- 1 -              Revd 1876/2023-2

Broj: Revd 1876/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-283/21-2 od 4. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2385/18-33 od 24. prosinca 2020., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-283/21-2 od 4. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2385/18-33 od 24. prosinca 2020.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

4. U odnosu na pitanja u kojima se problematizira pravna narav naknade zbog prijevremene otplate kredita i s time u vezi je li naknada dopuštena u smislu "štete" ili bi bila riječ o nedopuštenoj ugovornoj odredbi i da li bi pravo na naknadu štete banci pripadalo kao zakonsko pravo za koje nije potrebno posebno pregovaranje valja reći da pravo na vraćanje kredita prije roka je također zakonsko pravo korisnika kredita (čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO/05) koje se oslanja na opće uređenje iz čl. 507. ZOO/05. Zbog toga, pravo na naknadu štete davatelju kredita ne proizlazi iz radnje korisnika kredita koja bi imala značaj povrede ugovora i s time u vezi odgovornost korisnika bi postojala samo ako bi se vraćanjem kredita prije roka utvrdilo postojanje štete koju pretrpi davatelj kredita, a također potrebno je i postojanje karakteristične i tipične uzročne veze. U ovom predmetu po nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno postojanje izloženih pretpostavki zbog čega postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

5. U odnosu na prijedlog podnositelja radi podnošenja zahtjeva Sud Europske unije u tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata i institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije valja reći da s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kao i materijalnopravnom sadržaju sporne ugovorne odredbe riječ je o odredbi koja je odraz nacionalnog prava u smislu čl. 1. st. 2. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. i s time u vezi ne podliježe odredbama Direktive (tako i u Revd-1561/22-2 od 5. listopada 2022).

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a i čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. svibnja 2023.