- 1 -              Revd 1808/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1808/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. R., OIB ... i II. tužiteljice K. R., OIB ..., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika H. c. d.o.o., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik V. T., diplomirani pravnik zaposlen kod I. tuženika i II. tuženika W. o. V. I. G., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z. uz sudjelovanje umješača na strani I. tuženika L. c. d.o.o., OIB ... iz G., koju zastupa punomoćnik D. S. J., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima II. tužiteljice, I. tuženika i umješača za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1343/2019-11 od 12. svibnja 2021., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Pn-4511/12-85 od 12. listopada 2018., ispravljene i dopunjene rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-10/19-121 od 17. veljače 2021., na sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Dopušta se II. tužiteljici revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1343/2019-11 od 12. svibnja 2021. zbog pravnih pitanja koja glase:

 

1. Odgovara li imatelj/vlasnik/osiguratelj opasne stvari za štetu nastalu u vezi s pogonom motornog vozila odgovara trećoj osobi/putniku u vozilu solidarno za cijeli dug s trećom osobom/organizacijom nadležnom za održavanje ceste koja je djelomično pridonijela nastanku štete u smislu odredbi čl.1069.st.1. i st. 4. ZOO-a, odredbe čl. 1067.st. 4. ZOO-a i čl. 43. st. 1. ZOO-a?

 

2. Je li pravno relevantno za ocjenu odgovornosti imatelja/vlasnika/osiguratelja motornog vozila za štetu u vezi s pogonom istog, je li i koliko je nastanku štete eventualno doprinijela treća osoba, odnosno koliki je stupanj odgovornosti samog vozača motornog vozila u smislu odredbi čl. 1069.st.1. i st. 4. ZOO-a, odredbe čl.1067.st.4. ZOO-a i čl. 43.st.1. ZOO-a, ili imatelj/vlasnik opasne stvari, pa tako i osiguratelj štetnika kao solidarni dužnik odgovara oštećenom za cijelu štetu

 

              II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na pitanje pod 3.

 

              III. Odbacuje se prijedlog I. tuženika i umješača za dopuštenje revizije.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. II. tužiteljica, I. tuženik i umješač su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1343/2019-11 od 12. svibnja 2021.

 

1.1. II. tužiteljica u prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

 

1. „Da li imatelj/vlasnik/osiguratelj opasne stvari za štetu nastalu u vezi s pogonom motornog vozila odgovara trećoj osobi/putniku u vozilu solidarno za cijeli dug s trećom osobom/organizacijom nadležnom za održavanje ceste koja je djelomično pridonijela nastanku štete u smislu odredbi čl.1069.st.1. i st. 4. ZOO-a, odredbe čl.1067.st.4. ZOO-a i čl. 43.st.1. ZOO-a“?

 

2. „Da li je pravno relevantno za ocjenu odgovornosti imatelja/vlasnika/osiguratelja motornog vozila za štetu u vezi s pogonom istog, je li i koliko je nastanku štete eventualno doprinijela treća osoba, odnosno koliki je stupanj odgovornosti samog vozača motornog vozila u smislu odredbi čl.1069.st.1. i st. 4. ZOO-a, odredbe čl.1067.st.4. ZOO-a i čl. 43.st.1. ZOO-a, ili imatelj/vlasnik opasne stvari, pa tako i osiguratelj štetnika kao solidarni dužnik odgovara oštećenom za cijelu štetu“?

3. „Da li se pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete i mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike hrvatske od 29. studenoga 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete“?

 

1.2. I. tuženik u prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

 

1. „ je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio procesno pravo kada je odbio žalbu stranke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a iako je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno je li sud u ovoj pravnoj stvari počinio bitnu povredu parničnog postupka koja je utjecala na pravilnost i zakonitost drugostupanjske odluke i koju, kada je odbio žalbu I. tuženika temeljem čl. 386. st. 1. ZPP-a iako je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje prilikom dosude izvanugovorne obveze naknade štete“?

 

2. „ Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio procesno pravo kada je povodom žalbe stranke preinačio pobijanu presudu temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a iako je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno je li sud u ovoj pravnoj stvari počinio bitnu povredu parničnog postupka koja je utjecala na pravilnost i zakonitost drugostupanjske odluke i koju, kada je povodom žalbe I. tuženika temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu iako je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje prilikom dosude izvanugovorne obveze naknade štete“?

 

3. „Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio procesno pravo kada je preinačio i odbio žalbu stranke temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a ako je prvostupanjski sud pobijanom odlukom prekoračio granice odlučivanja o tužbenom zahtjevu odnosno je li drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari počinio bitnu povredu parničnog postupka koja je utjecala na pravilnost i zakonitost drugostupanjske odluke i koju, kada je povodom žalbe I. tuženika temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a odbio i preinačio prvostupanjsku presudu iako prvostupanjski sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 22. 04. 2012. godine kojim je tužitelj preinačio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev nego je odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 06. 11. 2015. godine kojim je tužitelj djelomično povukao preinačeni tužbeni zahtjev kojem djelomičnom povlačenju se tuženik protivio i o kojem prigovoru tuženika prvostupanjski sud nije donio odluku“?

 

4. „Je li sud u sporu radi izvanugovorne obveze naknade štete za koju štetu upravitelj javne ceste (štetnik) odgovara ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje sukladno čl. 1045. st. 1. ZOO-a pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je utvrdio da je upravitelj javne ceste (štetnik) dužan dokazati štetnu radnju odnosno je li sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je utvrdio da su Hrvatske ceste d.o.o. kao upravitelj državne ceste duže dokazati da su poduzele sve što je potrebno da ne dođe do prouzročenja štete odnosno do nastanka izvanugovornog obveznopravnog odnosa naknade štete iako su sukladno čl. 1045. st. 1. ZOO-a dužne dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje i pod uvjetom da je oštećenik dokazao ostale elemente odgovornosti za štetu“?

 

5. „Može li se ispitati presuda u vezi prouzročenja štete oštećenika samom sebi i/ili doprinosu oštećenika šteti u kojoj presudi je sud utvrdio da je vozač-oštećenik upravljao motornim vozilom protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali u kojoj presudi nedostaju razlozi zbog kojih sud smatra da se vozač-oštećenik koji je upravljao motornim vozilom može osloboditi odgovornosti sukladno čl. 1067. ZOO-a, odnosno je li drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada je utvrdio da je 1. tužitelj upravljao motornim vozilom protivno čl. 51. st. 1. i čl. 54. st. 1. ZOSPC-a (NN 67/08, 48/10 i 74/11) ali nije naveo niti jedan od razloga propisanih čl. 1067. ZOO-a zbog kojih smatra da se vozač – 1. tužitelj u cijelosti ili djelomično može osloboditi odgovornosti za štetu“

 

6. „Može li se ispitati presuda, u sporu radi izvanugovorne odgovornosti za štetu, kojom je sud utvrdio da je šteta nastala uz doprinos oštećenika, ali u kojoj presudi sud nije naveo kriterije na temelju kojih je utvrdio udjele štetnika u odgovornosti za štetu i udjel doprinosa oštećenika šteti odnosno je li drugostupanjski sud pobijanom odlukom u ovoj pravnoj stvari počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada je utvrdio da je 1. tuženik hrvatske ceste prouzrokovao štetu 1. tužitelju vozaču motornog vozila u pretežitom dijelu od 80%, dok je 1. tužitelj – vozač motornog vozila – doprinio nastanku štete u omjeru 20% iako u pobijanoj presudi nije naveo na temelju kojih kriterija je utvrdio prije navedene udjele u odgovornosti 1. tuženika šteti odnosno doprinos 1. tužitelja šteti“?

 

7. „Može li se ispitati presuda u kojoj sud nije naveo zašto nije cijenio odnosno prihvatio pojedini dokaz odnosno zašto nekom dokazu nije poklonio vjeru i zbog kojeg razloga je tako postupio odnosno je li sud u ovoj pravnoj stvari počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada kao dokaz postojanja znaka A22 „Kamenje pada“ sa dopunskom pločom E03 na kojoj je upisano 2000 m nije cijenio fotografiju sa Google maps koja fotografija je nastala u listopadu 2011 godine prije nastanka štetnog događaja, a sve s obzirom na činjenicu da su prometni znakovi sastavni dio javne ceste sukadno čl. 4. st. 1. Zakona o cestama (NN 84/11) i pravnom shvaćanju iz presude Vs RH Rev-1373/94 od 09.08.1995. godine prema kojem se upravitelj javne ceste može osloboditi od odgovornosti ako su postojali znakovi koji upozoravaju na opasnost zbog koje je došlo do štetnog događaja“?

 

1.3. Umješač u prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

 

1.“Da li je sud ovlašten zaključak o nepostojanju određene činjenice temeljiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a da vezano za tu činjenicu nije izveo sve dokaze predložene od stranke na kojoj je teret dokazivanja te činjenice“?

 

2.“Je li u situaciji kada je tijekom postupka odbio izvesti predloženi dokaz, kojim bi se prema tvrdnji tuženika utvrdile odlučne činjenice, sud ovlašten donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku“?

 

3.“Može li sud svoju odluku donijeti temeljem slobodne ocjene dokaza, neobrazloženim odbijanjem dokaznih prijedloga i time ne primijeniti načelo pravičnosti postupka, odnosno pravo na pošteno suđenje, koje uključuje načelo jednakosti oružja, a koje načelo je propisano čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“?

 

4.“Je li ophodarski dnevnik (čije je nadležnost izdavanje i oblik propisano čl. 39. i Prilogom 3. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta javna isprava u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku“?

 

5.“Kad se ophodnja smatra obavljenom prema čl. 14. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta“?

 

6.“Kada je ophodnja javne ceste izvršena sukladno Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta, a odron je na cestu dospio između dvije ophodnje, je li zaključak nadležnog suda da upravitelj javne ceste nije poduzeo primjerene mjere radi osiguranja odvijanja nesmetanog prometa zakonit“?

 

7.“Koja je granica subjektivne odgovornosti upravitelja javne ceste za naknadu štete pretrpljene uslijed korištenja javne ceste, odnosno koji su valjani razlozi oslobođenja upravitelja javne ceste od krivnje za štetu korisniku javne ceste, u kontekstu općih načela obveznog prava (posebno načela stranačke istine) te pravila o teretu dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu, u situaciji kada je korisnik javne ceste pretrpio štetu na javnoj cesti a istovremeno je upravitelj javne ceste izvršio sve obveze odnosno ophodnju sukladno Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta i o tome sačinio ophodarski dnevnik i pripadajući Putni radni list“?

 

8.“Je li teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu (štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost te štetnik i oštećenik) na tužitelju ili tuženiku“?

 

2. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

 

3. Prijedlozi za dopuštenje revizije ispitani su na temelju odredbe čl. 385.a u vezi s čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 20/22 - dalje: ZPP).

 

3.1. U odnosu na prijedlog II. tužiteljice ovaj sud je ocijenio slijedeće. Prvim dvama pitanjima zapravo ukazuje na činjenicu da je kao putnik u motornom vozilu tužila osiguratelja toga vozila pa pita o mogućnosti njezinog doprinosa šteti u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U vezi tih pitanja iznosi razloge važnosti u vidu pravnih shvaćanja ovoga suda izraženim u odlukama broj Rev-414/1997-2, Rev-x-1263/11-2 i Rev-792/11-2 kojim shvaćanjima je suprotno pravno shvaćanje iz pobijane odluke. Stoga je u odnosu na ta pitanja reviziju valjalo dopustiti na temelju čl. 387. st. 6. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke. Na treće pitanje odgovor daje pravno shvaćanje Građanskog odjela ovoga suda pa isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je stoga prijedlog u odnosu na to pitanje valjalo odbaciti na temelju čl. 387. st. 5. ZPP-a i odlučiti kao u točki II. izreke.

 

3.2. U odnosu na prijedlog I. tuženika zaključeno je slijedeće. U odnosu na prva tri pitanja, kojima zapravo ističe moguće počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka, I. tuženik ne iznosi razloge važnosti. Pored toga, dijelovi tih pitanja nisu odlučni za rješavanje spora i ne odnose se na pravno shvaćanje iz pobijane odluke. Stoga nisu niti važna za razvoj sudske prakse. Ostala pitanja uglavnom se svode na činjenice koje je sud utvrdio, dokazna sredstva kojima ih je utvrdio te na ovlaštenje suda u slobodi izbora dokaznih sredstava. Takva pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i jednakosti svih u njegovoj primjeni jer ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga niti priložena praksa nije od utjecaja. Slijedom navedenoga prijedlog I. tuženika je valjalo odbaciti na temelju čl. 387. st. 5. ZPP-a i odlučiti kao u točki III. izreke.

 

 

3.3. U odnosu na prijedlog umješača valja istaknuti slijedeće. Kao i pitanja koja postavlja I. tuženik, tako se i pitanja umješača svode u bitnome na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenu kvalitete dokaza i izbor dokaznih sredstava pa kao takva ne predstavljaju pitanja bitna za osiguranje jedinstvene primjene prava i jednakosti svih u njegovoj primjeni jer ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga niti priložena praksa nije od utjecaja. Slijedom navedenoga prijedlog umješača je valjalo odbaciti na temelju čl. 387. st. 5. ZPP-a i odlučiti kao u točki III. izreke.

 

Zagreb, 24. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.