Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3925/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. V., O. G., kojeg zastupa opunomoćenik N. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-100/22-6 od 23. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.
I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-100/22-6 od 23. svibnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/676, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 8. prosinca 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., KLASA: UP/I-502-03/21-02/335, URBROJ: 338-17-02-1-21-6 od 16. kolovoza 2021.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 16. kolovoza 2021., kojim se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 18. prosinca 2019., izražena dijagnozama šifre prema MKB klasifikaciji T94.0 (Posljedice višestrukih ozljeda tijela), S52.8 (Prijelom glave ulne podlaktice bez pomaka) i S82.7 (Višestruki prijelomi potkoljenice), ne priznaje ozljedom na radu (točka 1. izreke), te mu se u vezi s navedenim dijagnozama ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka 2. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da ustraje kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog postupka i upravnog spora te ističe da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, iako je pravilno utvrđeno da je stanovao u … u S. gdje se napad dogodio. Nejasno mu je iz kojeg razloga je prvostupanjski sud odbio kao irelevantan dokaz iz evidencije o njegovom radnom vremenu za prosinac 2019. godine jer se ne radi o njegovom privatnom dokumentu, kad je sud već uzeo u obzir prijavu o ozljedi na radu koju je podnio poslodavac. Također navodi da je odbijen i njegov dokazni prijedlog da se od poslodavca službenim putem zatraži o njegovom radnom vremenu na dan ozljede, a za što sud nije imao razloga jer je u prijavi poslodavac naveo neistinit podatak. Imajući na umu da je poslodavac dostavio ispravljenu prijavu o ozljedi na radu 13. lipnja 2022. uz koju je u popratnom dopisu naveo da je njegovo radno vrijeme na dan ozljede bilo od 7:00 do 15:00 sati, sud nije uzeo u obzir dostavljenu dokumentaciju i proveo predložene dokaze, iz kojeg razloga je u pobijanoj presudi donio potpuno pogrešne zaključke. Smatra da je tijekom postupka dokazano da je iz mjesta stanovanja na adresi … u S. krenuo oko 6:45 sati, te da mu je radno vrijeme započelo u 7:00 sati na adresi … u S., čime je nesporno dokazao prostornu i vremensku povezanost ozljeđivanja s radnim odnosnom sukladno članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon). Ističe da za predmetno ozljeđivanje ne postoji njegova odgovornost te da posao ne može obavljati sve dok ne dođe do radnog mjesta, pa mu je nejasno iz kojeg je razloga bitno gdje se ozljeda dogodila kada je ista nesporno prouzročena na putu od mjesta stanovanja do mjesta rada. Ponovno ističe da se ozljeda dogodila nakon što je izašao iz stana u vlasništvu njegove supruge i to nakon izlaska iz dizala u prizemlju kod ulaza u zgradu, dakle prilikom uobičajenog puta od mjesta stanovanja do radnog mjesta. S obzirom na navedeno, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav ove žalbe i trošak sudske pristojbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
8. Prema članku 66. stavku 1. točki 1. Zakona, koji se primjenjuje u konkretnoj situaciji, ozljedom na radu se smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima. Točkom 3. toga članka ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra se i ozljeda nastala na način iz točke 1. toga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.
9. Člankom 67. stavkom 1. točkom 2. Zakona ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.).
10. Iz spisa predmeta razvidno je da je poslodavac tužitelja J. R. podnio prijavu o ozljedi na radu za tužitelja, u kojoj je kao datum ozljede naveden 18. prosinca 2019., koja se dogodila u … u S. u 06:00 sati i za koju je navedeno da je uzrokovana izvan poslova i aktivnosti povezanih s radnim procesom (postupanjem radnika koje nije povezano s procesom rada i radno-pravnim aktivnostima). Izvješće uz Prijavu o ozljedi na radu ispunio je nadležni izabrani doktor opće medicine, koji je istu ovjerio potpisom i pečatom, a tužitelju su dijagnosticirane ozljede pod dijagnozama šifri prema MKB-u T94.0, S52.8 i S82.7. Pribavljena je i pisana izjava tužitelja od 9. travnja 2021. u kojoj je naveo da je dana 18. prosinca 2019. oko 06:45 sati krenuo na posao s adrese …, na svoj redovni rad, te je prilikom izlaska iz lifta na ulazu napadnut od trojice nepoznatih napadača i brutalno pretučen, zbog čega je bio liječnički zbrinut u Kliničkom bolničkom centru S. Dostavljena je i potvrda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-d., I. policijske postaje S., broj: 511-12-23-03-KU-946/19 od 9. ožujka 2021., kojom se potvrđuje da je 18. prosinca 2019. oko 6:50 sati u S., na adresi …, tužitelj po izlasku iz lifta u prizemlju zgrade sačekan od tri nepoznate osobe, koje su ga primjenom fizičke snage na silu ugurale u hol prostorije drvarnice koja se nalazi uz lift, gdje su ga oborile na pod i nanijele mu teške tjelesne ozljede, iz kojeg razloga je podnesena kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja Općinskom državnom odvjetništvu u S.
11. U upravnom sporu prvostupanjski sud je nakon održane usmene rasprave, uvidom u spis tuženika kao i ocjene provedenih dokaza utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju pobijane presude iznio je kronologiju upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio provedene dokaze te je naveo mjerodavne propise koji su u konkretnom slučaju primijenjeni. Imajući na umu činjenicu da provedeni dokazi nedvojbeno upućuju na zaključak da je ozljeda tužitelja nastala unutar zgrade nakon što je sačekan i napadnut od strane tri nepoznata počinitelja, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen jer je ozljeda tužitelja nastala izvan obavljanja poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je tužitelj osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju, a kako to propisuje članak 66. Zakona.
12. Osim toga, nesporno je utvrđeno da je ozljeda tužitelja nastala unutar zgrade u kojoj živi, na kojoj nekretnini nitko osim tužitelja nema utjecaja na njegovu sigurnost, slijedom čega je pravilno sud prihvatio zaključak tuženika da je ozljeda tužitelja nastala u okolnostima koje se ne mogu prostorno povezati s redovitim putem od stana do mjesta rada, a kako to propisuje članak 66. točka 3. Zakona. Međutim, prema ocjeni ovog Suda, okolnosti iz članka 66. stavka 1. točke 3. Zakona nije bilo potrebno niti razmatrati s obzirom da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi neispunjavanje temeljne pretpostavke za priznanje ozljede na radu, odnosno nepostojanje uzročne povezanosti ozljede s obavljanjem poslova, odnosno djelatnosti radnog mjesta tužitelja.
13. Polazeći od navedenog, kao i činjenice da niti jedan dokaz ne dovodi u sumnju zaključak o mjestu i načinu nastanka ozljede tužitelja, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona.
14. Stoga se žalbeni navodi ukazuju neosnovanima i pri tome se tužitelju napominje da se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu ostvaruju pod pretpostavkama propisanim Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, pa se u tom smislu ozljeda na putu od stana do mjesta rada ili obratno ima smatrati ozljedom na radu, u pravilu, ako se slučaj koji je uzrokovao ozljedu dogodio na redovitom putu na kojem bi njegova sigurnost mogla biti ugrožena od strane vanjskih čimbenika, kako je to pravilno obrazloženo u prethodno provedenom upravnosudskom postupku, uz kumulativno ispunjenje uvjeta da se radi o aktivnosti koja je u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti.
15. Slijedom svega navedenog, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 66. Zakona te da nema osnove za priznavanje tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.
16. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.
17. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe ni troška sudske pristojbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 24. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković, v.r.