1

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž R-20/2023-3.

 

                         

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                                      

                                                                               Poslovni broj: 7 Gž R-20/2023-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

                                                                                                                                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S. N., E., OIB: …, zastupan po punomoćnici M. F. A., odvjetnici iz R., protiv tuženice L. R. d.d. R., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z. O. U. M. M. i B. M. iz R., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci od 9. prosinca 2022., poslovni broj: 36 Pr-174/2020-24., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba tuženice L. R. d.d. R. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pr-174/2020-24. od 9. prosinca 2022.:

 

a) potvrđuje za dosuđeni iznos od 6.068,09 eura/45.720,00 kuna[1] glavnog duga i u odluci o troškovima parničnog postupka u iznosu od 1.624,39 eura/12.239,00 kuna1 (dio točke I. i točka II. izreke).;

 

b) preinačuje u odluci o zakonskoj zateznoj kamati i sudi tako da je na iznos od 6.068,09 eura/45.720,00 kuna1 tuženik dužan isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu računajući od 9. prosinca 2022. do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku L. R. d.d. R., OIB: …, da tužitelju M. B. iz S. N., OIB: …, isplati iznos od 45.720,00 kn/6.068,09 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2018. pa do ispate po kamatnoj stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna postotna poena, koja kamata teče:

 

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.4.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.800,00 kn počev od 1.5.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.6.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.800,00 kn počev od 1.7.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.8.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.9.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.800,00 kn počev od 1.10.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.11.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.800,00 kn počev od 1.12.2018. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.1.2019. pa do isplate, 

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.2.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.680,00 kn počev od 1.3.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.4.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.800,00 kn počev od 1.5.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.6.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.800,00 kn počev od 1.7.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.8.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.9.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.800,00 kn počev od 1.10.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.11.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.800,00 kn počev od 1.12.2019. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.1.2020. pa do isplate, 

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.2.2020. pa do isplate,

- za iznos od 1.740,00 kn počev od 1.3.2020. pa do isplate,

- za iznos od 1.860,00 kn počev od 1.4.2020. pa do isplate,

 

sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.239,00 kn/1.624,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se prijedlog tuženika za prekidom ovog parničnog postupka."

 

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 , 80/22 i 114/22– dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno  pravo kada je odbio kao neosnovan prigovor zastare potraživanja, pri čemu se poziva na presudu Vrhovnoga suda poslovni broj: Rev x-1160/2011-2. od 19. ožujka 2013. Nadalje, tuženica u žalbi osporava i visinu štete po osnovi tuđe pomoći i njege koju tužitelj potražuje. Tvrdi da bi primjerena novčana naknada za sat tuđe pomoći i njege koju su ukućani pružali tužitelju iznosila 20,00 kuna po satu, pri čemu se poziva na presudu ovog suda poslovni broj: Gž-113/2021. od 17. veljače 2021. Tuženica je mišljenja i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu, jer je mišljenja da zakonska zatezna kamata u konkretnom slučaju teče od presuđenja od isplate. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tuženica je uložila žalbu i zbog bitnih povreda parničnog postupka, ali u žalbi konkretno ne navodi o kojoj bitnoj povredi parničnog postupka se radi.

 

5.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi pri njezinom donošenju bile počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti  prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Među parničnim strankama nije sporan štetni događaj u kojem je tužitelj stradao kao radnik tuženice 30. rujna 1991., te da je tuženica odgovorna za predmetni štetni događaj, kao i za štetu koja je nastala kao posljedica istoga, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-2291/96.

 

6.1. Tuženica žalbom ne osporava niti da je tužitelju u utuženom razdoblju potrebna pomoć i njega druge osobe u trajanju od 2 sata dnevno, ali osporava cijenu sata rada od 30,00 kuna.

 

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno članku 223. stavku ZPP-a, utvrdio visinu štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,98 eura/30,00 kuna1 po satu. 

 

7.1. Naime, među parničnim strankama nije sporno da tužitelju tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani i to zbog nemogućnosti tužitelja da samostalno obavlja životne aktivnosti (obavljanje osobne higijene, pripremanje hrane, vožnja, kontrola pri uzimanju lijekova, i sl.), uslijed posljedica tjelesnih oštećenja (oštećenja vida), ali i uslijed njegovog lošeg psihičkog stanja (posttraumatski psihoorganski sindrom).

 

8. Obzirom na činjenicu da se visina štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja (prosinca 2022.), po ocjeni ovoga suda, visina sata tuđe pomoći u iznosu od 3,98 eura/30,00 kuna1 je pravilno odmjerena. Naime, u 2022. je inflacija iznosila 12,7 % godišnje, a prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci poslovni broj: Rev- 674/2007. od 5. prosinca 2007., pružanje nemedicinske kućne pomoći je bitno slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice, te se stoga i razina cijene sata rada treba izjednačiti sa cijenom sata rada kućne pomoćnice, na području na kojem se ta pomoć i njega pruža. Kako prema iskazu tužitelja, a što tuženica nije osporavala u prvostupanjskom postupku, tužitelj živi na području Istarske županije, na kojem području je opće poznato da cijena sata rada kućne pomoćnice viša od cijene sata rada u ostatku Republike Hrvatske, a da je opće poznato da je i u ostatku Republike Hrvatske cijena sata rada kućne pomoćnice oko 3,98 eura/ 30,00 kuna1 u 2022., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio cijenu sata rada u zatraženom iznosu od 3,98 eura/30,00 kuna1.

 

9. Slijedom navedenoga, a imajući u vidu da je tužitelju tuđa pomoć i njega potrebna oko 2 sata dnevno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu tuđe pomoći i njege koja je tužitelju bila potrebna za svaki mjesec u razdoblju od ožujka 2018. do ožujka 2020., te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju po osnovu naknade štete za tuđu pomoć i njegu u navedenom razdoblju utvrdio iznos od 6.068,09 eura/ 45.720,00 kuna1.

 

10. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava, da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-4219/97. tužitelju dosuđena naknada materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1994. do 31. svibnja 2003.; da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-4765/01. tužitelju dosuđena materijalna šteta po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. lipnja 2003. do 31. siječnja 2005.; da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-3030/06. tužitelju dosuđena materijalna šteta po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. veljače 2005. do 31. svibnja 2009.; da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Prs-572/09. tužitelju dosuđena materijalna šteta po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31. kolovoza 2010.; da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-600/12. tužitelju dosuđena materijalna šteta po osovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. rujna 2010. do 30. studenoga 2012.; da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-590/15. tužitelju dosuđena materijalna šteta po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 30. rujna 2015., te da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-108/18. tužitelju dosuđena materijalna šteta po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. listopada 2015. do 28. veljače 2018.

 

10.1. Tužitelj je tužbu za naknadu predmetne štete podnio 8. travnja 2020.

 

11. Slijedom navedenoga proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je otklonio prigovor zastare tuženice kao neosnovan.

 

11.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x 420/11-2. od 29. listopada 2013.:

 

"Zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu članka 376. i 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" poslovni broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), a bez obzira na to da li se naknada zahtijeva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu.

 

Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente.

 

U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članka 376., odnosno članka 377. ZOO, a za svako slijedeće utuženo potraživanje (utuženje) teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (članak 392. stavak 3. ZOO)."

 

11.2. Slijedom navedenoga proizlazi da, obzirom je tužitelj zahtjev za naknadu štete u konkretnom slučaju postavio kao sukcesivni zahtjev, kojeg je postavio nakon što su mu za prethodna razdoblja prethodni sporovi za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege okončani, te da je posljednji takav spor okončan presudom poslovni broj: Pn-108/18. od 12. studenoga 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: 11 Gž-18/2020-2. od 2. ožujka 2022., a kojom mu je dosuđena materijalna šteta po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje do 1. ožujka 2018., te da tužitelj predmetnom tužbom potražuje štetu za tuđu pomoć i njegu računajući od 1. travnja 2020., u trenutku podnošenja tužbe 8. travnja 2020. nije bio protekao zastarni rok za utužena sukcesivna potraživanja štete, sukladno članku 392. ZOO.

 

11.3. Pri tom je potrebno istaknuti da se prvostupanjski sud u presudi pravilno poziva i na pravna shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH poslovni broj: Su-IV-16/2021 -17. od 20. rujna 2021.

 

12.  Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđeni iznos štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos počevši od 1. u slijedećem mjesecu.

 

12. 1. Naime, u konkretnom slučaju s radi o nerepariranoj materijalno šteti, te se visina takve štete određuje prema cijenama na dan presuđenja, pa i zatezna kamata na istu može teći tek od dana presuđenja, sukladno članku 186. stavku 2.  Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22).

 

13. Obzirom na navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete od 6.068,09 eura/45.720,00 kuna1, trebalo dosuditi računajući od 9. prosinca 2022. do isplate, dok ga je sa preostalim dijelom zahtjev za nadoknadu zakonske zatezne kamate trebalo odbiti kao neosnovanim.

 

14. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena i žalbom se posebno niti ne osporava.

 

14. Slijedom navedenoga žalba tuženice je djelomično odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena za iznos od 6.068,09 eura/45.720,00 kuna1 i u odluci o troškovima parničnog postupka, sukladno članku 368. stavku 1.ZPP-a, dok je u odluci o zakonskim zateznim kamatama na iznos od 6.068,09 eura/45.720,00 kuna1 preinačena, tako da je tuženici naloženo da tužitelju na iznos od 6.068,09 eura/ 45.720,00 kuna1 zakonsku zateznu kamatu isplati računajući od 9. prosinca 2022. do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu zakonske zatezne kamate, sve sukladno članku 373. stavku 3. ZPP-a.

 

15. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela u pogledu glavnog zahtjeva, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 23. svibnja 2023.

 

                                                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                Dubravka Šimić