- 1 -              Revd 1948/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1948/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S., OIB: … iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. H. M. I., P. Z., OIB: … iz Z.,  kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., radi diskriminacije, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-123/2022-7 od 10. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-188/17-28 od 19. rujna 2018., na sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

 

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-123/2022-7 od 10. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-188/17-28 od 19. rujna 2018.

 

1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:

 

 

 

"Je li poslodavac autonoman u donošenju odluke hoće li ili neće s nekime sklopiti (uzastopni) ugovor o radu?"

 

Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje poziva se na odluku ovoga suda broj Rev-1032/2019 od 12. srpnja 2020. i na odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž R-392/18 od 6. prosinca 2018. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1087/19 od 10. rujna 2019.

 

Uz pitanje koja postavlja i u povezanosti s njime poziva se i na zaštitu temeljnih gospodarskih i socijalnih prava te poduzetničkih sloboda zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske.

 

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. U konkretnoj pravnoj stvari odlučivano je u sporu o postojanju diskriminacije. Sudovi su na temelju utvrđenih činjenica zaključili o postojanju diskriminacije u postupanju tuženika uz iznošenje pravnog shvaćanja o tome da je poslodavac uvijek autonoman u donošenju odluke o zapošljavanju i sklapanju ugovora o radu ali da se u toj autonomnosti ne smije rukovoditi diskriminatornim okolnostima propisanim zakonom. Pitanje tuženika svodi se na postojanje autonomije u zapošljavanju koja pravnim shvaćanjem nije dovedena u dvojbu ali je zaključeno da je unutar iste postojalo diskriminatorno postupanje. Dakle, pravno pitanje se zapravo ne odnosi na meritum ovoga spora koji se ogleda u postojanju diskriminatornog postupanja, već uopćeno na autonomiju poslodavca pri zapošljavanju. Stoga niti razlozi važnosti na koje se ukazuje nisu od utjecaja. Pr tome valja ukazati i da je odluka Županijskog suda u Splitu broj Gž R-392/18 od 6. prosinca 2018. ukinuta odlukom ovoga suda broj Rev-797/2019-3 od 16. studenoga 2022. upravo u identičnom dijelu koji je i predmet ovoga postupka uz izneseno pravno shvaćanje koje je podudarno pravnom shvaćanju zauzetom u pobijanoj odluci. Stoga niti priložena sudska praksa kao razlog važnosti nije od utjecaja.

 

4. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljeno pitanje, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

5. Tuženik se u odnosu na postavljeno pitanje poziva i na zaštitu temeljnih gospodarskih i socijalnih prava te poduzetničkih sloboda zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske. Međutim, svojim navodima, a s obzirom i na postavljeno pitanje, nije učinio vjerojatnim postojanje takve povrede.

 

 

 

6. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 24. svibnja 2023.