- 1 -              Rev 404/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 404/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. O. d.d., Podružnica Hrvatska, Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-125/2020-2 od 7. siječnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog  suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1908/2017-36 21. studenog 2019., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-125/2020-2 od 7. siječnja 2021. te se slijedom toga preinačava odluka o troškovima postupka Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1908/2017-36 od 21. studenog 2019. i rješava:

 

Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti na ime troškova postupka dodatni iznos od 404,80 eura(3.050,00 kuna) u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova revizijskog postupka u iznosu od 124,43 eura (937,5 kuna) u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o troškovima postupka sud prvog stupnja riješio je:

 

„II/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 2.800,00 kuna do zatraženih 10.500,00 kuna (za iznos od 7.700,00) te s dijelom zahtjeva koji se odnosi na naknadu troška medicinskog vještačenja u iznosu od 1.400,00 kuna s kamatama od 12.01.2018.g, troška pristupa vještaka na ročište u iznosu od 250,00 kuna od dana 27.03.2018, troška medicinskog vještačenja u iznosu od 1.400,00 kuna od 10.10.2018.g. te preostalog troška zastupanja s kamatama od donošenja presude, kao neosnovanim.“.

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

 

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2170/2021 od 6. srpnja 2021. zbog pitanja:

 

„Je li sud dužan prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva već i o osnovi tužbenog zahtjeva te tužitelju u slučaju kada je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je izvršeno vještačenje i izvedeni drugi dokazi (usmeno saslušanje vještaka) za koje je tužitelj prethodno snosio troškove priznati tužitelju troškove postupka, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa?“,

 

podnosi tužitelj.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Iz stanja spisa razvidno je da je tijekom postupka bilo sporno i pitanje visine odštetnog zahtjeva tužitelja i da je zbog toga bio proveden i dokaz vještačenjem po dva vještaka medicinske struke i da su troškovi takvih vještačenja iznosili ukupno 3050,00 kuna kao to slijedi iz citirane odluke suda prvog stupnja.

 

7. Sud prvog stupnja obrazlažući svoju odluku kojom odbija tužitelja s tužbenim zahtjevom iznosi pravno shvaćanje kako slijedi:

 

„S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos od 8.500,00 kuna, valjalo je tuženika obvezati na isplatu i daljnjeg iznosa po tom osnovu od 2.800,00 kuna, sa zateznim kamatama od 21. veljače 2017.g., sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva (16.05.2017.) u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

 

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, te odbio tužitelja s zahtjevom za naknadom parničnog troška. Pri tome je sud imao u vidu da je tužitelj uspio u omjeru od 26% od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe 18%) te da nije bilo potrebno provoditi dokazivanje oko osnova jer je tuženik već u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Ne postoje uvjeti niti da se tužitelju dosudi trošak prema stavcima 3., 4. i 5. članka 154. ZPP-a.“.

 

8. Sud drugog stupnja odbijajući žalbu tužitelja na odluku o troškovima postupka iznosi pravno shvaćanje kako slijedi:

 

„Suprotno žalbenim navodima pravilna je i odluka o trošku a ista je i ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP u svezi s člankom 155. ZPP-a pri tom je sud prvog stupnja pravilno cjenio uspjeh tužitelja u postupku kao što je pravilno cijenio i da nije bilo potrebe provoditi dokazivanje oko osnova u predmetnom slučaju, u tom pravcu pravilan je zaključak sud prvog stupnja kako u ovom slučaju nisu postojali uvjeti da se tužitelju dosudi trošak prema članku 154. stavak 3. 4. i 5. ZPP-a.“.

 

9. Takvo pravno shvaćanje suda nije pravilno.

 

10. Ovaj sud je glede pitanja prava tužitelja na naknadu troškova vještačenja u punom iznosu neovisno o postotku uspjeha u sporu zauzeo pravno shvaćanje u odluci ovog suda poslovni broj Rev 660/2021 od 14. rujna 2021. gdje je rečeno:

 

„12. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari odredili da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka uzimajući u obzir djelomični uspjeh stranaka u ovom postupku. Međutim, nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu da je tužiteljica podmirila iznos od 2.200,00 kn na ime medicinskog vještačenja, a koje medicinsko vještačenje je bilo potrebno bez obzira na omjer uspjeha u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Ovaj sud je također u više svojih odluka (tako primjerice u odlukama broj Rev-1709/11 od 27. siječnja 2015. i broj Rev-388/00 od 26. kolovoza 2003.) zauzeo pravno shvaćanje da tužiteljima u postupcima kod potraživanja naknade štete pripada trošak na ime provedenih vještačenja u cijelosti bez obzira na uspjeh u parnici u odnosu na visinu dosuđenog iznosa.

 

13. Stoga je odgovor na trećepostavljeno pravno pitanje da stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja u postupcima radi naknade štete treba taj trošak priznati u cijelosti bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u odnosu na visinu dosuđenog zahtjeva. Slijedom navedenog, valjalo je u toč. I. izreke također preinačiti nižestupanjske presude u odnosu na troškove postupka i dosuditi tužiteljici trošak postupka na ime vještačenja u cijelosti.“.

 

11. Dakle, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija leži u već zauzetom pravnom shvaćanju ovog suda pa se stoga na njega može odgovoriti samo na isti način:

 

„Stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja u postupcima radi naknade štete treba taj trošak priznati u cijelosti bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u odnosu na visinu dosuđenog zahtjeva neovisno o tome što je osnov tražbine među strankama bio nesporan ako je bila sporna visina zahtjeva.“.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je kao  u točki I. izreke ovog rješenja  također preinačiti odluku o troškovima  u odnosu na troškove postupka i dosuditi tužitelju trošak postupka na ime vještačenja u cijelosti.

 

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi s čl. 155. ZPP-a a odnosi se na trošak sastava revizije uvećane za iznos poteza na dodanu vrijednost sukladno tarifnim broju 10.t.6.  Tarife   o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) sukladno vrijednosti predmeta spora u ovoj fazi postupka od 3.050,00 kuna.

 

14. S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 24. svibnja 2023.