Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 249/2019-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Ivana Vučemila, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB: … iz K., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva D. M. i Ž. F. u Z., protiv tuženice M. B., OIB: … iz Z., koju zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-124/2018-3 od 15. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P-496/2017-8 od 18. prosinca 2017., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-124/2018-3 od 15. studenog 2018. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P-496/2017-8 od 18. prosinca 2017. u točki II. njezine izreke u odnosu na odluku o glavnoj stvari (isplatu iznosa od 240.000,00 kn sa zateznim kamatama), kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se revizija tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-124/2018-3 od 15. studenog 2018. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P-496/2017-8 od 18. prosinca 2017. u točki I. i III. njezine izreke te u točki II. izreke u odnosu na odluku o trošku, kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda koja glasi:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica M. B. iz K., … stekla suvlasništvo u ½ dijela čk.br. 386 k.o. Potok upisanoj u zk.ul.br. 618 k.o. P., u naravi kuća, dvorište i oranica u mjestu, površine 6028 m2, pa se nalaže tuženoj M. B. iz Z., … da tužiteljici M. B. iz K., … izda tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižnu provedbu jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.
Tužena M. B. iz Z., … dužna je naknaditi troškove ovog postupka tužiteljici M. B. iz K., … u iznosu od 52.556,25 kn, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 18. prosinca 2017., kao dana donošenja presude po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u ostalim odnosima za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude".
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M. B. koji glasi:
"Nalaže se tuženoj M. B. iz Z., … platiti tužiteljici M. B. iz K., … novčani iznos od 240.000,00 kn. uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18. prosinca 2017. kao dana presuđenja pa do konačne isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u ostalim odnosima za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Tužena M. B. iz Z., … dužna je naknaditi troškove ovog postupka tužiteljici M. B. iz K., … u iznosu od 52.556,25 kn. uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 18. prosinca 2017., kao dana donošenja presude po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u ostalim odnosima za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude".
III. Nalaže se tužiteljici M. B. iz K., … platiti tuženici M. B. iz Z., … troškove ovoga postupka u iznosu od 51.125,00 (pedeset jednu tisuću sto dvadeset pet kuna) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.''
2. Protiv drugostupanjske presude redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13n - dalje ZPP) podnosi tužiteljica, i to, kako navodi, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa tako i u povodu prigovora zastare. Pobija i odluku o trošku te i obrazlaže taj dio revizije. Traži naknadu troška revizijskog postupka.
3. Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
4. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženice, njezine sestre, radi utvrđenja prava suvlasništva na drugoj ½ nekretnine čiji je već suvlasnik u ½ dijela, a za koji dio tvrdi da ga je stekla građenjem i dosjelošću. Predmet spora je i eventualno kumulirani zahtjev radi povrata vrijednosti ulaganja u tuženičinu ½ nekretnine.
6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- su stranke podjednako doprinosile u izgradnji predmetne kuće i jer sada više nije moguće precizno utvrditi drugačije,
- su stranke bile suposjednice predmetne kuće i ostale imovine sve do smrti zajedničke majke,
- u pravcu toga govori stranački iskaz M. B. koja ističe da je zadnji puta sa svojim ključem ušla u kuću 2008., kada je došla po narodnu nošnju svoje majke, kako bi ispunila majčinu želju da ju se sahrani u njenoj narodnoj nošnji, te da već kod slijedećeg dolaska, računajući iza toga, nije mogla ući u kuću jer je tužiteljica promijenila ključ, što je dokazano i uvidom u odluku prvostupanjskog suda poslovni broj P-909/09 koja je potvrđena od strane žalbenog suda odlukom poslovni broj Gž-762/10, kojima je pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica M. B. smetala tuženicu M. B. u suposjedu zajedničke kuće,
- je tužiteljica svoj dio ulaganja izvršila 1986. godine.
7. Prvi zahtjev je pravomoćno odbijen jer tužiteljica nije dokazala ni zakonitost niti poštenje posjeda, eventualno kumulirani zahtjev je pravomoćno odbijen zbog zastare, a oba zahtjeva su pravomoćno odbijeni i jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da su stranke podjednako doprinosile u izgradnji kuće i jer sada više nije moguće precizno utvrditi drugačije.
8. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP)
9. Što se tiče dijela pobijane presude kojim je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu radi povrata vrijednosti ulaganja u tuženičinu ½ nekretnine, i to iznosa od 240.000,00 kn, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim prigovor zastare pored utvrđenja da su stranke bile suposjednice predmetne kuće i ostale imovine sve do smrti zajedničke majke 2008. godine i da je tužiteljica svoj dio ulaganja izvršila 1986. godine. Naime, iz toga bi proizlazilo da je tuženica, u slučaju da je doista bila neosnovano obogaćena (a utvrđeno je da nije), stekla mogućnost ubirati koristi od izvršenih ulaganja još 1986. godine pa presuda ovoga suda broj Rev-590/1992-2 od 14. svibnja 1992. koju je tužiteljica priložila uz reviziju, samo govori u prilog navedenom. Naime, pogrešno je tužiteljičino shvaćanje iz revizije da je tuženica stekla pravo na suposjed predmetne nekretnine tek nakon što je odluka prvostupanjskog suda poslovni broj P-909/09 iz parnice radi smetanja posjeda, 2010. godine, postala pravomoćna.
10. U preostalom dijelu tužiteljica zapravo iznosi revizijske razloge koji se odnose na prvi tužbeni zahtjev i, među ostalim, iznosi navode kojima osporava da su stranke podjednako doprinosile u izgradnji predmetne kuće. Time zapravo iznosi razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja što u ovom stadiju postupka nije dopušteno. Osim toga, tužiteljica je, neposredno pred zaključenje glavne rasprave, djelomično povukla tužbu s iznosa od 240.000,00 kn na polovicu iznosa svih izvršenih ulaganja, što je tvrdila da iznosi 125.261,17 kn (s tim da je prvostupanjski sud iz nepoznatog razloga meritorno odlučio o ranijem iznosu od 240.000,00 kn), iz čega bi proizlazilo da je ona učinila sva ulaganja, zatim je u žalbi tvrdila da je tuženica izvršila 11% svih ulaganja da bi sad u reviziji tvrdila da je tuženica izvršila 9% svih ulaganja, a da sve navedeno nije adekvatno obrazložila.
11. Zbog svega navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija protiv tog dijela pobijane presude izjavljena, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
12. Što se tiče dijela pobijane presude kojim je odlučeno o prvom zahtjevu radi utvrđenja prava suvlasništva na drugoj ½ nekretnine, vrijednost predmeta spora tog dijela presude iznosi 120.000,00 kn, a sama tužiteljica u reviziji navodi kako se radi o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP. Drugostupanjska presuda je donesena na temelju čl. 368. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 5. ZPP, a ne na temelju čl. 373.a ili 373.b ZPP.
13. Stoga, kako revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna i kako iz sadržaja revizije ne proizlazi da se radi i o reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena je revizija protiv dijela pobijane presude kojim je odlučeno o prvom tužbenom zahtjevu.
14. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Naime, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP kojim se postupak pravomoćno završava.
15. Zato je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena revizija protiv odluke o trošku.
16. Kao pod toč. II. izreke rješenja odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer tuženičin trošak koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.