REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-4046/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice te
Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MIDIKENN d.o.o., OIB
31027128629, Zagreb, Šubićeva 14, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja,
odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb,
Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj
žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2079/21-9 od 15.
srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2079/21-9 od 15. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev za
utvrđenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi temeljem rješenja o ovrsi Općinskog
građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-893/21 od 15. travnja 2021. između
tuženika kao ovrhovoditelja i tužitelja kao ovršenika, a točkom II. izreke odbijen je
tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan. Sud
obrazlaže da je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom
ovrhe koja se provodi po citiranom rješenju o ovrsi, protiv kojeg je tužitelj podnio
žalbu iz razloga navedenih odredbama članka 50. stavka 1. točaka 2., 7., 8., 9., 10. i

11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i
131/20; dalje: OZ). Sud ne nalazi ostvarenim niti jedan od navedenih razloga, s
obrazloženjem da je ovrha predložena na temelju Ugovora o zakupu poslovnog
prostora od 9. lipnja 2015. kojeg su tuženik kao zakupodavac i tužitelj kao zakupnik
sklopili na određeno vrijeme s trajanjem do 3. srpnja 2020., pa je tuženik kao
zakupodavac osnovano sukladno odredbi članka 18. Ugovora o zakupu, koji je
suglasan kako odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora
(„Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15, 112/18; dalje: ZZKPP) tako i odredbama
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18 i 126/21; dalje: ZOO), ishodio potvrdu ovršnosti i na temelju te potvrde javnog
bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba pokrenuo ovrhu radi predaje u posjed
predmetnog prostora slobodnog od osoba i stvari zbog isteka vremena na koji je

Poslovni broj: 44 Pž-4046/2022-2 2

ugovor o zakupu sklopljen. U tom smislu su neosnovani tužiteljevi navodi o
neprimjerenosti visine ugovorene zakupnine zbog pandemije virusom COVID-19 i
potresa 22. ožujka 2020., a neosnovano se tužitelj poziva i na odredbu članka 5.
stavka 2. Ugovora o zakupu prema kojoj zakupodavac može nakon isteka ugovora
sklopiti novi ugovor ako zakupnik uredno izvršava svoje obveze, jer je tuženik kao
zakupodavac imao tu mogućnost, ali ne i obvezu prihvatiti tužiteljev prijedlog za
sklapanje novog ugovora o zakupu.

2. Dakle, sud ne nalazi ostvarenim razloge iz članka 50. stavka 1. točke 2. OZ,
jer je isprava temeljem koje je započeta ovrha ovršna isprava, ovršni javnobilježnički
akt, zatim nije ostvaren razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, jer je tuženik kao
zakupodavac, dakle samostalni posredni posjednik ovlašten tražiti ovrhu od tuženika
kao neovlaštenog neposrednog posjednika poslovnog prostora nakon isteka ugovora
o zakupu, nisu ostvareni niti razlozi iz članka 50. stavka 1. točke 8., 9. i 10. OZ-a, koji
nisu posebno ni obrazloženi, a razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a u ovom
slučaju ne dolazi u obzir jer vlasnikov zahtjev za povrat stvari ne zastarijeva. Zbog
navedenog je presuđeno kao u izreci pozivom na odredbe navedenih propisa, kao i
odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:
81/15-pročišćeni tekst i 94/17; dalje: ZV).

3. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga ističući u
žalbenim navodima identične navode kao i u tužbi, prvenstveno da je ništetna
odredba članka 18. predmetnog ugovora o zakupu prema kojoj tuženik može kao
zakupodavac neposredno na temelju ugovora kao ovršne isprave predložiti ovrhu
radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed, jer se radi o nepoštenoj poslovnoj
praksi tuženika. Ukazuje na činjenicu da tuženik iako se poziva na ovršnost ugovora
o zakupu s danom 4. srpnja 2020. tužitelju i dalje šalje račune za komunalnu
naknadu i za režijske troškove kao i naknadu za korištenje predmetnog poslovnog
prostora čime je prešutno obnovio ugovor o zakupu na daljnje vremensko razdoblje.
Također ponavlja navode o tome da je zbog potresa 22. ožujka 2020. na
predmetnom poslovnom prostoru došlo do znatnih oštećenja, da je zbog toga i zbog
pandemije virusa COVID-19 tužitelj bio onemogućen u plaćanju zakupnine, da je
sukladno odlukama Grada Zagreba tužitelj trebao biti oslobođen plaćanja zakupnine,
da tuženik odgovora tužitelju za materijalne nedostatke poslovnog prostora, a očito je
da tuženik traži ovrhu ispražnjenjem i predajom predmetnog poslovnog prostora radi
dugovanja novčanog iznosa s osnove zakupnine. Ukazuje na odredbe Zakona o
obveznim odnosima o nemogućnosti ispunjenja obveze jedne strane zbog
izvanrednih vanjskih događaja, a upravo je viša sila bila ta zbog koje je tužitelj
onemogućen u plaćanju zakupnine, slijedom čega je trebao biti oslobođen plaćanja
iste, pa predlaže uvažiti žalbu, presudu poništiti i predmet vratiti na ponovno suđenje,
odnosno istu preinačiti, i ovrhu proglasiti nedopuštenom uz naknadu troška tužitelju.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita.

Poslovni broj: 44 Pž-4046/2022-2 3

7. U presudi nisu počinjene bitne povrede postupka, koje tužitelj u žalbi
posebno niti ne obrazlaže. Međutim, one povrede na koje sud pazi po službenoj
dužnosti nisu ostvarene tijekom postupka niti pri donošenju presude.

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja, jer je sud pravilno ocijenio odlučne činjenice, da se u konkretnom
slučaju ovrha, utvrđenje nedopuštenosti koje traži tužitelj, provodi na temelju ovršne
isprave, odnosno ugovora o zakupu koji u svojoj odredbi članka 18. ima ovršnu
klauzulu, a javni bilježnik je u smislu odredaba Zakona o javnom bilježništvu
(„Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07; dalje: ZJB) izdao potvrdu
ovršnosti za navedenu ispravu s obzirom na činjenicu da je istekao rok na koji je
ugovor o zakupu sklopljen. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nisu
ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točke 2. OZ-a, odnosno da se ne radi
o tome da ovršna isprava na temelju koje je donijeto rješenje o ovrsi nije stekla
svojstvo ovršnosti.

9. U tom smislu su neodlučni svi ostali žalbeni navodi, s obzirom na to da sud
pravilno ukazuje kako se ovrha provodi zbog isteka ugovora o zakupu, a ne zbog
neizvršavanja tužiteljevih obveza kao zakupnika. Ne radi se o situaciji da bi zbog
neizvršavanja ugovornih obveza tuženik kao zakupodavac raskinuo ugovor o
zakupu, već je naprosto ugovor prestao istekom roka, slijedom čega je tuženik kao
zakupodavac ovlašteno zatražio izdavanje potvrde ovršnosti i na temelju toga
zatražio ovrhu predajom poslovnog prostora u posjed tuženiku.

10. Pogrešno žalitelj smatra da je radi činjenice što tuženik tužitelju ispostavlja
račune za režijske troškove prešutno obnovljen predmetni ugovor o zakupu na
daljnje vremensko razdoblje, jer je takva mogućnost isključena odredbama ugovora,
što je sud pravilno obrazložio, a tužitelja koji i dalje bespravno koristi predmetni
prostor tuženik osnovano tereti kako za koristi koji ima od korištenja tuđe stvari kao
nepošteni posjednik, tako i za režijske troškove uslijed korištenja poslovnog prostora.

11. Kako žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost
pobijane presude koja je valjano obrazložena uz iscrpno pravno obrazloženje, koje u
cijelosti prihvaća ovaj sud, to je žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom, a presudu
potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a. Stoga je presuđeno kao u
izreci.

Zagreb, 24. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas