21 Gž-290/2023-2

 

 

 

                      

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-290/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. M. pok. M. iz S.-a, …., A., N. Y., OIB: …i 2) mlt. A. D. M. iz S.-a, L. I. C., 11105 NY, …, OIB: …, zastupanog po zakonskoj zastupnici-majci B. J. M., oboje zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1) O. K. kao pravni sljednik S. G. G. D.. S. zastupane po načelniku, a ovaj po generalnoj punomoćnici M. S., odvjetnici u Z., 2) K. M. pok. J., 3) F. L. pok. P., 4) M. M. fu (pok. A.), 5) L. M. žene A. iz K., … i 6) S. M. pok. K. iz K., …, tuženici pod 2-4) odsutna i nepoznata boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici N. K., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu N. K. i A. K. u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2137/19 od 13. listopada 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-2137/2019 od 22. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba tužitelja pod 1) M. M. i 2) mlt. A. D. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2137/19 od 13. listopada 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2137/2019 od 22. studenoga 2022. u dijelu pod t. II. izreke.

 

r i j e š i o  j e

 

 

I Odbija se žalba tužitelja pod 1) M. M. i 2) mlt. A. D. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje istog suda poslovni broj P-2137/19 od 13. listopada 2022. u dijelu pod toč. I. izreke.

 

II Odbija se zahtjev tuženice pod 1) za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

    Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

»I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike pod 2-6) koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji M. M. pok. M., OIB: … i A. D. M., OIB: …, suvlasnici nekretnina položenih u k.o. K., i to čest. zem. 2467, čest. zem. 3607/5, čest. zem. 2573, svaki za 1/2 dijela, čest. zem. 2566/3 svaki za 3/10 dijela, čest. zem. 334 i čest. zem. 3593/3 svaki za 6/18 dijela, što su tuženici pod 2-6) dužni priznati, te trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama izvrše uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika odnosno njihovih pravnih prednika."

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na tuženika pod 1) O. K. i to u odnosu na čest. zem. 2465, 2466/3, 2466/4, 2466/5, 2471, 2473/1 i 2473/2 sve k.o. K..«

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

 

"I. Nalaže se tužitelju da tuženiku pod 1) isplati parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju da na žiro račun ovog suda HR…, model HR02, poziv na broj: 2 P-2137/19 izvrši uplatu iznosa od 1.625,00 kuna na ime podmirenja troškova privremenog zastupnika za zastupanje u ovoj pravnoj stvari u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja.

 

III. Privremenom zastupniku tuženika ad. 2- 4 N. K., odvjetnici u Z. priznaje se trošak za zastupanje u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 3.125,00 kuna, te se nalaže računovodstvu ovog suda da po pravomoćnosti ovog rješenja istoj isplati predujmljene iznose u ovoj pravnoj stvari i to u visini priznatog parničnog troška od 3.125,00 kuna."

 

1.2. Prvostupanjskim rješenjem od 22. studenoga 2022. je odlučeno:

 

»Ispravlja se presuda i presuda zbog ogluhe ovog suda gornjeg poslovnog broja od 13. listopada 2022. u drugom retku uvoda i to na način da iza OIB-a tužitelja M. M. uvodu i to na način da umjesto adrese ''30-81 47 th., APT.2F, N. Y., Q., Astoria'' treba stajati ''25-86, …, A., N. Y., te u desetom retku uvoda iza broja 6. i umjesto S. M. pok. K. iz K. treba stajati S. M. pok. K. iz K. dok u preostalom dijelu presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.«

 

2. Protiv navedene presude u toč. II. izreke i rješenja u toč. I. izreke, žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2), dalje tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz dosudu troška žalbenog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica pod 1) je osporila žalbene navode tužitelja s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda u dijelu pod toč. II.  i toč. I. rješenja uz obvezivanje tužitelja da tuženici nadoknadi trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 82., čl. 109. st. 1 i čl. 281. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP) na koje neutemeljeno žalba ukazuje.

 

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj sud, po čl. 365. st. 2. istog Zakona, pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. M. M. pok. I. (rođen 1948., umro 2004.) razvidno da su predmetne nekretnine činile njegovu ostavinsku imovinu te da su istog naslijedili njegovi sinovi M. M. i M. I. M. svaki za po ½ dijela,

- da je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. I. M. utvrđeno da je isti umro 21. veljače 2017. i da ga je naslijedila kćer A. D. M.,

- da su na čest. 334, 2466/3, 2466/4, 2471, 2473/1, 2566/3, 3593/3, 3607/5, 2465, 2466/5, 2473/2 i 2573 sve k.o. K. kao suposjednici evidentirani zakonski nasljednici pok. M. M.,

- da je iz povijesti posjedovanja za predmetne nekretnine utvrđeno kako su iste po najstarijim podacima iz 1983. bile evidentirane posjedom obitelji S. i dr. i tako ostaje do I revizije 1948. kada se M. I. pok. M. upisuje posjednikom na česticama 2466/3, 2471 i 2473/1. 1973. godine iza smrti M. I. upisuje se na njegovim nekretninama M. M. koji ostaje upisan i II revizijom 1986., a iza njegove smrti se upisuju njegovi sinovi M. i M. i

- da je svjedokinja S. S. u svom iskazu navela da ja teta tužitelja pa joj je tako poznato da oni u svom vlasništvu imaju nekretnine na predjelu Š. K. L. V. V. L. i M. K. a koje nekretnine se nalaze u K.. Ove parcele da su dobili nasljeđivanjem iza svog pok. oca M. M.. M. da je to dobio nasljeđivanjem od svog oca sada pok I.. Njoj da je otac tužitelja bio brat. Po pričanju zna da se njihov otac dijelio sa stricem M. P.. Oni da su podijelili zemlju pa da je tako sva zemlja pripala njezinom oca. Nekretnine zvane V. v. uglavnom da predstavljaju maslinik, a nekretnine K. L. da su isto bile uglavnom masline, a na jednom dijelu se sadilo povrće. Nekretnina M. K. da je služila za sadnju krumpira, a u L. su bile masline. Nekretnina zvana Š. da je bila njiva koja se obrađivala i tu se sadilo povrće, i ima 4-5 maslina. Ta Š. da je imala negdje 300-400 m2. Nikada nije čula u obitelji da bi se pričalo da bi ova zemlja bila vlasništvo nekog veleposjednika, niti da se davao dohodak. Isto tako, nikad nije čula da bi bilo sporova u vezi ovih parcela. Nikad nitko nije osporavao vlasništvo te zemlje. Trenutno se ove masline ne obrađuju, a  obrađivali su ih njezini prednici do 1970. prošlog stoljeća, a kasnije se zapustilo. Ona da je kao dijete sa svojom obitelji išla na ove parcele i pomagala brati masline i raditi na ovim nekretninama što je trajalo sve do 1970., a onda su išli živjeti u grad. U vezi ovih parcela da nije bilo spora niti u obitelji. L. M. ženu A. da poznaje i ona da živi u K.. Nikad nitko od tuženika za koje je upitana da nije polagao nikakvo pravo na ove nekretnine o kojima je prije iskazivala pa tako niti M. L. koja danas živi u K..

7. Slijedom navedenog, sud je zaključio da se tužitelji osobno i preko svojih pravnih prednika nalaze u dugogodišnjem nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, međutim u odnosu na tuženicu pod 1) O. K. odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer smatra da ova tuženica nije pasivno legitimirana u ovom sporu, jer tužitelji tijekom postupka nisu dostavili bilo kakva dokaz da bi O. K. zaista bila pravni slijednik S. G. G. dr. S..

8. I po mišljenju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj nije dokazao pravno sljedništvo ove tuženice, pri čemu valja reći da se ovdje radi o materijalno-pravnom prigovoru te je na opravdane navode tuženice pod 1) iz odgovora na tužbu, kako su tužitelji, ukoliko smatraju da bi se radilo o veleposjedničkoj zemlji, trebali dostaviti potvrdu nadležnog tijela o tome jesu li predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 34/1991) bile u granicama građevinskog zemljišta ili ne, kako bi se znalo je li pasivno legitimirana ova tuženica ili Republika Hrvatska.

8.1. Međutim, na ove navode tužitelji decidirano navode kako je zemljišnoknjižni vlasnik upisan S. G. G. D.. S. kao izdanak veleposjedničke obitelji, koji nije živ, a njegovi nasljednici su nepoznati pa da se ima smatrati kao pravni slijednik jedinica lokalne samouprave.

8.2. Dakle, po stavu ovog suda, upravo su tužitelji proturječni u svojim tvrdnjama navodeći da s jedne strane sporne nekretnine predstavljaju ošasnu imovinu, a s druge strane da bi se radilo o veleposjedničkoj zemlji da bi u povjesnici tužbe tvrdili da su nekretnine stekli dosjelošću.

9. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

10. Odluka o trošku pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

11. Tuženici pod 1) nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

12. U nepobijanom dijelu presuda zbog ogluhe te presuda u dijelu pod toč. I. izreke, kao i rješenje u dijelu pod toč. II. i III. izreke, ostaju neizmijenjeni.

 

U Zadru 24. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                          Sanja Prosenica, v.r.