- 1 -              Poslovni broj: Usž-1669/2023-2

Poslovni broj: Usž-1669/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                                      P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. R. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3605/22-6 od 27. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I.Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3605/22-6 od 27. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.         Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: klasa: UP/II-141-02/22-01/01214335028, ur.broj: 341-99-05/3-22-2682 od 24. listopada 2022. te zahtjev za naknadu troškova spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., klasa: UP/I-141-02/22-01/01214335028, ur.broj: 341-25-05/3-22-50961 od 28. ožujka 2022., kojim je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, 20% kao posljedica ranjavanja zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 80% kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti, određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 15. listopada 2020. u svoti od 3.794,87 kn mjesečno.

3.              Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je proglašen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika počevši od 14. listopada 2020., te da mu je prestala državna služba po sili zakona s danom 30. rujna 2021. Prigovara utvrđenom uzroku djelomičnog gubitka radne sposobnosti prema odredbi članka 39. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 do 102/19, dalje: ZOMO). Ističe da je ranjen u Domovinskom ratu, te da je liječnica opće medicine pogrešno prilikom slanja uputnice liječničkom povjerenstvu navela samo jednu dijagnozu premda kod njega postoje i druge dijagnoze. Smatra da je u postupku povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke, te da je prilikom izračuna mirovine trebalo primijeniti mirovinski faktor iz članka 87. stavka 1. točke 6. ZOMO-a za prijevremenu starosnu mirovinu koji iznosi 1, a ne 0,8. Smatra da je postupak priznanja naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad koji je vodio protiv drugog javnopravnog tijela od utjecaja na predmetnu upravnu stvar. Traži trošak spora za sastava žalbe u iznosu od 777,67 eura/5.859,35 kn. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i sam riješi predmetnu upravnu stvar.

4.              Tuženik ostaje kod razloga danih tijekom postupka i predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Odredbom članka 59 stavkom 2. ZOMO-a propisano je da osiguraniku kod kojeg je na temelju nalaza i mišljenja  mjesno nadležne područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, odnosno nalaza i mišljenja Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. ili 4. ovoga Zakona na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu prema članku 56. ovoga Zakona, a koji je u radnom odnosu ili obavlja djelatnost na temelju koje je obvezno osiguran, Zavod donosi rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu na osnovi utvrđenog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nakon pravomoćnosti tog rješenja donijet će se rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

8.              Prema podacima spisa proizlazi da je žalitelj rješenjem Prvostupne zdravstvene komisije Ministarstva unutarnjih poslova proglašen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika počevši od 14. listopada 2020., a da mu je na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale od 27. rujna 2021. prestala državna služba po sili zakona s danom 30. rujna 2021. zbog utvrđenog prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

9.               Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju ranijeg rješenja tuženika od 3. ožujka 2022., prema kojem je vrijednosne bodove za izračun dijela invalidske mirovine koja se žalitelju priznaje s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu trebalo utvrditi prema osnovici za osobni čin i ustrojbeno mjesto bojnika prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19., 84/21, dalje ZHBDR).

10.               Prvostupanjski sud je ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim, te naveo da je žalitelju pravilno isplata invalidske mirovine određena prvi dan nakon prestanka radnog odnosa, počevši od 1. listopada 2021., dok utvrđeni omjer uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti žalitelja nije predmet ovog postupka. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem tuženika od 14. srpnja 2021. odbijena je žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj: 237458 d 20. travnja 2021. kojim je žalitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica ranjavanja zadobivenog u obrani suvereniteta (20%), a dijelom kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti (80%) priznato počevši od 15. Iistopada 2020., pravo na invalidsku mirovinu prema odredbama ZHBDR-a i  odredbama ZOMO-a. 

11.              Dakle, u tom pravomoćno okončanom postupku utvrđen je omjer uzroka invalidnosti, i priznato pravo, dok je u ovom postupku doneseno rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate mirovine, što je u skladu s odredbom članka 59. stavkom 2. ZOMO-a, u kojem postupku se činjenice utvrđene u ranijem postupku, ne mogu preispitivati.

12.              S obzirom na iznijeto, ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Žalitelj je ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a ne pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, pa se neosnovano poziva na mirovinski faktor 1 koji se odnosi na korisnika prijevremene starosne mirovine. Budući da mu je radni odnos prestao 30. rujna 2021., pravilno je počevši od 1. listopada 2021. primijenjen mirovinski faktor 0,8 koji se odnosi na nezaposlenog korisnika invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, prema  članku 87. stavak 1. točki 10. ZOMO-a.

13.              Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

14.              Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev žalitelja za naknadu troška sastava žalbe.

15.              Slijedom iznijetog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.