21 Gž-146/2023-2

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-146/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. za m. o., Z., …, OIB: …, koga zastupa ravnatelj, a ovoga punomoćnica M. T., protiv tuženika E. d.d., Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6494/21-11 od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja H. z. za m. o., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6494/21-11 od 28. prosinca 2022.

    Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

»I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku E. d.d. isplatiti tužitelju H. z. za m. o. iznos od 58.088,77 kn / 7.709,70 eur1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 eur sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.«  

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, valja reći da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete u visini od 58.088,77 kn  (7.709,70 EUR) za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2021. do isplate.

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je osiguranik tužitelja D. Č., kao zaposlenik M., 5. kolovoza 1987. pretrpio ozljedu na radu tako što je došlo do odlamanja komadića metala prilikom skidanja ležaja i ozljede oka,

- da je D. Č. poslodavac bio tadašnji OOUR P. R. M., čiji je tuženik nesporno pravni sljednik,

- da je D. Č. pravomoćnim rješenjem tužiteljeve P. službe u Z. broj 40239 od 17. svibnja 2018. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 6. svibnja 2015. te je invalidnost utvrđena u omjeru od 30 % zbog ozljede na radu, a 70 % zbog bolesti i

- da je iz tužiteljevog izračuna kapitalizirane svote naknade štete, a koji predstavlja javnu ispravu, razvidno da kapitalizirana šteta u omjeru od 30% zbog posljedica ozljede na radu iznosi 58.088,77 kn.

8. Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka i provedenih dokaza utvrdio da iz prijave o povredi na radu proizlazi da je radnik D. Č. prilikom ozljeđivanja koristio osobna zaštitna sredstva, dok tužitelj nije ponudio bilo kakve dokaze glede okolnosti pod kojima je došlo do štetnog događaja, odnosno da nije dokazao da je šteta nastala zbog toga što nisu bile provedene mjere zaštite na radu, jer je ista mogla nastati i uslijed krajnje nepažnje radnika za koju poslodavac ne odgovara.

9. Osim toga, da tužitelj nije dokazao da je navedena ozljeda na radu neposredni uzrok odlaska njegovog osiguranika u invalidsku mirovinu, uzimajući u obzir da je participacija bolesti u njegovom umirovljenju 70 % te da je on nastavio raditi pa sud zaključuje da je tužitelj bio radno sposoban unatoč ozljedi te da su kasnije bolesti bile neposredan uzrok njegovog upućivanja u invalidsku mirovinu, iz čega slijedi da tužitelj nije dokazao niti postojanje uzročne veze između štetnog događaja i štete koju trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku.

10. Konačno, sud smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tužiteljeve tražbine, s obzirom da se tužitelj između dvije mogućnosti propisane čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje ZMO) tj. mogućnosti sukcesivnog utuživanja štete za pojedino razdoblje i mogućnosti zahtijevanja ukupne svote štete (kapitalizirane štete), opredijelio za tražbinu kojom je obuhvatio ukupnu svotu štete, slijedom čega je zastarni rok počeo teći s danom pravomoćnosti rješenja kojim je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu tj. s 21. lipnja 2018., jer je tada doznao za štetu koju trpi, a bili su mu dostupni i podaci o odgovornoj osobi pa s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. srpnja 2021., proizlazi da je ista podnesena izvan zastarnog roka od tri godine, sukladno odredbi čl. 170. ZMO u vezi s čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje ZOO).

11. Navedena utvrđenja prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

12. U odnosu na tvrdnju tužitelja da njegovo potraživanje ne predstavlja naknadu štete, već regresni zahtjev i po ocjeni ovoga suda pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o naknadi štete koja dospijeva sukcesivno.

12.1. Da se radi o naknadi štete, a ne regresnom davanju, proizlazi i iz odredbe čl. 161. st. 1. i 2. ZMO. Prema odredbi citiranog zakonskog propisa tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a naknada stvarne štete koju Z. ima pravo obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu i to od osobe koja je prouzročila djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti kako to propisuje odredba čl. 162. st. 1. istog zakonskog propisa.

13. Nadalje, suprotno stajalištu žalitelja u konkretnom se slučaju primjenjuje zastarni rok od tri godine od nastanka štete, odnosno isplate pojedinog iznosa mirovine u smislu odredbi čl. 165. st. 1. ZMO u vezi s čl. 230. st. 1. ZOO o čemu je istovjetno stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-791/2011-2 od 15. travnja 2015., Revd 716/2021-2 od 24. veljače 2021. i Rev-110/10 od 16. veljače 2011.

13.1. Budući se tužitelj opredijelio za tražbinu kojom je obuhvatio ukupnu svotu štete, to je zastarni rok počeo teći s danom pravomoćnosti rješenja kojim je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu, odnosno s danom 21. lipnja 2018., jer je tada doznao za štetu koju trpi, a bili su mu dostupni i podaci o odgovornoj osobi pa s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. srpnja 2021., proizlazi da je ista podnesena izvan zastarnog roka od tri godine, sukladno odredbi čl. 170. ZMO u vezi s čl. 230. ZOO.

14. Na žalbeni navod tužitelja kako je iz prijave o ozljedi na radu te nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti i vještaka revizora utvrđeno da je uzrok invalidnosti bolest za 70 %, a ozljeda na radu 30 %, dok tuženik nije ni sa čim osporio uzročno-posljedičnu vezu, valja reći da se pravomoćnost određenog upravnog akta ne proteže na uzročnu-posljedičnu vezu između povreda zadobivenih u štetnom događaju i utvrđenog tjelesnog oštećenja odnosno gubitka radne sposobnosti ozlijeđenog djelatnika, jer predmet upravnog postupka nije bilo utvrđenje postojanja uzročno-posljedične veze između gubitka radne sposobnosti odnosno tjelesnog oštećenja radnika i povreda koje je zadobio u štetnom događaju. Upravnim aktom nije utvrđeno bilo kakvo pravo tužitelja prema tuženiku niti je odlučeno o obvezi tuženika prema tužitelju, jer tuženik nije bio stranka, a niti sudionik u tom postupku.

14.1. Stoga je tuženik u ovoj parnici imao pravo u okviru svojih procesnih ovlaštenja istaknuti prigovor (ne)postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda D. Č. zadobivenih u štetnom događaja (ozljeda na radu) i radne sposobnosti osiguranika odnosno njegovog tjelesnog oštećenja, s tim što je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-I/856/2016 od 7. veljače 2017. između ostalog izrazio stajalište kako je HZZO u svakom slučaju dužan dokazati da je šteta nastala, visinu te štete i uzročno-posljedičnu vezu te da u sudskom postupku za naknadu štete nije ni na koji način privilegiran.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.).

U Zadru 24. svibnja 2023.

                                                                                                      Predsjednica vijeća

                                                                                                                          Sanja Prosenica, v.r.