Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-497/23-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. B. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica J. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi trošarine na energente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1192/21-7 od 21. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1192/21-7 od 21. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-01/20-01/146, urbroj: 513-04-21-2 od 18. ožujka 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Carinskog ureda K., klasa: UP/I-415-02/19-08/18, urbroj: 513-02-3058/36-19-1 od dana 5. studenog 2019. kojim je određena trošarina na energente te kojim se, u točki V. izreke, obvezuje trošarinski obveznik, jamac platac T. O. d.o.o. u stečaju i tužitelj, odgovorna osoba i solidarni dužnik, na plaćanje iznosa od 1.744.919,10 kuna na ime trošarine na energente, plinsko ulje iz tarifne oznake 2710 19 41 do 2710 19 49 za pogon (eurodiesel), na trošarinsku osnovicu od 570.235 litara eurodizela, zbog zlouporabe prava u kretanju trošarinskih proizvoda (plinskog ulja za pogon) u 2016. i 2018. godini (detaljno naznačeno u Tablici 8.6. iz obrazloženja tog rješenja), kao i pripadajuće zatezne kamate u iznosu od 368.200,70 kn, te daljnje kamate (na glavnicu duga) za razdoblje od dana donošenja tog rješenja do dana uplate trošarinskog duga.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbi navodi da je prvostupanjska presuda neosnovana i nezakonita te da ne sadrži dostatno obrazloženje. Ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, što dovodi do pogrešne primjene materijalnog prava. Stava je da je tuženik propustio potpuno i pravilno ocijeniti dokaze koje je tužitelj tijekom postupka dostavio. U bitnome iznosi kronologiju predmetnog postupka smatrajući da tužitelj, kao odgovorna osoba trgovačkog društva koje se obvezuje na trošarinsku obvezu, nije bio u obvezi vršiti provjere trgovačkih društava koja posjeduju određene suglasnosti Ministarstva financija niti postoje propisi koji reguliraju navedeno. Smatra da je tvrdnja tuženika da je tužitelj mogao utvrditi nevjerodostojnost računa izdanih od K. P. d.o.o. nije zasnovana na zakonskim odredbama. Navodi da tuženik nije dovoljno argumentirao svoje stajalište prema kojem je tužitelj proglašen solidarnim dužnikom T. O. d.o.o. u stečaju, kao ni koje radnje je tužitelj poduzeo da bi ga se obvezalo na snošenje trošarinske obveze. Citira odredbe zakona Novele Zakona o trošarinama smatrajući da ga je prvostupanjsko porezno tijelo bilo dužno izvijestiti o poreznom nadzoru. Stava je da u konkretnom slučaju nije utvrđena zloporaba prava na način kako to porezna tijela utvrđuju u rješenjima te da se postupak utvrđivanja zloporabe prava provodi jedino u slučaju nemogućnosti naplate poreznog duga od poreznog obveznika primjenom svih mjera prisilne naplate. Navodi da je prvostupanjsko porezno rješenje nezakonito jer se predmetna tražbina odnosi na razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka koja bi se mogla naplatiti isključivo prijavom tražbine u stečajnom postupku. Stoga je, smatra, pogrešno tužitelja utvrditi solidarnim dužnikom u ovopredmetnom postupku. Ističe da se prvostupanjski sud u cijelosti priklonio stajalištima tuženika, čime je tužitelj onemogućen braniti svoja stajališta. Navodi da je društvo T. O. d.o.o. brisan iz sudskog registra. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ju poništi i predmet vrati sudu prvog stupnja, pred drugog suca pojedinca.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je nad društvom M. P. d.o.o. izvršen porezni nadzor radi kontrole poslovanja u skladu s Zakonom o trošarinama („Narodne novine“ 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 115/16.; dalje: ZOT) u razdbolju od 1. siječnja 2016. do 16. srpnja 2018. O provedenom nadzoru je sastavljen zapisnik te je utvrđeno da je navedeno društvo zlorabilo pravo u kretanju energenata, i to plinskog ulja obojanog plavom, plinskog ulja za grijanje, eurosupera 95 BS te otpada, na način da je energente fiktivno kupovalo ili prodavalo putem društava K. P. d.o.o. i T. O. d.o.o. društvu B. d.o.o. koje je 2015. brisano iz sudskog registra. Stoga, zaključeno je da se s navedenim energentima nezakonito postupalo.
9. Odredbom članka 20.a stavka 1. ZOT-a propisano je da se zlouporabom prava u kretanju trošarinskih proizvoda smatra svako postupanje osoba koje su na bilo koji način izravno ili neizravno uključene u kretanje trošarinskih proizvoda usmjereno na: 1. prikrivanje stvarne namjere, cilja ili osnove raspolaganja s trošarinskim proizvodima; 2. izbjegavanje plaćanja trošarine ili drugih javnih davanja, uključujući i stvaranje uvjeta za izbjegavanje plaćanja trošarine ili drugih javnih davanja. Neovisno o odredbi stavka 1. ovoga članka, smatra se da osobe koje su na bilo koji način izravno ili neizravno uključene u kretanje trošarinskih proizvoda zloupotrebljavaju pravo u kretanju trošarinskih proizvoda ako: 1. sklapaju fiktivne ili prividne pravne poslove u vezi s kretanjem trošarinskih proizvoda ili sudjeluju u sklapanju ili izvršavanju takvih pravnih poslova; 2. organiziraju fiktivne isporuke, primitke ili kretanja trošarinskih proizvoda ili izravno ili neizravno sudjeluju u njima; 3. zloupotrebljavaju Sustav kontrole kretanja trošarinskih proizvoda za prikazivanje fiktivnih kretanja; 4. izravno ili neizravno sudjeluju u krivotvorenju poslovne, prijevozne ili druge dokumentacije u vezi s kretanjem trošarinskih proizvoda ili u korištenju takve krivotvorene dokumentacije; 5. neovlašteno ili samovoljno koriste podatke drugih fizičkih ili pravnih osoba radi obavljanja ili stvaranja uvjeta za obavljanje radnji, postupanja i raspolaganja s trošarinskim proizvodima; 6. zloupotrebom povjerenja, prijevarnim, lažnim ili obmanjujućim radnjama obavljaju radnje, postupanja ili raspolaganja s trošarinskim proizvodima ili stvaraju uvjete za takve radnje, postupanja ili raspolaganja (stavak 2.). Ako je osnova za utvrđivanje obveze obračunavanja i plaćanja trošarine zlouporaba prava u kretanju trošarinskih proizvoda i ako se s time u vezi utvrdi postojanje fiktivnog ili prividnog pravnog posla ili fiktivne isporuke, primitka ili kretanja trošarinskih proizvoda, tada je osnova za utvrđivanje trošarinske obveze fiktivni ili prividni pravni posao, odnosno fiktivna isporuka, primitak ili kretanje trošarinskih proizvoda. Svaka osoba koja izravno ili neizravno sudjeluje u sklapanju ili izvršavanju takvih pravnih poslova, odnosno isporukama, primitcima ili kretanjima trošarinskih proizvoda odgovara kao jamac platac za plaćanje nastale trošarinske obveze (stavak 3.).
10. Nadalje, prema odredbi članka 20.a stavka 4. ZOT-a propisano je da svaka osoba za koju iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znala ili morala znati da svojim radnjama ili propuštanjem poduzimanja dužnih radnji sudjeluje u zlouporabi prava u kretanju trošarinskih proizvoda odgovara kao jamac platac za plaćanje nastale trošarinske obveze. Ako je osnova za utvrđivanje obveze obračunavanja i plaćanja trošarine zlouporaba prava u kretanju trošarinskih proizvoda, članovi trgovačkih društava i osobe koje vode poslove društva ne mogu se pozvati na to da po zakonu ne odgovaraju za obveze društva i takve osobe za trošarinski dug odgovaraju osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom. Za trošarinski dug osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom odgovara i osoba koja se koristi drugim osobama koje djeluju kao njegovi povjerenici, tako da se u društvu kao član iskazuje netko drugi, ali to čini po nalogu i uputama te osobe (stavak 5.). Carinska uprava koristi sva dokazna sredstva za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje u postupku utvrđivanja zlouporabe prava u kretanju trošarinskih proizvoda, uključujući obavijesti i informacije prikupljene u skladu s propisima koji uređuju administrativnu suradnju i razmjenu informacija s drugim državama (stavak 6.). U postupku utvrđivanja zlouporabe prava u kretanju trošarinskih proizvoda na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona o postupku utvrđivanja zlouporabe prava u porezno-dužničkom odnosu (stavak 7.).
11. U upravnom postupku, kao i u tijeku sudskog spora, utvrđeno je da je društvo K. P. d.o.o. u 2013., 2017. i 2018.prodavalo eurodizelsko gorivo društvu T. O. d.o.o. u količini 58.835 litara, koje je kupilo od društva M. P. d.o.o., a koje je gorivo kupovalo od društva B. d.o.o. koje je brisano iz sudskog registra 2015. Budući da je kupovina energenata vršena od neaktivnog društva, računi o kupnji goriva nisu mogli biti razmatrani kao vjerodostojni. Time je ustanovljeno nezakonito postupanje te su ostvarena obilježja zlouporabe prava.
12. Tužitelj je prigovorio da kao odgovorna osoba trgovačkog društva koje se obvezuje na trošarinsku obvezu, nije odgovoran za obveze društva te da nije bio u obvezi vršiti provjere trgovačkih društava s kojima je poslovao. Navedeni prigovor nije osnovan te ne utječe na drugačije rješavanje ove stvari. Ovakva su stajališta usklađena s dosadašnjom praksom ovog Suda u činjenično usporedivim predmetima, pa tako i u presudi poslovni broj: Usž-2013/21-2 od 23. rujna 2021.
13. S obzirom na to da tužitelj u žalbi uglavnom ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.
14. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 24. svibnja 2023.
Sanja Štefan, v.r.