1

Broj:Ppž-4654/2023

 

 

                              

 

 

 

     U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene pravne osobe „Z., t. i. r.“ d.o.o. K. i dr. zbog prekršaja iz članka 45. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o nadzoru državne granice (N.N. broj: 83/13., 27/16, 114/22 i 151/22), odlučujući o žalbama prvookrivljene pravne osobe „Z., t. i. r.“ d.o.o. K. i drugookrivljene L. R. podnijetima po braniteljima V. i suradnici Odvjetničko društvo d.o.o. iz Z., protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj:14.Pp-655/2023-31 od 4. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvookrivljene pravne osobe „Z., t. i. r.“ d.o.o. K. i drugookrivljene L. R. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 144/22) I okrivljena pravna „Z., t. i. r.“ d.o.o. K. i II okrivljena odgovorna osoba L. R. su obvezne naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura[1]/753,45 kuna (sedamstopedesettri kune i četrdesetpet lipa) u roku trideset dana od primitka ove presude.

                              

Obrazloženje

 

 

              1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba „Z., t. i. r.“ d.o.o. K. i odgovorna osoba L. R. su proglašeni krivima zbog prekršaja činjenično opisanih u izreci pobijane presude pravno označen kao prekršaj iz članka 45. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o nadzoru državne granice, te je prvookrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura/9.945,54 kune, a drugookrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura/4.972,77 kuna koju kaznu su dužni platiti u roku trideset dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćenom sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

 

2. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točkom 3. i stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti troškove postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura/527,42 kune, svaki u roku trideset dana po pravomoćnosti presude.

 

3. Protiv te presude okrivljena pravna i odgovorna osoba su pravodobno po branitelju podnijeli žalbe zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, te ostalih žalbenih osnova propisanih u članku 194. stavku 1. Prekršajnog zakona, dakle povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

4. Predlažu da se žalbe prihvate.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio gore navedene povrede, a niti bitne povrede koje žalitelji ističu.

 

7. Žalitelji u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6. i 7. Prekršajnog zakona jer da prvostupanjski sud nije stvarno nadležan postupati u predmetnom postupku, da optužni prijedlog (prekršajni nalog) nije izdao ovlašteni tužitelj, navodeći da tužitelj nije ovlašten postupati u ovom predmetu jer radnja koju je tužitelj kvalificirao kao prekršaj počinjena na teritoriju Republike Slovenije. Osim toga, navode da je Zakon o nadzoru državne granice propis čiji je teritorijalni domašaj po prirodi i materiji koju uređuje ograničen na teritorij Republike Hrvatske, te da sukladno navedenom hrvatski prekršajni sud ne može u ovom predmetu biti nadležan, a tužitelj istom pravnom logikom ne može biti ovlašten, tako da se hrvatsko prekršajno pravo primjenjuje nezakonito i ekstrateritorijalno. Žalitelji smatraju da je sud bio dužan rješenjem se proglasiti nenadležnim za postupanje u ovom predmetu sukladno članku 102. stavak 2. Prekršajnog zakona, a jednako tako navode da je sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

8. Naime, na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka  195. stavka 1. točaka 6. i 7. Prekršajnog zakona ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te kao što je gore navedeno ovaj Sud nije utvrdio da bi bile počinjene gore navedene bitne povrede. Slijedom navedenog nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je prekršajni nalog izdala Postaja pomorske i aerodromske policije Pula – Pola koja nije ovlaštena postupati u konkretnom predmetu jer da je radnja koju je ista kvalificirala kao prekršaj počinjena na teritoriju Republike Slovenije, a jednako tako i da se ne može primjenjivati u konkretnom slučaju Zakon o nadzoru državne granice te se žalitelj poziva na odredbu članka 12. Prekršajnog zakona.

 

9. Međutim, upravo odredbom članka 12. Prekršajnog zakona propisana je primjena prekršajnog prava Republike Hrvatske za prekršaje počinjene na području Republike Hrvatske, njezinom brodu ili zrakoplovu, te se prekršajno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje na svakoga tko počini prekršaj na njezinom području, a nedvojbeno iz provedenih dokaza proizlazi da je prekršaj počinjen na teritoriju Republike Hrvatske.

 

9.1. Žalitelji, nadalje, ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Navedenu povredu obrazlažu na način, da nisu bili u plovilu te da primjenom međunarodnog prava, arbitražne odluke Stalnog arbitražnog suda br. 2012-04 od 29. lipnja 2017., prava Europske unije i slovenskog prava nikako ne mogu prekršajno odgovarati za djela počinjena na teritoriju Republike Slovenije, niti su mogli znati da su ista zabranjena. Navode također da prvostupanjski sud u točki 17. i 18. obrazloženja nije naveo na temelju čega je izlazak Republike Hrvatske iz Arbitražnog sporazuma u skladu s pravilima međunarodnog prava te da se sud pogrešno poziva o Deklaraciju o stanju međunarodnih odnosa Republike Hrvatske i Republike Slovenije br. 32/99.

 

9.2. Nasuprot tvrdnjama žalitelja po ocjeni ovog Suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni razlozima presude.

 

10. Nadalje, žalitelji pored bitnih povreda ističu i povredu odredaba prekršajnog materijalnog prava i u točki 3. i 4. žalbe iznose svoje viđenje i tumačenje propisa o tome kako je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti odluku Stalnog arbitražnog suda, te koje je pravo relevantno, a da u žalbi ne iznose suprotnu sudsku praksu koja bi potvrdila takvo stajalište, odnosno dovela u sumnju zauzeto stajalište prvostupanjskog suda navedeno u obrazloženju presude u točkama 17-23 pobijane odluke.

 

10.1. Navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda je u skladu sa odredbama Prekršajnog zakona, Zakona o nadzoru državne granice, Zakona o morskom ribarstvu, propisima međunarodnog prava i praksom Visokog prekršajnog suda.

 

11. Slijedom navedenog, kako ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci u točkama 17-23, na njih upućuje žalitelja radi nepotrebnog ponavljanja. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3917/2021 od 29. ožujka 2022., načelno stajalište je, kada žalbeni sud odbija žalbu može prihvatiti razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci (presude ESLJP Garcia Ruiz protiv Španjolske [Vv], br. 3054/96§26, presuda od 21. siječnja 1999., Sanchez Cardenas protiv Norveške, br. 12148/03§49 presuda od 4. listopada 2007.

 

12. Nadalje, prvostupanjski sud je opširno i detaljno obrazložio činjenično stanje koje je utvrđeno analizom i ocjenom provedenih dokaza i argumentirano odgovorio na sve prigovore okrivljenika iznesene u pisanim obranama. 

 

12.1. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u izvadak iz Poslovnog registra Republike Slovenije (str. 175. – 176. spisa), uvid u Registar plovila Republike Slovenije, reproducirao je video snimku koja prileže spisu (str. 23.), izvršen je uvid u kartografski ispis i satelitske snimke (str. 20-22). Izvršen je uvid u izlist prekršajne evidencije te pročitan iskaz svjedoka M. V. (str. 121 – 123. spisa) te je prvostupanjski sud nedvojbeno zaključio da su pravna i odgovorna osoba počinile prekršaj na teritoriju Republike Hrvatske na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

 

13. Nadalje, neosnovano žalitelji ističu da prvostupanjski sud nije prihvatio njihovu obranu u dijelu kojim osporavaju optužbu jer da nisu zatečeni na plovilu niti su bili na istom, a jednako tako nije prihvaćen niti navod žalbe da primjenom međunarodnog prava, arbitražne odluke Stalnog arbitražnog suda broj 2012-04 od dana 29. lipnja 2017. (dalje u tekstu arbitražna odluka) prava Europske unije i slovenskog prava nikako ne mogu prekršajno odgovarati za djela počinjena na teritoriju Republike Slovenije, niti su mogli znati da je njihovo postupanje zabranjeno, odnosno da se radi o zabludi o protupravnosti djela.

 

14. Naime, prvostupanjski sud je dao dostatne razloge zbog kojih su proglašeni krivima okrivljena pravna i odgovorna osoba, budući da je uvidom u izvadak iz sudskog registra Republike Slovenije utvrđeno da prvookrivljenu pravnu osobe zastupa prokurist S. R. koji je osnivač društva, i direktor L. R., koji ne osporavaju da u obavljanju gospodarskog ribolova koriste plovilo oznake xxxx, naziva „A.“ vlasnika S. R., te okolnost da policijski službenici nisu utvrdili identitet osoba na plovilu niti identificirali plovilo važećim dokumentima, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio jer drugookrivljenica kao direktor kao odgovorna osoba u pravnoj osobi odgovara za zakonito poslovanje tvrtke, pa tako i za radne propuste zapovjednika predmetnog plovila (točka 13. i 14. pobijane odluke). Odredbom članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano, da je počinitelj prekršaja osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini prekršaj, okrivljena pravna i odgovorna osoba su odgovorne za počinjenje prekršaja neovisno o tome jesu li isti bili na brodu ili ne.

 

15. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima se ističe da postoje okolnosti koje isključuju krivnju pravne i odgovorne osobe (da su bili u zabludi o protupravnosti prekršaja, jer se, ako što je već rečeno, u vezi svih pitanja oko utvrđivanja crte razgraničenja između Republike Slovenije i Republike Hrvatske u akvatoriju Piranskog zaljeva odnosno Savudrijske vale radi o notornim činjenicama koje su javnosti bile svekoliko poznate (opće poznata je činjenica da je Republika Hrvatska izašla iz arbitražnog sporazuma), zbog čega je okrivljenik, kao vlasnik brodice kojom obavlja gospodarski ribolov, itekako morao biti svjestan navedene problematike i činjenice da prelaskom preko središnje crte u Savudrijskoj vali ulazi u teritorijalno more Republike Hrvatske. Osim toga, okrivljenik je imao pratnju patrolnog broda policijskih službenika Republike Slovenije, čega ne bi bilo da je okrivljenik doista bio u zabludi o protupravnosti prekršaja, a upozoravan je od strane policijskih službenika Republike Hrvatske, da se nalazi u teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

U navedenom smislu, neprihvatljivi su žalbeni navodi kojima okrivljenici nastoje presudu Stalnog arbitražnog suda iz lipnja 2017. implementirati u pravni sustav Republike Hrvatske.

 

16. Prvostupanjski sud je, nadalje, obrazložio razloge zbog kojih nije prihvaćena obrana okrivljenika da se radi o graničnom incidentu u točki 26. pobijane presude, te se žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

 

17. Jednako tako nisu prihvaćeni niti žalbeni navodi okrivljenika da prilikom obavljanja nadzora nisu poduzete sve potrebne moguće radnje za utvrđivanje identiteta osoba koje su počinile prekršaj, jer iz iskaza svjedoka M. V. proizlazi jasno i određeno postupanje u nadzoru državne granice na moru u Savudrijskoj vali, a jednako tako iz kartografskih ispisa i satelitske snimke, te video snimke događaja je utvrđeno da je plovilo oznake 117. KP naziva „A.“ sa zastavom Republike Slovenije prešlo crtu razgraničenja u Savudrijskoj vali, a na temelju vjerodostojnog iskaza svjedoka je utvrđeno da nije obavljena granična kontrola zbog nazočnosti slovenske policije te da im zapovjednik plovila nikada nije predao popis posade, putnika i njihove isprave propisane za prelazak državne granice.

 

18. Slijedom navedenog kako je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je provedbom i analizom dokaza navedenih u točki 7. obrazloženja prvostupanjske odluke pravilno zaključio da su se u ponašanju okrivljene pravne i odgovorne osobe stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona, te navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

19. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka jer je za počinjeni prekršaj iz članka 45. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona za pravnu osobu propisana novčana kazna od 1.320,00 do 6.630,00 eura, za odgovornu osobu novčana kazna od 660,00 do 1.320,00 eura, te su okrivljenicima izrečene novčane kazne u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne, te je odluku o mjeri novčane kazne prvostupanjski sud valjano i argumentirano obrazložio koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud.

 

20. Nadalje, okrivljena pravna i odgovorna osoba su obvezane na naknadu troškova drugostupanjskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a troškovi su određeni sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. 18/13.) kojim su propisani troškovi u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, srazmjerno složenosti i trajanju postupka.

 

21. Zbog navedenih razloga na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona trebalo je žalbe okrivljenika odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 24. svibnja 2023.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.