Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Usž-3868/2022-3
Poslovni broj: Usž-3868/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz L., zastupanog po opunomoćeniku L. Š., odvjetniku u P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznavanja prava invalidsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Usl-970/2021-25 od 1. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
broj: 2 Usl-970/2021-25 od 1. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-02/20-01/03093907147, URBROJ: 341-99-05/3-20-8089 od 29. lipnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P. – P., KLASA: UP/I-141-02/20-01/03093907147, URBROJ: 341-13-05/3-20-7843 od 28. rujna 2020. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 28. rujna 2020., kojim se tužitelju, počevši od 22. kolovoza 2016., priznaje invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prouzročenog 100% ozljedom izvan rada, uz ostale prateće odluke i utvrđenja.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske odluke zbog svih žalbenih razloga. Ističe da nisu utvrđeni poslovi koje tužitelj može obavljati, a koji odgovaraju poslovima koje je tužitelj obavljao ranije, niti koji su to poslovi koji su temelj za prilagođavanje novim poslovima. Provedenim vještačenjima nisu uklonjene kontradiktornosti između nalaza i mišljenja dr. sc. J. B.-J., danog u postupku koji se po istovrsnom zahtjevu tužitelja vodio pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj: Usl-634/2018, nalaza i mišljenje vještaka prof. dr. sc. H. L., nalaza i mišljenja vještaka prim. dr. sc. J. M., dr. med. te psihološke procjene Centra za profesionalnu rehabilitaciju R., a koje bi se otklonile da je provedeno treće predloženo vještačenje. Neprovođenjem trećeg vještačenja sud nije utvrdio na koji bi način tužitelj mogao obavljati administrativne i organizacijske poslove s obzirom na utvrđenja iz Psihološke procjene Centra za profesionalnu rehabilitaciju R. od 30. srpnja 2020. Kod tužitelja postoje veće teškoće koje mu otežavaju svakodnevno funkcioniranje te bi eventualnim povratkom tužitelja u svijet rada te iste teškoće imale ograničavajuće djelovanje. Smatra da nije sposoban obavljati administrativne i organizacijske poslove jer nije riječ o prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji bi odgovarali njegovim dosadašnjim poslovima, tehničar drvne mase i profesionalni vozač. Nalaz i mišljenje vještakinje prim. dr. sc. J. M., dr. med. je nepotpun jer prilikom izrade istoga nije korišten Barthelov indeks-protokol za evaluaciju stupnja funkcionalne samostalnosti. Ista vještakinja navodi da je tužitelj sposoban voziti automobil B kategorije, što upućuje na postojanje određene mentalne stabilnosti kao i da se tužitelj može samostalno dovesti do posla, no u obzir nije uzeta činjenica da tužitelj nema vozačku dozvolu B kategorije za profesionalnu svrhu. Prvostupanjski sud neosnovano dovodi u vezu poslove koje je obavljao u trgovačkom društvu s činjenicom da bi se radilo o obiteljskoj tvrtki jer na taj način insinuira da se tužitelj u istoj može zaposliti. Predlaže ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar. Potražuje naknadu troškova sastava žalbe.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe jer iste smatra neosnovanima.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima spisa, u ponovljenom upravnom postupku provedenom u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 4 Usl-634/2018 od 26. studenog 2019. pribavljen je nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u R. od 25. kolovoza 2020., a po žalbi tužitelja je provedeno vještačenje u drugostupanjskom postupku po vijeću viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z. 8. ožujka 2021. Vještačenjem u oba stupnja je ocijenjeno da kod tužitelja nije došlo do bitnog pogoršanja funkcionalnog stanja te da postoji djelomični gubitak radne sposobnosti, s time da je tužitelj sposoban za obavljanje lakših fizičkih poslova, izmjenično u hodu, stajanju i sjedenju slobodnim ritmom. Drugostupanjsko tijelo vještačenja analiziralo je poslove za koje se tužitelj školovao i koje je radio, historijat njegovih zdravstvenih tegoba i liječenja, kao i ranije procjene njegove radne sposobnosti. Smatra da nema razlike u odnosu na nalaz sudske vještakinje dr. sc. J. B. J., izrađenom u upravnom sporu poslovni broj: Usl-634/2018, osim u interpretaciji koja proizlazi iz nepoznavanja propisa o mirovinskom osiguranju. Tuženik je svoju odluku donio na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od 8. ožujka 2021.
8. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS-a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.
9. U upravnom sporu proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. H. L., dr. med., specijalistu medicine rada i sporta i po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. J. M., dr. med., specijalistici medicine rada i sporta kao predstavnici Medicine rada, Instituta za medicinska istraživanja i medicine rada u Z. (dalje: Institut). Zadaća je vještačenja bila utvrditi stručno-medicinsku osnovanost nalaza i mišljenju vijeća viših vještaka od 8. ožujka 2021. u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju s time da je prilikom izrade nalaza i mišljenja bilo potrebno u obzir uzeti razmimoilaženja između nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicine rada sadržanih u spisu predmeta prvostupanjskog suda, poslovni broj: 4 Usl-634/2018.
10. Sudski vještak prof. dr. sc. H. L. u nalazu i mišljenju od 3. siječnja 2022. zaključuje da činjenica što je tužitelju ostala „amaterska“ vozačka dozvola za B kategoriju, za koju je potrebno proći i psihološki pregled, pokazuje da su tužiteljeve kognitivne sposobnosti ostale očuvane. Tužitelj stoga može 70% vremena raditi i na svojim dotadašnjim poslovima direktora trgovačkog društva.
11. Tužitelj podneskom od 21. veljače 2022. iznosi prigovore na nalaz sudskog vještaka, tvrdeći da vještak u obzir nije uzeo psihološku procjenu Centra za profesionalnu rehabilitaciju R. od 30. srpnja 2020. Neosnovano i neargumentirano uspostavlja poveznicu između vozačke dozvole i mogućnosti tužitelja da nastavi obavljati dosadašnje poslove. Nalaz je nepotpun s obzirom da prilikom izrade istoga nije korišten Barthelov indeks-protokol za evaluaciju stupnja funkcionalne samostalnosti.
12. Sudski vještak prof. dr. sc. H. L. je na prigovore tužitelja odgovorio u usmenom nalazu i mišljenju danom na ročištu održanom 23. veljače 2022. u cijelosti ostavši kod pisanog nalaza i mišljenja od 3. siječnja 2022. Na upit suda o razlici između njegova nalaza i mišljenja te nalaza i mišljenja sudske vještakinje u upravnom sporu vođenom pod poslovnim brojem: 4 Usl-634/2018 naveo je da se vještakinja bazirala na tegobama koje tužitelj ima vezano uz hod i korištenje štake, dok se on priklonio zaključku institucionalnih vještaka jer je tužitelju ostala vozačka dozvola. Smatra da s obzirom na složenost poslova, tužitelj može obavljati dosadašnje poslove u voćarnici, neovisno što je psihološkom procjenom navedeno da ne može. Kada bi tužiteljevo stanje doista bilo takvo da problemima pristupa šablonski, neorganizirano, nesustavno i ustrajavajući na pogrešnim rješenjima, ne bi mogao zadržati vozačku dozvolu, jer u vožnji ne bi mogao reagirati na nepredviđenu situaciju. U pogledu mnestičkog funkcioniranja tužitelja, istaknuo je da tužitelj nije pod lijekovima, već kod njega eventualno postoji opća anksioznost, koja je prisutna u mnogih ljudi koji unatoč tome životno funkcioniraju
13. Budući da se nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. H. L. bitno razlikuje od nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. sc. J. B. J. (danog u ranijem sporu u ovoj stvari), prihvaćen je prijedlog tužitelja za izvođenje dodatnog medicinskog vještačenja.
14. Institut je nalazom i mišljenjem od 15. svibnja 2022. potvrdio da je tužitelj opravdano ocijenjen kategorijom djelomičnoga gubitka radne sposobnosti te da kod njega postoji preostala radna sposobnost za obavljanje administrativnih i organizacijskih poslova, pretežito u sjedećem položaju, u slobodnom ritmu rada i u nepunom radnom vremenu, od 70% punog radnog vremena, što može koristiti u obiteljskom trgovačkom društvu koje je osnovao i u kojem je bio direktor.
15. Tužitelj je podneskom od 24. lipnja 2022. ukazao da je nalaz i mišljenje Instituta nepotpun jer nije obrazloženo razmimoilaženje s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje dr. sc. J. B. J. U obzir nije uzeta psihološka procjena Centra za profesionalnu rehabilitaciju R. od 30. srpnja 2020. te nije korišten Barthelov indeks-protokol za evaluaciju stupnja njegove funkcionalne samostalnosti.
16. Vještakinja Instituta, prim. dr. sc. J. M. na prigovore tužitelja odgovorila je u usmenom nalazu i mišljenju na ročištu 31. kolovoza 2022. kada je izjavila da je posjedovanje vozačke dozvole B kategorije relevantno, ne samo zbog onoga što je u vezi s time već izneseno, nego i zbog toga što to omogućuje tužitelju samostalni odlazak na posao i s posla. U psihologijskom nalazu je ukazano na različite oblike emocionalne nestabilnosti tužitelja, ali je ujedno zaključeno da kod tužitelja postoji uredno kognitivno funkcioniranje, čak i nešto iznad prosjeka s obzirom na njegov obrazovni status. Ovdje je ponovno relevantno posjedovanje vozačke dozvole B kategorije jer je psihološka procjena takva da emocionalna nestabilnost tužitelju ipak ne onemogućuje vožnju. Barthelov indeks je alat kojim se procjenjuje sposobnost osobe za obavljanje najosnovnijih životnih aktivnosti te se u svome primarnom smislu ne koristi pri ocjeni radne sposobnosti, već se može koristiti kao pomoćno sredstvo. Tužitelju mogu biti prilagođeni administrativni i organizacijski poslovi u obiteljskom trgovačkom društvu, u skladu s priloženim opisom poslova. To što je tužitelj obavljao poslove direktora ne znači da te poslove nužno mora i ubuduće obavljati, već je u obiteljskoj tvrtki u stanju obavljati i druge prilagođene poslove, što bi za njega bilo povoljnije, pod uvjetom da nije riječ o poslovima za koje su u odnosu na tužitelja utvrđene kontraindikacije. Što se tiče razine obrazovanja u odnosu na prilagođene poslove, tužitelj je stekao srednju stručnu spremu drvnog tehničara, osposobivši se kasnije i za profesionalnog vozača raznih kategorija vozila, što podrazumijeva sposobnost kognitivnog funkcioniranja koje je dostatno za obavljanje jednostavnijih administrativnih i organizacijskih poslova. Na upit može li administrativne i organizacijske poslove obavljati osoba koja pristupa problemima i situacijama neorganizirano, šablonski i nesustavno te na ostale načine na koje je to navedeno u psihološkom nalazu, podsjeća na već izneseno u pogledu emocionalnog disbalansa tužitelja i njegovih kognitivnih sposobnosti. Medicinskoj dokumentaciji ne prileži ni jedan psihijatrijski nalaz koji bi upućivao na to da se tužitelj psihijatrijski liječi i da ima takvih tegoba. Moguće je da je do razlike u odnosu na nalaz i mišljenje dr. sc. B. J. došlo i zbog toga što je njeno vještačenje provedeno prije obrade u Centru za profesionalnu rehabilitaciju R., dok je Institut taj nalaz imao na uvidu.
17. Nalaze sudskog vještaka H. L. i sudske vještakinje J. M. kao i očitovanje tužitelja te odgovore vještaka na pitanja tužitelja prvostupanjski sud navodi i obrazlaže u presudi.
18. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.
19. Sud smatra da su sudski vještak prof. dr. sc. H. L. i sudska vještakinja prim. dr. sc. J. M., kao predstavnica Instituta, izradili nalaze i mišljenja po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Sudski vještaci su na raspravama odgovorili konkretno i jasno na prigovore koje je na njihove nalaze i mišljenje iznio tužitelj, čime su potkrijepili nalaze i otklonili dvojbe na koje je ukazivao tužitelj. U situaciji kada su vještaci, po mišljenju Suda, sve eventualne sporne elemente nalaza i mišljenja otklonili, Sud nije našao tužiteljevu žalbu osnovanom.
20. Sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, odnosno sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Budući da je relevantno činjenično stanje utvrđeno nalazima i mišljenjima sudskih vještaka prof. dr. sc. H. L. i sudske vještakinje prim. dr. sc. J. M., pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje trećeg vještačenja. Time što prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja i ponovno saslušanje tužitelja i svjedoka nije ujedno i onemogućeno raspravljene tužitelja u upravnom sporu niti su mu povrijeđena prava iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.). Također, tužitelju nije uskraćeno pravo koje proistječe iz načela „jednakosti oružja“ jer navedeno načelo ne zahtijeva da se svakom prijedlogu stranke udovolji, nego traži da stranke pred sudom imaju jednake procesne mogućnosti, a sud ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja ocjenjuje je li prijedlog stranke osnovan.
21. Prvostupanjski je sud, na temelju suglasnih nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka i sudskih vještaka, pravilno utvrdio da kod tužitelja postoji djelomični, a ne potpuni gubitak radne sposobnosti.
22. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, članak 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 62/18., 115/18. i 102/19.) čije odredbe citira u presudi.
23. Ovaj Sud posebno ističe kako je usmenim nalazom i mišljenjem sudske vještakinje prim. dr. sc. J. M. iscrpno odgovoreno na sve okolnosti koje tužitelj u žalbi iznosi kao nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
24. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
25. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i u upravnom sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporena rješenja donesena u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
26. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja (točka I. izreke).
27. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu, 24. svibnja 2023.
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.