipnja 2023.) ili da je postavljeno i za promjenjivu kamatnu stopu (što, međutim, nije slučaj).

7. Ostala postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovog, revizijskog suda i pravnih shvaćanja zauzetih na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. i u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 24. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.