Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1414/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1414/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz D. R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1122/2020-2 od 16. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7057/2016-30 od 31. prosinca 2019., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika A. B. d.d., odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1122/2020-2 od 16. rujna 2021., u dijelu kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7057/2016-30 od 31. prosinca 2019. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:

 

1. Predstavlja li izostanak obrazloženja, u odluci drugostupanjskog suda povodom žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda radi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, u smislu nepostojanja obrazloženja o odlučnim činjenicama i pravilnoj primjeni materijalnog prava, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a?

 

2. Je li jamstvo dano za obvezu glavnog dužnika valjano kada je jamstvo dano prije nego je obveza glavnog dužnika nastala?

 

3. Da li izjava o jamčenju predstavlja jednostrani pravni posao (jednostranu izjavu volje jamca) ili dvostrani pravni posao (ugovor o jamstvu)

 

odnosno

 

Može li se izjava o jamčenju utvrditi ništetnom u smislu odredbe čl. Zakona o obveznim odnosima?

 

4. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti izjave o jamstvu?“.

 

2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije predložio da se prijedlog tuženika odbaci.

 

3. Prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

3.1. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bio važan za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da drugo i treće postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-347/2000-2 od 30. srpnja 2003., a nije riječ ni o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

 

4.1. Niti prvo i četvrto postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na četvrto pitanje ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja, a u odnosu na prvo postavljeno pitanje odgovor na to pitanje daje odredba čl. 375. st. 1. ZPP koja odredba je jasna i nedvosmislena i ne ostavlja prostor za različite interpretacije, time da ocjena valjane primjene odredbe čl. 375. st. 1. ZPP ovisi od slučaja do slučaja jer je sud dužan odgovoriti na one žalbene navode o kojima ovisi odluka u sporu.

 

4.2. Osim toga, treba reći da u odnosu na drugo i treće postavljena pitanja tužitelj nije izložio odgovarajuće razloge važnosti budući da se pozvao na odluke koje nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a u odnosu na prvo i četvrto pitanje tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

5. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.

 

Zagreb, 24. svibnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu