REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1754/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc.
Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i
sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice
vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IPRO-INŽENJERING
d.o.o. Zagreb, Trg Vlatka Mačeka 6, OIB 40091675194, kojeg zastupa punomoćnik
Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv I- tuženika HUP-ZAGREB d.d. Zagreb,
Trg Krešimira Ćosića 9, OIB 66859264899 i II- tuženika Stečajna masa iza TEMPO
d.d. "u stečaju" iz Zagreba, Miramarska cesta 13 D, OIB 44298008659, radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu I-tuženika za dopuštenje
revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-2403/2021-3 od 28. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu, poslovni broj P-1775/2020 od 8. travnja 2021., na sjednici održanoj
24. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na
povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom
konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. I-tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2403/2021-3 od 28. studenoga
2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-
1775/2020 od 8. travnja 2021. postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje
spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Sukladno čl. 168. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (koji je bio na snazi u
trenutku pokretanja ovršnog postupka Ovr-3506/12), nikom se ne može prigovoriti da
nije bio u dobroj vjeri samo zato što mu nije poznat sadržaj zbirke zemljišnoknjižnih
rješenja, sukladno čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,
nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije
istraživao izvanknjižno stanje. Je li prvotuženik, obzirom na naprijed navedene
zakonske odredbe, te okolnost da je prije pokretanja ovršnog postupka tužiteljev
zahtjev za uknjižbu odbijen, bio u obvezi istraživati sadržaj zbirke isprava i vanknjižno
stanje te može li se smatrati da je prvotuženik bio nepošten samo zato što nije
istraživao sadržaj zbirke isprava i vanknjižno stanje?
2. Nisu navedeni razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji svoju ocjenu da je
tužitelj, sklapanjem kupoprodajnog ugovora i aneksa tom ugovoru sa prednikom
drugotuženika stekao valjan temelj za upis svog prava u zemljišnoj knjizi, a navedena
ocjena proturječi ranijim utvrđenjima prvostupanjske presude, kao i provedenim
dokazima i materijalnom pravu. Naime, rješenjem zemljišnoknjižnog odjela
Općinskog suda u Zagrebu Z-28860/04 od 30.05.2005. i Z-56180/11 od 03.02.2012.,
odbijeni su prijedlozi za uknjižbu prava vlasništva iz razloga što priložene isprave
nisu prikladne da bi se na temelju istih dopustio upis prava vlasništva. Pri tome se
napominje da, sudovi nisu uopće razmatrali niti otklonili opetovano isticani prigovor
prvotuženika da je Sporazum kojem je svrha izvršenje uknjižbe prava vlasništva na
predmetnim nekretninama i kojim je drugotuženik izdao tabularnu ispravu, između
tužitelja i drugotuženika sklopljen tek dana 16.07.2015. godine, dakle nakon
pokretanja ovršnog postupka poslovni broj Ovr-3506/12. Može li sud, pod naprijed
navedenim okolnostima, zaključiti da je tužitelj stekao valjan temelj za upis prava
vlasništva u zemljišnoj knjizi?
3. Primjenjuje li se odgoda načela zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne
knjige (kada društveno vlasništvo nije brisano prije stupanja na snagu ZV - 1. siječnja
1997.) kada se radi o nekretninama za koje je otvorena EOP zemljišna knjiga i
nekretninama koje su prema posebnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama
unesene u Bazu zemljišnih podataka i odnosi li se odredba o odgodi primjene načela
u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga na ona brisanja gdje je riječ o uspostavi
jedinstva nekretnine?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj
prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo i drugo postavljeno
pitanje poziva na odluke Rev-1548/10 od 3. ožujka 2011., Rev-1867/12 od 29.
listopada 2013. te Rev-1597/14 od 10. rujna 2014., dok u odnosu na treće
postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje odluku Ustavnog
suda Republike Hrvatske U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.
3. Predlagatelj je naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog
postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i Europskoj
konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na žalbu (čl. 18.
Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, br. 56/1990, 135/1997, 113/2000,
28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) te pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava)
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti.
5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je I-
tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj
prava kroz sudsku praksu.
5.2. Naime, prvo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da I-tuženik
nije trebao provjeriti sadržaj zbirke isprava prilikom postupanja s povjerenjem u
zemljišne knjige u smislu čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(„Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17
dalje: ZVDSP). To stoga što čl. 14. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“,
br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13,
108/17 - dalje: ZZK) propisuje da se zemljišna knjiga sastoji od glavne knjige i zbirke
isprava. Za djelovanje načela povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige nije
dovoljno da je onaj koji se poziva na to načelo izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak
iz glavne knjige, već je potrebno da je izvršio uvid u glavnu knjigu i zbirku isprava od
čega se zemljišna knjiga sastoji (čl. 14. st. 1. ZZK). To pogotovo pri postojanju
okolnosti uslijed kojih je I-tuženik upravo imao dovoljno razloga posumnjati da je ono
što je upisano u zemljišnu knjigu različito od izvanknjižnog stanja (okolnost
postojanja zabilježbi odbijenog prijedloga tužitelja za upis prava vlasništva).
5.3. Drugo postavljeno pitanje također polazi od pogrešne pretpostavke da tužitelj
nema valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva zbog toga što predmetni
ugovor o kupoprodaji na kojem temelji svoje predmnjevano vlasništvo nije ispunjavao
formalne uvjete za uknjižbu u zemljišne knjige, pa se I-tuženiku ukazuje na već
izraženo pravno shvaćanje ovog suda u odluci broj Rev-1819/19-2 od 9. ožujka
2021. u kojoj je istaknuto da je pogrešan pravni pristup kojim se izjednačavaju
pretpostavke za upis prava vlasništva sa pretpostavkama potrebnim da bi se osobu
smatralo predmnijevanim vlasnikom.
5.4. Nadalje, u odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da isto polazi od
različitog činjeničnog utvrđenja od onog utvrđenog pred nižestupanjskim sudovima,
Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da za predmetnu nekretninu nije
uspostavljena BZP i EOP - zemljišna knjiga kakvu predviđa ZZK, da je ovrha
zabilježena u zemljišnoj knjizi 2013., te da se radi o nekretnini koja je na dan 1.
siječnja 1997. bila uknjižena kao društveno vlasništvo pa da do 1. siječnja 2017. važi
odgoda primjene odredbi o zaštiti povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga.
5.5. Zaključno, I-tuženik je naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i u
Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na žalbu (čl.
18. Ustava) te pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, I-
tuženik nije obrazložio u čemu bi se očitovalo da je koja eventualna povreda
odredaba parničnog postupka osobito teške naravi, a niti ovaj sud u tvrdnjama o
arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke nalazi da bi se o povredi takve naravi i
intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnog prava. Naime,
arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj
bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir
očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i
primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno
neprihvatljivim. Iz osporenih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo
postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim
odredbama. Također je razvidno da je I-tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i
sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom
dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka
donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i
primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Dakle,
I-tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba
parničnog postupka bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena
prava.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem
je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje I-tuženik
smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2.
ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje
revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu
pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom
konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a
st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
Kontrolni broj: 01ffd-1bbad-0e2bc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
