1

Poslovni broj 14 Gž-1359/2023-3

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-1359/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. OIB: … iz O., zastupanog po punomoćnicima N. K. i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i partneri j.t.d. u R., protiv I-tuženika R. F. OIB: … iz K., N. Y., O., zastupanog po punomoćniku K. Č., odvjetniku u R., II-tužene M. L. iz K. Š., K. i II-tužene K. L. iz K. Š., O., zastupane po punomoćnici A. H., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & Partneri u Z. te IV-tužene S. F.-Š. OIB: … iz R., zastupane po punomoćniku K. Č., odvjetniku u R., radi utvrđenja ništetnosti odnosno poništenja oporuke, odlučujući o žalbama I-IV-tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-4236/2015 od 5. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba I i IV-tuženih kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-4236/2015 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke te u dijelu odluke o naknadi parničnog troška u dijelu kojim je I i IV-tuženicima naloženo da tužitelju naknade parnični trošak.

 

II              Odbija se žalba II i III-tuženih kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-4236/2015 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu kojim je II i III-tuženima naloženo da tužitelju naknade parnični trošak.

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-4236/2015 od 5. siječnja 2023. utvrđeno je da je ništetna vlastoručna oporuka koju je dana 1. srpnja 2008. sastavio pok. F. F. i koja je proglašena u uredu Javnog bilježnika R. M. u L. 6. ožujka 2014., kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je I-IV-tuženicima da u roku od 15 dana tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 4.306,19 Eura/32.445,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

 

2.1. Protiv navedene presude žale se I i IV-tuženi zbog svih žalbenih razloga i predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

2.2. Žalbu su podnijeli i II i III-tuženici, protiv odluke iz prvostupanjske presude kojom im je naloženo da tužitelju naknade parnični trošak,  pozivom na sve žalbene razloge. Predlažu u osporenom dijelu preinačiti pobijanu odluku i osloboditi ih od obveze naknade parničnog troška.

 

3.1. Žalba I i IV-tuženih je neosnovana.

 

3.2. Žalba II i III-tuženih je neosnovana.

 

4. Za razliku od žalbenih navoda I i IV-tuženih, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se  u prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: Zakon o nasljeđivanju).

 

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.1. Kada je usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnost oporuke pok. F. F. od 1. srpnja 2008., sud prvog stupnja je obrazloženo naveo kako je i zašto cijenio dokaze koje je izveo a izvršio je uvid u rješenje posl.br. O-386/2013 od 9. rujna 2014. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4. rujna 2001. rješenje posl. br. R1-79/08 od 19. listopada 2010., u presliku oporuke od 2. kolovoza 2006., rješenje Županijskog suda u Rijeci br. Gž- 253/11 od 4. veljače 2013., psihijatrijski nalaz i mišljenje prof.dr.sc. G. R. od 14. veljače 2010. rješenje centra O. klasa: UP/I-552-02/09-01/97 od 30. studenog 2009., u prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti od 2. rujna .2008.,  presliku oporuke od 1. srpnja 2008., u izjavu F. F. od 28. srpnja 2009., u izjave-pisma i punomoć F. F. (list 26 do 35 spisa, 193 do 198 spisa, 202 i 203 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine od 1. srpnja 2008., spise posl. br. R1-79/08, posl. br. P-627/08 i posl. br.  O-386/13, zatim je proveo dokaze saslušanjem tužitelja i I i IV-tuženih i svjedokinje N. M. a izvršen je uvid u Izjave V. B., D. F., M. F. i A. F., proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti psihijatrije D. T. dr. med. te je povodom prijedloga I i IV-tuženika prvostupanjski sud odredio i izveo novo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji specijalistici psihijatrije, subspecijalistici forenzičke i socijalne psihijatrije Prim. dr. sc. K. R. dr. med.

 

6.2. Ocjenom navedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti sud prvog stupnja utvrdio je činjenice odlučne za primjenu mjerodavne odredbe čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, posebno cijeneći pismena koje je pok. F. F. pisao u razdoblju od 2001. na dalje, sadržaj iskaza svjedokinje N. M. i iskaz IV-tužene te nalaz vještaka D. T. i vještakinje Prim. dr. sc. K. R. dr. med. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da pok. F. F. u vrijeme oporučivanja 1. srpnja 2008. nije bio sposoban za rasuđivanje jer nije bio u stanju shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice i o tom je utvrđeno dao jasne razloge u obrazloženju svoje odluke. Odgovarajućom je primjenom odredbe čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju utvrdio da je vlastoručna oporuka pok. F. F. od 1. srpnja 2008. ništetna.

 

6.3. Stoga se otklanjaju kao neosnovani žalbeni navodi I i IV-tuženika u kojima se ističe kako se iz obrazloženja prvostupanjske presude ne može sa sigurnošću utvrditi zašto je sud donio navedenu presudu, jer su razlozi te presude jasni i razumljivi.

 

7.1. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja vidljivo je da je I i IV-tuženima omogućeno raspravljanje o predmetu spora i predlaganje dokaza kao i to da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u njihovoj ocjeni, u skladu s čl. čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Stoga se u žalbi neutemeljeno tvrdi da je sud napravio pogrešku kada nije omogućio I i IV-tuženicima da dokažu svoje tvrdnje na način da usvoji njihove dokazne prijedloge. U odnosu na ove tvrdnje ukazuje se kako sud prvog stupnja nije dužan izvesti sve dokaze koje stranke predlože već je temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica a prema odredbi čl. 304. ZPP sud je ovlašten glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Ujedno je iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja vidljivo kako je I-tuženi, iznoseći prijedlog za određivanje trećeg vještačenja, tražio da se odredi vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke s područja Z. jer smatra kako su psihijatri sa riječkog područja na neki način bili u kontaktu sa pok. F. F. Ako su smatrali da ovaj razlog dovodi u sumnju nepristranost vještaka, I i IV-tuženi su imali mogućnost odmah nakon zaprimanja rješenja suda prvog stupnja o imenovanju vještaka posl. br. P-4236/2015-88 od 13. srpnja 2020. i posl. br. P-4236/2015-109 od 7. ožujka 2022. zahtijevati njihovo izuzeće. U okolnostima u kojima nisu postupili po čl. 254. st. 2. ZPP, I i IV-tuženici ne mogu sa uspjehom isticati sumnju u nepristranost vještaka D. T. dr. med. i Prim. dr. sc. K. R. dr. med. nakon što su isti proveli vještačenja.

 

7.2. Za razliku od žalbenih navoda I i IV-tuženih, sud prvog stupnja presudu nije temeljio isključivo na nalazu vještakinje Prim. dr. sc. K. R. dr. med. već je odlučne činjenice, kao što je navedeno, utvrdio ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, o čemu je dao odgovarajuće razloge u svojoj odluci.

 

7.3. Rješenjem posl.br. O-386/2013 od 9. rujna 2014. prekinut je ostavinski postupak iza pok. F. F. upućivanjem u parnicu radi utvrđenja da oporuka ostavitelja nije pravovaljana. U navedenim okolnostima upućivanja i pokretanja predmetnog parničnog postupka iz ostavinskog postupka nakon smrti pok. F. F., bespredmetno je isticati kako vještaci nisu mogli osobno pregledati pok. F. F. tako da tim navodima I i IV-tuženici ne mogu osnovano osporiti pravilnost činjeničnog utvrđenja. Iz žalbenih tvrdnji I i IV-tuženih slijedi da je adekvatne zaključke moguće donijeti jedino na temelju pregleda osobe, što nije točno jer je odlučnu činjenicu nesposobnosti za rasuđivanje koja je postojala u vrijeme oporučivanja moguće utvrditi i nakon što je osoba preminula, kao što ju je utvrdio u prvostupanjski sud.

 

8. Prihvatljiva je ocjena suda prvog stupnja o neuvjerljivosti iskaza tužitelja i I-tuženika, koji su u svojim iskazima iznosili one činjenice koje im idu u prilog, s obzirom na čl. 270. ZPP, te se stoga otklanjaju žalbeni navodi o tome da je iskaz I-tuženika jest potkrijepljen drugim dokazima a da iskaz tužitelja nije.

 

9.1. U odnosu na žalbene navode I i IV-tuženika u kojima se pri osporavaju pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica ostaviteljeve nesposobnosti za rasuđivanje iz vještva Prim. dr. sc. K. R. dr. med. pozivaju na sadržaj nalaza dr. G. R. od 14. veljače 2020. i dr. M. V. od 17. lipnja 2018. i tvrde da ih je trebalo saslušati, valja reći da su iste primjedbe I i IV-tuženici iznijeli pred prvostupanjski sudom u podnesku od 14. studenog 2022. Povodom tih primjedaba I i IV-tuženika iz podneska od 14. studenog 2022. je vještakinja Prim. dr. sc. K. R. dr. med. pozvana na ročište za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom od 24. studenog 2022.

 

9.2. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 4. i čl. 302. st. 2. ZPP omogućio raspravljanje o navedenim primjedbama. Iz sadržaja raspravnog zapisnika sa ročišta od 24. studenog 2022. vidljivo je da je I-tuženik postavio dva pitanja  - na kojim je nalazima vještakinja utemeljila svoje vještvo i je li provela Gudionssonov test, na koja je pitanja vještakinja odgovorila ukazujući da je u vještvu navela kako je koristila nalaz psihijatra dr. M. V. od 17. lipnja 2018., nalaz psihijatra dr. P. od 26. studenog 2009. i nalaz neuropsihijatra dr. D. Š. G. od 24. studenog 2009. dok Gudionssonov test nije moguće provoditi na osobi koja je preminula, ostajući u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja. U okolnostima u kojima su I-IV-tuženici bili u mogućnosti a nisu raspravili svoja pitanja za vještakinju Prim. dr. sc. K. R. dr. med. na ročištu od 24. studenog 2022., pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su saslušanjem vještakinje primjedbe na vještvo otklonjene.

 

9.3. S obzirom da nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 261. st. 2. i 3. ZPP jer u nalazu i mišljenju i iskazu vještakinje Prim. dr. sc. K. R. dr. med. nema nejasnoća, nepotpunosti, proturječnosti ni drugih nedostataka kao ni sumnje u pravilnost danog mišljenja, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 220. st. 2. i čl. 304. u vezi čl. 220. st. 2. i čl. 304. ZPP odbio prijedlog za provođenje trećeg vještačenja.

 

9.4. Kada se sadržaju svoje žalbe pri osporavanju utvrđenja ostaviteljeve nesposobnosti za rasuđivanje I i IV-tuženici opetovano pozivaju na lucide intervalla, gube iz vida činjenicu da samo postojanje kraćih povoljnijih stanja unutar trajnog stanja psiho organske bolesti upravo potvrđuje zaključak o promjenama u svijesti koje onemogućavaju shvaćanje značenja i posljedice oporučnog očitovanja.

 

9.5. Slijedom navedenog. žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na odlučnu činjenicu nesposobnosti pok. F. F. za rasuđivanje u vrijeme pisanja oporuke 1. srpnja 2008. nije osnovano. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi I i IV-tuženih kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza. Budući da I i IV-tuženi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

 

10. Osporavanje pravilnosti primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o ništetnosti vlastoručne oporuke koju je dana 1. srpnja 2008. sastavio pok. F. F. nije osnovano jer je sud prvog stupnja u odnosu na činjenično utvrđenje da oporučitelj nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, pravilno primijenio mjerodavnu odredbu čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju.

 

11. Žaba I i IV-tuženika je neosnovana i u dijelu u kojem se osporava odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo I i IV tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak. U tom je dijelu odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

 

12. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP  jer I i IV-tuženi svojim žalbenim navodima nisu osnovano osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u izreci.

 

13.1. Povodom žalbe II i III-tuženih koje osporavaju prvostupanjsku odluku o naknadi parničnog troška u dijelu u kojem je II i III-tuženicama naloženo da tužitelju naknade parnični trošak pozivom na jedinstveno i nužno suparničarstvo i na to da su priznale tužbeni zahtjev, valja reći da je ta žalba neosnovana.

 

13.2. U žalbi II i III-tužene ne mogu sa uspjehom tvrditi da nisu dale povoda za tužbu radi utvrđenja ništetnosti oporuke od 1. srpnja 2008. jer su u ostavinskom postupku iza pok. F. F. u svom očitovanju od 14. srpnja 2014. osporile valjanost te oporuke i stoga su rješenjem posl. br. O-386/2013 od 9. rujna 2014., zajedno sa tužiteljem, upućene pokrenuti parnicu radi tog utvrđenja.

 

13.3. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem je tužitelj postupio po rješenju o upućivanju u parnicu posl. br. O-386/2013 od 9. rujna 2014. i podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti oporuke ostavitelja od 1. srpnja 2008. a II i III-tužene to nisu učinile, tužitelj je, u svrhu ostvarenja procesno pravnih pretpostavki za vođenje parnice na koju su pućeni radi utvrđenja ništetnosti ostaviteljeve oporuke od 1. srpnja 2008. pravilno obuhvatio i nasljednice - II i III-tužene na pasivnoj strani.

 

13.4. Upravo stoga što su tužitelj i I-IV-tuženici nasljednici u ostavinskom postupku iza pok. F. F., oni su u položaju nužnih suparničara, što i same II i III-tužene navode u svojoj žalbi. S obzirom da se spor može riješiti samo na jednak način prema svima, svi sudionici predmetnog materijalno pravnog odnosa, ako su nužni suparničari kao ovdje, u procesnom smislu čine jednu stranku. S obzirom da se II i III-tužene, iako upućene iz ostavinskog postupka, nisu željele pojaviti na aktivnoj strani, tužitelj ih je pravilno obuhvatio tužbom na pasivnoj strani kao nužne i jedinstvene suparničare u predmetnom postupku radi utvrđenja ništetnosti ostaviteljeve oporuke jer bi mu u suprotnom tužba bila odbačena.

 

13.5. Nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 157. ZPP jer je, s obzirom na nužno supraničarstvo, priznaje tužbe i tužbenog zahtjeva II i III-tuženih od 12. lipnja 2017. bez učinka. Dispozitivna radnja priznanja tužbenog zahtjeva proizvesti će pravni učinak samo ako je poduzeta od strane svih nužnih suparničara, što ovdje nije slučaj.

 

13.6. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno je kao u stavku II izreke.

 

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.