Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1033/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Z. F., OIB ..., drugotužiteljice S. F., OIB ... i trećetužiteljice N. F., OIB ..., svi iz S., ..., koje sve zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. B. S. S.-J.-W. G., M. S, S. S. im R., Republika Austrija, kojeg zastupaju punomoćnici M. B. odvjetnica u Odvjetničkom uredu B. & P. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i brisanja založnog prava, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4645/2018-2 od 25. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj P-2254/2017-23 od 2. ožujka 2018., na sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija svih tužitelja.
Obrazloženje
1.1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, suđeno:
"I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa ... sklopljen između I-tužitelja Z. F., II-tužiteljice S. F. i III-tužiteljice N. F. kao korisnika kredita i tuženika R. S. S.-J.-W. registrirte G. mit b. H. kao davatelja kredita, kao i da je ništav i pravno nevaljao javnobilježnički akt sastavljen od strane Javnog bilježnika B. J. iz Z. pod br. OU-646/07 od dana 26.06.2007. a kojim očitovanjem su Z. F., S. F., N. F. i A. M. dopustili radi osiguranja tražbine vjerovnika upis prava zaloga za korist tuženika u
- zk.ul. ... k.o. S., kč.br. ..., površine 188 hvata odnosno 677 m2, kč.br. ... površine 53 hvata odnosno 191 m2 u naravi kuća i dvorište u S., ..., etaža 353/10000, 1. Povezano s vlasništvom posebnog dijela - poslovni prostor oznake L2 u prizemlju, NKP 16,49 m2,
- zk.ul. ... k.o. Š., kč.br. ... površine 622 m2, kuća br. ... N. površine 102 m2, dvorište N. površine 520 m2.
Nalaže se tuženiku da izda brisovno očitovanje kojim brisovnim očitovanjem se dopušta brisanje uknjižbe prava zaloga upisanim u korist tuženika pod br. Z-3482/07 Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel, upisano temeljem:
- Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa ... sklopljen između I-tužitelja Z. F., II-tužiteljice S. F. i III-tužiteljice N. F. kao korisnika kredita i tuženika R. S. S.-J.-W. registrirte G. mit b. H. kao davatelja kredita
- javnobilježnički akt sastavljen od strane Javnog bilježnika B. J. iz Z. pod br. OU-646/07 od dana 26.06.2007. a kojim očitovanjem su Z. F., S. F., N. F. i A. M. dopustili radi osiguranja tražbine vjerovnika upis prava zaloga za korist tuženika u
- zk.ul. ... k.o. S., kč.br. ..., površine 188 Hvati odnosno 677 m2, kč.br. ... površine 53 hvata odnosno 191 m2 u naravi kuća i dvorište u S., ..., etaža 353/10000, 1. Povezano s vlasništvom posebnog dijela - poslovni prostor oznake L2 u prizemlju, NKP 16,49 m2,
- zk.ul. ... k.o. Š., kč.br. ... površine 622 m2, kuća br. ... N. površine 102 m2, dvorište N. površine 520 m2
sve u roku od 15 dana u suprotnom će predmetno brisovno očitovanje zamijeniti ova presuda.
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita i to Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa ..., te očitovanja radi osiguranja novčane tražbine od 26. lipnja 2007. godine na nekretninama upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama i to:
- zk.ul. ... k.o. S., kč.br. ..., površine 188 Hvati odnosno 677 m2, kč.br. ... površine 53 hvata odnosno 191 m2 u naravi kuća i dvorište u S., ..., etaža 353/10000, 1. Povezano s vlasništvom posebnog dijela - poslovni prostor oznake L2 u prizemlju, NKP 16,49 m2,
- zk.ul. ... k.o. Š., kč.br. ... površine 622 m2, kuća br. ... N. površine 102 m2, dvorište N. površine 520 m2.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak.".
1.2. Potvrđena je i toč. II. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo svim tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.883,40 Eur/21.725,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli svi tužitelji, navodeći da istu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se drugostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija nije osnovana.
5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Pritom se revizijski navodi postupovnopravne naravi iscrpljuju u tvrdnji revidenata da su nižestupanjski sudovi zanemarili dokaze koji govore u prilog činjenice da bi predmetni Ugovor o jednokatnom kreditu (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) bio sklopljen na području Republike Hrvatske. Međutim, drugostupanjski je sud u pobijanoj odluci dao dostatnu i jasnu ocjenu svih dokaza odlučnih za utvrđenje pravnih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, čime nije počinjena postupovnopravna povreda u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju se pozivaju revidenti, a valja naglasiti i da ovaj sud, u ovom stupnju postupka, nema ovlast preispitivanja utvrđenog činjeničnog stanja, a na koje preispitivanje u konkretnom slučaju zapravo smjeraju revidenti (arg. ex čl. 385. ZPP).
7. Predmet spora je utvrđenje ništetnim gore navedenog Ugovora o kreditu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava sklopljenih 2007. i posljedično tome brisanje založnog prava, pri čemu je sporno ovlaštenje tuženika za sklapanje takvog ugovora o kreditu s obzirom na mjesto sklapanja ugovora, jer tužitelji drže da je za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu tuženiku bilo potrebno odobrenje Hrvatske narodne banke.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su svi tužitelji sklopili s tuženikom 13. lipnja 2007., Ugovor o jednokratnom kreditu broj ..., za iznos kredita od 220.000,00 Eur, kojega je tuženik isplatio tužiteljima u Republici Austriji,
- da je u Ugovoru navedeno da je zaključen u S. S. (Republika Austrija),
- da su, radi osiguranja predmetne tražbine, tužitelji, kao dužnici i A. M. dali Očitovanje u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog od Javnog bilježnika B. J. iz Z. pod brojem OU-646/07 od 26. lipnja 2007., kojim su dopustili upis prava zaloga za korist tuženika na nekretninama te je isto pravo upisano u zemljišne knjige,
- da su uplate kojima je vraćen dio anuiteta, obavljene u Republici Austriji,
- da je tuženik bankovne usluge obavio na području Republike Austrije, a ne na području Republike Hrvatske te da tuženik, kao kreditna institucija Republike Austrije, nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2011.,
- da tuženik nije iskoristio lakomislenost niti stanje nužde tužitelja.
9.1. Na temelju navedenih utvrđenja, sudovi su odbili tužbeni zahtjev prihvaćajući navode tužitelja da tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2011. u smislu čl. 84. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 159/13, dalje: ZKI) te čl. 87. st. 1. ZKI i čl. 89 ZKI, kao i na čl. 4. st. 1. toč. 44. Uredbe (EU)-575/2013 kojom je definiran pojam „države članice“ na način da je rečeno da su to države članice Europske zajednice, a koje odredbe su stupile na snagu trenutkom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, 1. srpnja 2013., dok su do tada u odnosu na tuženika bili na snazi propisi o osnutku podružnica kreditnih institucija iz treće države prema kojima su kreditne institucije iz treće države mogle na području Republike Hrvatske pružati bankovne i/ili financijske usluge samo preko podružnice i to pod uvjetom da je te usluge ovlaštena pružati u toj državi, pri čemu je kreditna institucija iz treće zemlje dužna je za to dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke. Međutim, iako u trenutku kada je sklopljen predmetni potrošački ugovor tuženik nije imao odobrenje za pružanje financijskih usluga na području Republike Hrvatske, u predmetnom slučaju je faktično financijska usluga izvršena u Austriji (ondje je tuženik predao novac prvo tužitelju kao korisniku kredita i isključivo u Austriji su se vršile i uplate anuiteta kredita tijekom otplate) pa sudovi smatraju da predmetne financijske usluge nisu pružene na području Republike Hrvatske, u smislu odredbe čl. 1021. ZOO, a od 2000. do 2013. hrvatskim građanima nije bilo zabranjeno zaduživati se u inozemstvu pa predmetni ugovor o jednokratnom kreditu nije ništetan pravni posao, budući da su tužitelji fizičke osobe i državljani Republike Hrvatske u odnosu na koje nije bilo zakonskih prepreka za sklapanje upravo takvog ugovora.
9.2. Nadalje, sudovi obrazlažu da, ako bi se zauzeo stav da je tuženik pružao financijske usluge neposredno na području Republike Hrvatske, to bi za tuženika eventualno moglo imati određene posljedice propisane ZKI, o kojima odlučuje Hrvatska narodna banka, ali nema za posljedicu ništetnost predmetnog ugovora u smislu čl. 322. st. 2. ZOO. Također, niti činjenica da tužiteljima nije uručen otplatni plan u trenutku zaključenja ugovora nije razlog ništetnosti predmetnog Ugovora, jer ga tužitelji nisu smatrali odlučnim u vrijeme zaključenja ugovora, tim više što je isti sačinjen nedugo nakon zaključenja ugovora, a niti je tuženik nastupao u pravnom prometu suprotno načelu savjesnosti i poštenja iskoristivši lakomislenost i stanje nužde tužitelja pa da bi po toj osnovi ugovor bio ništetan.
9.3. Zaključno, drugostupanjski sud navodi da činjenice gdje se tuženik reklamirao, gdje je nudio svoje usluge, na koji je način došao tuženik do tužitelja, je li tuženik na zakonit način informirao tužitelja, je li pravilno utvrdio kreditnu (ne) sposobnost tužitelja i sl., također su irelevantne za rješenje spora, dok se, prema shvaćanju drugostupanjskoga suda, tužitelji promašeno pozivaju na čl. 3. i 4. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17).
10. Odluka drugostupanjskoga suda je pravilna, ali ne posve iz razloga navedenih u njoj.
11.1. Naime, ovaj je sud, u ovakvim pravnim situacijama, već zauzeo shvaćanje prema kojemu, a uzimajući u obzir samu činjenicu (u koje činjenično utvrđenje ovaj, revizijski sud ne može intervenirati) da je Ugovor o kreditu sklopljen na području Republike Austrije, uz izostanak ikakve ugovorne stipulacije koja bi upućivala na primjenu hrvatskog nacionalnog prava i izostanak posebnog pravnog propisa koji bi upućivao na takvu primjenu, ne može se više govoriti o tome da bi Ugovor o kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen (odnosno, u konkretnom slučaju, kada bi se utvrdilo da bi bio sklopljen) u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom – tuženikom.
11.2. U pogledu pozivanja tužitelja na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 72/17), ističe se da je Sud Europske unije, u presudi u predmetu A. M. protiv R. S. S.-J.-W. G., od 14. veljače 2019. (predmet C-630/17), preispitujući odredbu članka 10. toga Zakona ocijenio: "Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, među ostalim, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnikâ i vjerovnikâ s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.".
11.3. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Suda Europske unije u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 1651/2018-2 od 26. siječnja 2021.).
13. Zbog svega navedenog je, a kako nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija svih tužitelja odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci.
14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.