Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1323/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. d.o.o. Z., zastupan po opunomoćenici S. N. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & K. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1572/22-14 od 27. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1572/22-14 od 27. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-10/22-01/70, urbroj: 513-04-22-2 od 31. ožujka 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa: UP/I-471-02/18-01/469, urbroj: 513-07-01-21-30 od 28. prosinca 2021. kojim je tužitelju utvrđena ukupna obveza poreza na dobit za razdoblje od 1 siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. u iznosu od 109.590,36 kuna, od čega se iznos od 86.635,14 kuna odnosi na obvezu, a iznos od 22.955,22 kuna na kamate, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa i odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama te je određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije razmotrio sva pravna i činjenična pitanja te nije odlučio o svim činjeničnim navodima iz tužbe, posebice onima koji se odnose na formalne povrede prava tužitelja u postupku pred poreznom upravom. Ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda postupka u svezi dopustivosti nadzora jer je nadzor započeo uručenjem obavijesti o nadzoru 7. svibnja 2018. te je u međuvremenu, prije donošenja zapisnika o ponovljenom nadzoru od 24. studenog 2021., proteklo više od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđenje poreznih obveza. Smatra da je time povrijeđen članak 117. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.; dalje: OPZ) jer je porezno tijelo propustilo po službenoj dužnosti utvrditi nedopustivost nadzora i obustaviti predmetni postupak nadzora. Upire na povredu načela razmjernosti i načela zabrane reformatio in peius te smatra da u odnosu na navedeno sud nije zauzeo stav. Ističe da nije točno utvrđenje da je tužitelj koristio pravo na evidentiranje porezno priznatih rashoda za 2016., što prvostupanjski sud nekritički prihvaća. Ističe da drugostupanjsko porezno tijelo ne može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke, osim u iznimno propisanim slučajevima. Navodi da je povrijeđeno načelo materijalne istine te je porezno tijelo bilo dužno s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje idu u prilog poreznom obvezniku. Navodi da je došlo i do povrede načela zakonitosti, načela utvrđivanja činjenica prema njihovoj gospodarskoj biti, načela postupanja u dobroj vjeri i načela dokazivanja. Stava je da prvostupanjski sud samo paušalno navodi da je porezno tijelo ispravno postupilo, a da pritom nije utvrdio i razmotrio činjenice i argumente iznesene u tužbi. Smatra da je, iz razloga što je društvo S. P. d.o.o. brisano iz sudskog registra, predmetno potraživanje na ime pozajmica trebalo otpisati tijekom 2015. jer je u toj godini došlo do nemogućnosti naplate, a ne u 2016. Stava je da je sud trebao ispitati jesu li ispunjeni uvjeti za pokretanje predmetnog postupka te prethodno utvrditi ima li društvo S. P. d.o.o. imovinu. Iz navedenog proizlazi, smatra, da se radilo o neaktivnom društvu S. P. d.o.o. te nema mjesta zaključku da tužitelj u tom smislu nije postupao pažnjom dobrog gospodarstvenika. Ističe da se u konkretnom slučaju nije radilo o trgovačkom ugovoru zaključenom između dva trgovaca pa, iz tog razloga, nije postojala obveza zajmoprimca, odnosno tužitelja, da na primljenu pozajmicu plati kamate, već je to bilo na dispoziciji stranaka. Posebno podcrtava da nije sporno da su se kamate na predmetne pozajmice u jednom trenutku prestale obračunavati i knjižiti. U odnosu na dobavljača W. I. G. ističe da se sud nije osvrnuo na navode tužitelja o rokovima zastare prema njemačkom pravu. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te poništi prvostupanjsku presudu te otkloni nedostatke i donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev, uz obvezivanje tuženika na snošenje troškova upravnog spora tužitelju.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba protiv presude nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka, a kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je nad tužiteljem proveden postupak poreznog nadzora predmet kojega je bio porez na dobit u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., o čemu je sastavljen zapisnik klasa: 471-02/18-01/901, urbroj: 513-07-01-18-27 od 30. studenog 2018.
9. Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud nije počinio niti jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski upravni sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju tako da se može ispitati. Stoga nema istaknute procesne povrede da se presuda ne može ispitati.
10. U okviru manje obračunatog poreza na dobit suprotno žalbenim navodima, pravilno je tužitelju porezna obveza iznosu od 86.635,14 kuna. Tužitelju je utvrđena i kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza na dobit obračunata do 24. studenog 2021. Iz predmetne dokumentacije proizlazi da je osnovan zaključak poreznih tijela da je tužiteljevo potraživanje od 573.665,39 kuna trebalo otpisati jer je prestalo pravo tog potraživanja. Naime, tužitelj za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. na konto kartici 1251 kao početni saldo imao evidentirano potraživanje u iznosu 573.665,39 kuna te je sam tužitelj, na zahtjev poreznog tijela tijekom poreznog nadzora, dao očitovanje da je navedeni iznos trebalo otpisati i isknjižiti u 2013. Taj je iznos bio evidentiran kao početni saldo na dan 1. siječnja 2015. te je obuhvaćeno poreznim nadzorom za tu poslovnu godinu. Potrebno je ispuniti propisane kriterije da bi otpis potraživanja bio porezno priznati trošak, što u konkretnom nije slučaj.
11. U odnosu na tužiteljeve navode da se otpis potraživanja prema brisanom društvu S. P. d.o.o. ne može tretirati kao porezno ne priznati trošak u 2016. te da je postala nenaplativa u 2015. te ju je, iz tog razloga, bilo potrebno priznati kao rashod, pravilno su porezna tijela utvrdila na tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju kojom kojom bi dokazao provedena knjiženja. Stoga je porezno tijelo zaključilo da je obveza u iznosu 349.659,31 kuna proknjižena na temelju nevjerodostojne dokumenacije jer u tom dijelu nisu bili odmah predočeni ugovori za zajmove prema povezanim osobama.
12. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16. i 115/16.; dalje: ZPD) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
13. Odredbom članka 9. stavka 2. ZPD-a propisano je da se vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje ako je evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljenje sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobrog gospodarstvenika.
14. Sukladno odredbama članka 35. stavaka 1. i 2. ZPD-a porezni obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u roku u kojem podnesi poreznu prijavu, najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit. Tužitelj je prijavu poreza na dobit za 2016. dostavio nadležnoj ispostavi Porezne uprave 28. travnja 2017. u kojoj je iskazao dobit u iznosu 196.002,65 kuna te ukupno uvećanje porezne osnovice za 188.821,54 kuna.
15. Slijedom naprijed navedenih činjenica i odredaba ZPD-a ovaj Sud nalazi da je tužitelju, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, pravilno utvrđen manje obračunati porez na dobit kao i pripadajuća kamata u iznosima kako je to navedeno u poreznom rješenju od 28. prosinca 2021.
16. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela temelje na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava te da je osnovan zaključak poreznih tijela glede činjenica na kojima se temelji oporezivanje, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tužbi nije doveo u sumnju.
17. U predmetnom postupku porezno je tijelo dostatno obrazložilo zašto smatra da je tužitelju manje obračunat porez na dobit, a koja utvrđenja je utemeljeno prihvatio tuženik i prvostupanjski sud, dok s druge strane tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost navedenih utvrđenja.
18. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
19. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članke 5. i 9. ZPD-a te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela kojim je tužitelju utvrđen iznos manje obračunatog porezna na dobit u iznosu kako je to navedeno u prvostupanjskom poreznom rješenju.
20. Neosnovan je tužiteljev prigovor da je povrijeđen članak 117. OPZ-a jer je porezno tijelo propustilo po službenoj dužnosti utvrditi nedopustivost nadzora i obustaviti postupak nadzora. Naime, na sjednici financijsko-radnopravnog odjela Viskog upravnog suda održanoj 17. svibnja 2023. donesen je zaključak da rok iz članka 117. stavka 2. OPZ-a ne spriječava porezno tijelo u postupanju u ponovnom postupku poreznog nadzora unutar zastarnog roka iz članka 108. stavka 1. tog Zakona.
21. Vezano i za ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj sud smatra da su isti neosnovani i nemaju utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
22. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi tužitelja ne nalaze se pravno odlučnim, pa je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.
23. S obzirom na to da tužitelj sa žalbom nije uspio, to je u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.
U Zagrebu 24. svibnja 2023.
Sanja Štefan, v.r.