1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-588/2022-6

 

   

 

 

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-588/2022-6

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja R. K.-R. und R. Reg.Gen. m.b.H., RA, K, OIB......, kojeg zastupa opunomoćenik M B, odvjetnik u Z, protiv ovršenika 1. M G iz B, OIB:..... i 2. V. G. iz B., OIB: ...., kojeg zastupaju opunomoćenici iz ZOU J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. u B., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-2601/2015-122 od 14. lipnja 2022., 24. svibnja 2023.

 

riješio je

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-2601/2015-122 od 14. lipnja 2022.

 

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskim rješenjem odgođena je ovrha u ovoj ovršnoj stvari do donošenja pravomoćne odluke u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru pod poslovnim brojem P-1061/2021.

 

              2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08. i 123/08.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08. i 139/10.; dalje: OZ). U žalbi navodi da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12; dalje: OZ/12). Prije svega, ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud preširoko tumačio da bi zbog procjene vrijednosti nekretnine ovršenici trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, te navodi da nije zakonito da prvostupanjski sud interpretacijom navoda ovršenika nadopunjuje ili potkrjepljuje navode ovršenika na takav način. Nadalje, ovrhovoditelj ističe da nije ispunjena niti druga pretpostavka za odgodu ovrhe, budući da prvostupanjski sud nije naveo koja je pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 1.-10. OZ/12 ispunjena. Konačno, ovrhovoditelj smatra da neovisno o tome što je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o osiguranju, provođenje ovrhe nije u protivnosti s odredbama OZ/12 s obzirom da se trebaju uzeti u obzir odredbe o zaštiti prava založnog vjerovnika, jer se ovršenici kao založni dužnici ne mogu protiviti ovrsi na založenoj nekretnini u smislu članka 77. OZ/12 Predlaže preinačenje pobijanog rješenja i odbijanje prijedloga za odgodu ovrhe uz nastavak ovrhe.

 

              3. Ovršenici u odgovoru na žalbu osporavaju navode iz žalbe, te ističu da je sukladno odluci Suda Europske unije u predmetu C-407/18 obvezno odgađanje ovrhe u tijeku. Predlažu da se žalba ovrhovoditelja odbije i potvrdi pobijano rješenje.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da su podneskom od 31. svibnja 2022. ovršenici zatražili odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja predmeta poslovni broj P-1061/2021 koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnoj službi u Daruvaru radi utvrđenja ništetnosti sporazuma o zasnivanju založnog prava, kao i da se ovršenici istim podneskom predložili novo vještačenje putem stručne ustanove jer smatraju evidentnim da ovrhovoditelju odgovara što niža vrijednost nekretnine kako bi na dražbi istu kupio, te da je notorna činjenica da je vrijednost nekretnine na Jadranu znatno povećana i da taj tržišni kriterij nije uzet u obzir, pa prvostupanjski sud zaključuje da iako ovršenici nisu direktno istaknuli iz kojih razloga bi trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu da se vjerojatnost iste ukazuje iz navedenih navoda ovršenika. Nadalje, utvrđuje da je između stranaka u tijeku parnični postupak P-1061/2021 (ranije P-206/2020) radi utvrđenja ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine, a koji sporazum predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da su ovršenici učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kao i da su podnijeli tužbu radi utvrđivanja ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha u smislu članka 61. stavka 1. točke 4. OZ-a, slijedom čega zaključuje da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa pozivom na odredbu članka 65. stavka 1. OZ-a donosi pobijano rješenje.

 

              6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članak 19. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedne od navedenih povreda postupka. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da pobijano rješenje nema nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati.

 

              7. Nisu osnovani žalbeni razlozi kojima ovrhovoditelj ističe da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije naveo koja je pretpostavka za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. točke 1.-10. OZ/12 ispunjena. To iz razloga što je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju jasno naveo da su ovršenici pokretanjem parničnog postupka pod poslovnim brojem P-1061/2021 koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnoj službi u Daruvaru radi utvrđenja ništetnosti sporazuma o zasnivanju založnog prava koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku, ispunili pretpostavku iz članka 65. stavka 1. točke 4. OZ-a. S tim u vezi valja istaknuti da se ovrhovoditelj u žalbi poziva na odredbe OZ/12, a da s obzirom na vrijeme pokretanja ovog ovršnog postupka (14. veljače 2011.) imaju primijeniti odredbe OZ/96, a kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

 

              8. Osnovano ovrhovoditelj žalbenim navodima ističe da je na ovršeniku teret dokaza da učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, te da iz podneska od 31. svibnja 2022. ne proizlazi da su ovršenici uopće navodili da bi provedbom ovrhe trpjeli takvu štetu, budući da su, prema stanju spisa predmeta, predložili odgodu ovrhe na temelju članka 19.k Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15; dalje: ZPK), a za koju odredbu je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se ne primjenjuje u konkretnom slučaju.

 

              9. Međutim, bez obzira što u konkretnom slučaju ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu,  ispunjene su pretpostavke za odgodu ovrhe u ovom postupku.

 

              10. Naime, Sud Europske unije je u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a A.b.d.d.) analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

              11. Također, valja naglasiti da je na  sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

 

              12. Stoga, cijeneći navedeno, a budući da je ovrha u konkretnom slučaju određena na temelju ovršne isprave - Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog 26. lipnja 2008. pred javnim bilježnikom Denisom Krajcarom pod poslovnim brojem OV-11133/08, dakle na temelju javnobilježničke isprave koja nije prošla sudsku kontrolu, te s obzirom da stranke pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnoj službi u Daruvaru pod poslovnim brojem P-1061/2021 vode parnicu radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, prema ocjeni ovog suda valjalo je odgoditi ovrhu u ovom predmetu.

 

              13. Konačno, nisu osnovni žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da se sukladno članku 77. OZ/12 (članak 71. stavak 1. OZ/96) neovisno o tome što je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o osiguranju ovršenici ne mogu protiviti ovrsi na založnoj nekretnini, budući da se navedena odredba ne odnosi na odgodu ovrhe.

 

              14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.             

 

U Rijeci 24. svibnja 2023.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković v.r.