- 1 -              Revd 1415/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1415/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz D. R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-711/2022-2 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7694/21-49 od 28. veljače 2022., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika A. B. d.d.

 

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-711/2022-2 od 1. prosinca 2022., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7694/21-49 od 28. veljače 2022. u pobijanom dijelu (t. I. i II. izreke).

 

1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:

 

„Pripadaju li tužitelju kojemu su na temelju izjave o jamstvu koja je u postupku utvrđena ništetnom (ocjenom da iz izjave o jamstvu nije određen niti odrediv iznos kredita za koji je tužitelj jamčio), zatezne kamate od svakog dana kojega je tuženik stekao novčane iznose naplaćene na temelju takve izjave o jamstvu?

 

odnosno

 

Je li zakonita odluka suda kojom je primjenom odredbe čl. 18. st. 2. ZOO/05 odlučeno da je tuženik, kao kreditna institucija u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti mogao znati da je izjava o jamstvu tužitelja koju je tužitelj izdao tuženiku - ništetna?“.

 

2. Kao razloga važnosti postavljenog pitanja tuženik se pozvao na revizijske odluke broj Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018. i Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015., te na shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2004. broj Su-IV-222/04.

 

3. U prijedlogu tuženik navodi da je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku tuženiku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, i 5/14 - dalje: Ustav RH), a napose i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99-ispravak - 14/02 i 1/06), slijedom čega je za zaključiti da prijedlog podnosi i zbog povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

 

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i razvoj prava za sudsku praksu.

 

5.1. Naime, postavljeno pitanje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata na pojedinačno dosuđene iznose tužitelju, pa tuženik u suštini pita teku li zatezne kamate od dana stjecanja (isplate svakog pojedinog ustegnutog iznosa mirovine tužitelju) ili od dana podnošenja tužbe sudu.

 

5.2. Pitanje tuženika se dakle, sadržajno odnosi na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91.), prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik sadržajno pita može li se stjecatelj smatrati savjesnim u slučaju proglašenja ništetnim Izjave (o jamstvu) tužitelja od 7. rujna 1999., odnosno je li dužan stečeno vratiti s kamatama od dana stjecanja (od dana kada je svaki pojedini iznos ustegnut s mirovine tužitelja).

 

5.3. Naznačeno pitanje tuženika nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pri tom treba reći, a s obzirom da je u predmetnom postupku utvrđeno da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj, da od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.

 

5.4. Osim toga, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/04 od 5. ožujka 2004. i shvaćanja u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018. i Rev-2781/1011-2 od 16. lipnja 2015., ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju, jer se odnose na drugačiju činjeničnu osnovu spora, uz napomenu da su revizijske odluke Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018. i Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. donesene u sporovima iz ugovora o zajmu koji su presudama utvrđeni ništetnim, uz utvrđenje da su stjecatelji u tim slučajevima bili savjesni.

 

5.5. Dakle, iz revizijskih odluka na koje ukazuje predlagatelj proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom postupku.

 

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava-valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385. st. 2. ZPP, treba reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske odnosno, tuženik niti ne obrazlaže koja bi to bila i u čemu bi se konkretno sastojala povreda Ustavom zajamčenog prava.

 

8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 24. svibnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.