1               Poslovni broj: Kž-225/2022-9

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Antonije Bagarić, kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1.  Kaznenog zakona  („Narodne novine“, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-322/2017 od 9. prosinca 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Slobodanke Radulović, optuženog M. P., te branitelja optuženika T. K. i J. M., odvjetnika iz Z.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Prihvaćaju se žalbe optuženog M. P., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi M. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju čl. 67. KZ/97. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje u tekstu: ZKP) prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenog L. K. u iznosu od 229.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

 

1.2. Na temelju čl. 68. KZ/97. naloženo je optuženom M. P. da u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti  presude oštećenom L. K. naknadi štetu u iznosu od 229.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

 

1.3. Na temelju čl. 69. st. 5. KZ/97. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u članku 68. ovoga Zakona ili ih teško i uporno krši. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima ili mu izreći zaštitni nadzor, ako ga do tada nije imao, odnosno može ga osloboditi obveza ili mu produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.

 

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. ZKP-a okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od ukupno 9.222,00 kune u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljima T. K. i J. M., odvjetnicima iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije optužba protiv optuženika zbog zastare, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Budući se žalbe međusobno dopunjuju iste će biti razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je prije sjednice vijeća bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Na zahtjev optuženika, na sjednicu drugostupanjskog vijeća pozvani su optuženi M. P. i njegovi branitelji T. K. i J. M., odvjetnici iz Z., koji su bili nazočni na sjednici ostajući u cijelosti kod navoda podnesenih žalbi, te je bila nazočna i zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Slobodanka Radulović koje je predložila da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. U odnosu na žalbene navode da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, te da sud nije dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, a u kojima postoji određeno proturječje, ovo vijeće nalazi da se sadržajno radi prije svega o žalbenim razlozima zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok presuda ipak sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji takvo znatno proturječje da se presuda ne bi mogla ispitati.

 

8. Prije svega, u odnosu na žalbene navode da je u konkretnom predmetu došlo do zastare kaznenog progona, smatrajući da bi kazneno djelo, da je uistinu i počinjeno, bilo dovršeno 10. ožujka 2006.,  odnosno kada je optuženik preuzeo kamione sa priključnim vozilima, a nakon zaključenog spornog ugovora od 3. ožujka 2006., pa bi se od tada trebao računati rok zastare, a ne od dana isticanja roka vraćanja zajma, slijedom čega bi temeljem čl. 19. st. 1. al. 4. i 20. st. 3. u vezi čl. 224. st. 4. i 1. KZ/97. rok zastare isticao u ožujku 2011., odnosno protekom pet godina od počinjenja djela, vijeće nalazi da s obzirom na činjenične navode optužbe u kojima se navodi da je djelo dovršeno zaključivanjem zadnjeg aneksa ugovora od 31. ožujka 2009. (što je pogrešno, jer je aneks ugovora zaključen 2. svibnja 2008., a rok za ispunjenje po tom aneksu bio je 31. ožujak 2009.), da se optuženik tereti da bi održavao u zabludi oštećenika potpisivanjem aneksa tog ugovora, zbog čega se ne može zaključiti da bi došlo do zastare kaznenog progona za ovo kazneno djelo. U konkretnom predmetu sada se primjenjuju odredbe čl. 81. st. 1. al. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.) odnosno rok zastare je 15 godina od počinjenja kaznenog djela, koji rok se produžava za daljnje dvije godine nakon što je donesena prvostupanjska presuda sukladno čl. 81. st. 3. KZ/11. Naime, primjenom KZ/97. taj bi rok zastare za pokretanje kaznenog postupka od pet godina isticao 31. ožujka 2014. (odnosno 2. svibnja 2013.), ali kako je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi KZ/11., sud je u odnosu na zastarne rokove dužan primjenjivati odredbe KZ/11., a ne KZ/97., sukladno čl. 86. KZ/11., koji za ovo kazneno djelo predviđa zastarni rok od 15 godina.

 

9. Međutim, osnovano se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući razloge na kojima prvostupanjski sud temelji zaključak da je kod njega postojala prijevarna namjera da u inkriminiranom razdoblju oštećeniku ne isplati iznose po zaključenom „ugovor o kreditu“ za četiri kamiona u iznosu od 229.000,00 eura.

 

9. 1. Pravilno se u žalbama ističe da su „ugovor o kreditu“  od 3. ožujka 2006. kojim oštećen L. K. kao fizička osoba daje kredit obrtu optuženika u iznosu od 229.000 eura radi nabavke četiri teretna vozila sa prikolicama povezuje sa ugovorom o poslovnoj suradnji od istog datuma, kojom se optuženik kao vlasnik obrta obvezuje svojim teretnim vozilima za A. K. obaviti prijevoze u ukupnom iznosu od najmanje 229.000 eura, odnosno da bi prava volja stranaka bila da optuženik kao obrtnik u tom iznosu obavi prijevoz za trgovačko društvo oštećenika, te  je uistinu upitno i ničim dokazano da bi optuženik dobio ova sredstva kao zajam (kredit) za kupnju ovih teretnih vozila. Na to upućuje i nesporna činjenica da su optuženik i oštećenik, odnosno obrt optuženika i trgovačkog društva oštećenika bili u višegodišnjem poslovnom odnosu pri čemu je optuženik bio jedan od prijevoznika koji je obavljao usluge prijevoza za društvo oštećenika. Kada se to sagleda i u vidu zaključenih aneksa ugovora, što znači da je oštećenik očito želio nastaviti ovakvu poslovnu suradnju s optuženikom iako mu više godina nije vraćao „kredit“, osnovano se dovodi u sumnju bilo kakva prijevarna namjera optuženika u tom njihovom poslovnom odnosu. Posebno se još upućuje na iskaz oštećenika koji ne osporava da mu je optuženik želio vratiti ova teretna vozila, ali on na to nije pristao, čak je to odbio, jer je smatrao da nisu takve vrijednosti kakve su bili u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije dokazano da bi optuženik ta vozila skrivao ili onemogućavao oštećeniku da  ih preuzme, time da je sud propustio pravilno ocijeniti iskaze ispitanih svjedoka N. Z. i R. K., već ih je samo reproducirao, a koji svojim iskazima potvrđuju obranu optuženika.

 

9.2. Iz provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještakinji M. K., kojeg je prvostupanjski sud opsežno reproducirao, utvrđeno je jedino da je postojao poslovni odnos obrta optuženika i trgovačkog društva oštećenika i njihove međusobne obveze i potraživanja, prema kojima bi postojalo čak neko dugovanje trgovačkog društva oštećenika prema obrtu optuženika, ali vještakinja uopće nije analizirala sporni poslovni odnos po „ugovoru o kreditu“ od 3. ožujka 2006. smatrajući da fizička osoba nema zakonske osnove kao kreditor zaključivati ugovor o kreditu i odobravati kredite drugoj osobi, dok prvostupanjski sud iz istog nalaza i mišljenja zaključuje da je optuženik prema ostvarenim prihodima bio u mogućnosti vratiti ovaj pozajmljeni iznos jer je „pozitivno poslovao“. Čak i da se zanemari činjenica da je prema tom nalazu i mišljenju optuženik tijekom 2009. godine poslovao sa gubitkom, a tijekom 2006. i 2008. sa relativnom malim dohotkom, sama ta činjenica o poslovanju obrta optuženika nije dostatna o bilo kakvom zaključku o prijevarnom postupanju optuženika, odnosno da bi optuženik oštećeniku lažno prikazivao činjenice i dovodio ga u zabludu, s ciljem da si pribavi znatnu imovinsku korist, a na štetu imovine oštećenika, imajući u vidu sve naprijed navedene činjenice koje upućuju o višegodišnjem poslovnom odnosu obrta optuženika i trgovačkog društva oštećenika, a za koji se veže i ovaj sporni "ugovor o kreditu".

 

10. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud pred drugim sucem pojedincem, otkloniti nedostatke na koje je upućen ovim rješenjem, provesti sve potrebne dokaze, kritički ih analizirati i svestrano cijeniti, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim dokazima, utvrditi odlučne činjenice kako bi se utvrdilo je li optuženik uopće ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare ili se radi o građanskopravnom odnosu, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će valjano obrazložiti.

 

13. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci (članak 483. st. 1. i 484. st. 1. ZKP).

 

Bjelovar, 24. svibnja 2023.