- 1 -              Rev 1207/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1207/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika G. B. na M., OIB …, sa sjedištem u B. na M., kojeg zastupa zakonski zastupnik gradonačelnik, a njega zastupa punomoćnik B. I., diplomirani pravnik po zaposlenju, protiv tuženika - protutužitelja D. Š. iz B. na M., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja - protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-648/2017-2 od 21. studenoga 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-617/2016-11 od 1. ožujka 2017., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 648/2017-2 od 21. studenoga 2019. u dijelu točaka 2. i 3. (odluka o parničnom trošku) izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužitelj - protutuženik G. B. na M. vlasnik za cijelo čest. zem. 3020/170 zv. M. G. kuća površine 52 m², dvorišta površine 32 m² i dvorišta površine 16 m², ukupne površine 100 m² k.o. B., koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 1163/1 površine 65.981 m² upisane u zk. ul. 3480 k.o. B. te vlasnik za cijelo čest. zem 3020/171 zv. M. G., dvorište površine 215 m² i kuća površine 24 m², ukupne površine 239 m² k.o. Biograd, koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 1163/1 površine 65.981 m² upisane u zk. ul. 3480 k.o. B., kao i u dijelu kojim je zatraženo obvezati tuženika - protutužitelja D. Š. priznati i trpjeti da se tužitelj - protutuženik G. B. na M., temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik čest. zem. 3020/170 površine 100 m² i čest. zem. 3020/17 površine 239 m², sve k.o. B.. Točkom II. izreke odbijen je i zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku - protutužitelju D. Š. nadoknaditi tužitelju -protutuženiku tržišnu vrijednost čest. zem. 3020/170 zvana M. G., kuća površine 52 m², dvorišta površine 32 m² i dvorišta površine 16 m², ukupne površine 100 m² k.o. B., koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 1163/1, sve k.o. B. u iznosu od 1.525.500 kuna (202.468,64 € prema fiksnom tečaju 1 € = 7,53450 kuna). Točkom III. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tuženik - protutužitelj stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo na čest. zem. 3020/170 zv. M. G. kuća površine 52 m², dvorišta površine 32 m² i dvorišta površine 16 m², ukupne površine 100 m² k.o. B., koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 1163/1 površine 65.981 m² upisane u zk. ul. 3480 k.o. B. te vlasnik za cijelo čest. zem. 3020/171 zv. M. G. dvorišta površine 215 m² i kuća površine 24 m², ukupne površine 239 m² k.o. B., koja u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. 1163/1 površine 65.981 m² upisane u zk. ul. 3480 k.o. B., što je tužitelj - protutuženik G. B. na M. obvezan priznati i trpjeti da se tuženik - protutužitelj uknjiži kao vlasnik, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužitelja - protutuženika. Odlukom je o parničnom trošku obvezan tužitelj - protutuženik nadoknaditi tuženiku - protutužitelju parnični trošak u iznosu od 19.881,25 kuna (2.638,69 €), dok je točkom V. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika - protutužitelja za naknadu troška u preostalom iznosu od 9.825,00 kuna (1.304,00 €).

 

2. Drugostupanjskom je presudom u točki 1. izreke djelomično odbijena kao neosnovana žalba tužitelja - protutuženika G. B. na M. te je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev, dok je u točki 2. izreke prvostupanjska presuda djelomično preinačena tako što je protutužbeni zahtjev odbijen. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki 3. (navedeno rimskom oznakom III.) izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1377/2020-2 od 7. srpnja 2020. dopustio tuženiku - protutužitelju reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-648/2017-2 od 21. studenoga 2019., radi pravnog pitanja:

 

″Je li u slučaju kada postoji kontinuirani mirni posjed obiteljske kuće i zemljišta putem prednika od prve službene evidencije posjeda od 1956. do 17. prosinca 1999. stečeno pravo vlasništva zemljišta ranijeg društvenog vlasništva temeljem zakona uz primjenu ranije odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?″.

 

3.1. Revizijski je sud pritom ocijenio da je navedeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni jer je riječ o pravnom pitanju koje se odnosi na mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu primjenom odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje se temelji na tvrdnji tuženika - protutužitelja da je u kontinuiranom posjedu kuće i zemljišta na kojem je kuća izgrađena od 1956., a drugostupanjski je sud odbio protuužbeni zahtjev iz razloga što, računajući od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe tužitelja - protutuženika (19. studenoga 2012.), kao samostalnog i poštenog posjednika, u svakom slučaju, nije protekao zakonski rok propisan za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti je taj rok istekao u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (1. ožujka 2017.).

 

3.2. To je, pak, pravno shvaćanje protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev 1297/2009-2, Rev 582/2000, i Rev 1510/2016 i praksi Europskog suda za ljudska prava izraženoj u predmetima Trgo protiv RH, Jakelić  protiv RH i Radomilja protiv RH.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik - protutužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena i u dijelu u odnosu na koji je dopuštena (točka 2. drugostupanjske presude), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj - protutuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U revizijskom je stadiju postupka sporno pitanje osnovanosti protutužbenog zahtjeva kojemu je predmet utvrđenje da je tuženik - protutužitelj stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo na čest. zem. 3020/170 i čest. zem. 3020/171 k.o. B. (kuća i dvorište) te trpljenje da se tuženik - protutužitelj uknjiži kao njihov vlasnik uz brisanje tog prava s imena tužitelja - protutuženika.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da čest. zem. 3020/170 i čest. zem. 3020/171 k.o. B. nove izmjere, odgovaraju dijelovima čest. zem. 1163/1 k.o. B. stare izmjere, u površini od 65.981 m² uknjiženog prava vlasništva tužitelja - protutuženika G. B. na M.,

- da je otac tuženika - protutužitelja I. Š. pok. L., ovjerenom Izjavom od 9. ožujka 2010. pred javnim bilježnikom D. K. iz B. na M. broj OV-1875/10 potvrdio da je 14. ožujka 1967. i 29. ožujka 1967. "obiteljskim novcem zajedno s ostalima kupio baštu i ogradu u B. na M. na predjelu G.", od R. S. pok. N., koje su mu nekretnine u diobi s braćom M. i R. pripale u samovlasništvo, te ih je osamdesetih godina prošlog stoljeća darovao tuženiku - protutužitelju kao svom sinu - tužitelju time da u Ugovoru nisu navedeni brojevi katastarskih čestica, njihovi nazivi, a ni nazivi katastarskih općina u kojima leže,

 

- da je Kupoprodajnim ugovorom od 28. ožujka 1967. R. S. prodao, a Š. M. kupio "kuću i ostale prostorije koje se nalaze u dvorištu…" te da je 14. ožujka 1967. zaključen Kupoprodajni ugovor između istih ugovornih strana, prema kojem je R. S. prodao Š. M. "kuću na G. i ogradu…",

- da iz podataka o povijesti posjedovanja Ureda za katastar Z., Ispostave B. na M. od 30. listopada 2009. proizlazi da je revizijom posjedovnog stanja iz 1955./56. godine, matična čest. zem. 1163 k.o. B. upisana u posjedovnom listu broj 1618 i to kao posjed Šumarije Z. za 242 476 m², dok su na istom zemljištu, i to u površini od 8 330 m² upisane fizičke osobe i to: N. R. pok. Šime za 860 m², S. R. N. za 610 m², M. R. i drugi te da sve do 1971. godine nije bilo promjena na upisima posjeda,

- da su reambulacijom iz 2004. nastale čest. zem. 3020/170 (predmetna nekretnina) i čest. zem. 3020/171, i to od čest. zem. 3020/1, budući je aerofotogrametrijskim snimanjem iz 1971. čest. zem. 1163/1 obuhvaćena novim brojevima, i to 3020/1 i dr.,

- da je Rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata uređenja i gradnje Z. županije od 26. travnja 2013. ozakonjena dovršena manje zahtjevna stambena zgrada koja se sastoji od podruma, prizemlja i kata s dvije stambene jedinice i bruto površine od 212,60 m² izgrađena na čest. zem. 3020/170 i čest. zem. 3020/171 nove izmjere koje odgovaraju dijelu čest. zem. 1163/1 stare izmjere k.o. Biograd,

- da je Zapisnikom Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj Z-784/2007/6059 od 20. ožujka 2013., kao i čest. zem. 3020/171 (M. G., dvorišta, kuće u površini od 239 m²) tužitelj - protutuženik upisan kao nositelj prava vlasništva za cijelo,

- da je otac tuženika - protutužitelja izgradio kuću na predmetnim nekretninama sedamdesetih godina prošlog stoljeća te ju je kasnije nadogradio,

- da je cijeli kompleks koji obuhvaća čest. zem. 3020/170/171 k.o. B. nužan za korištenje zgrade jer se zemljište koristi za prilaz zgradi, a mali vrt s par stabala čini uobičajenu cjelinu sa zgradom.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja imajući na umu da je njegov prednik posjed predmetne nekretnine stekao od poštenog posjednika i da je gradio na zemljištu kao pošteni graditelj, a zemljište je prethodno stekao ugovorom i nije imao razloga vjerovati da prodavatelj nije bio vlasnik.

 

11. Drugostupanjski je sud, međutim, preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev na način da je taj zahtjev odbio kao neosnovan, među ostalim, smatrajući da nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva samostalnog i poštenog posjednika dosjelošću u smislu odredbe članka 159. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. ZVDSP računajući vrijeme dosjedanja od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe 19. studenoga 2012.

 

12. Odlučujući o podnesenoj reviziji u granicama postavljenog pitanja, a imajući na umu da je tuženik - protutužitelj u protutužbi istakao neizravno i pravnu osnovu dosjelosti pozivajući se na posjed određene kvalitete kroz zakonom određeno vrijeme (uz pravnu osnovu građenja na koju se ne odnosi u reviziji dopušteno pitanje), ovakvo je pravno shvaćanje protivno naprijed navedenoj praksi revizijskog suda i Europskog suda za ljudska prava.

 

13. Naime, odredbom je članka 388. stavka 1. ZVDSP propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama posebnim zakonom nije drugačije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

14. Uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, a s obzirom na utvrđenje suda da je dosjedanje započeto 1967., sukladno odredbama članka 388. stavaka 1. i 2. ZVZSP, potrebno je ocijeniti najprije prema pravnim pravilima austrijskoga Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst), do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.), te zatim po odredbama ZOVO i konačno po odredbama važećeg ZVZSP.

 

15. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. do 1471. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima pravo stvar posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. To znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom, ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.) time da opisani uvjeti moraju postojati cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosjedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Ukoliko se radilo o nekretninama koje su pripadale crkvenim ili općinskim dobrima, rok dosjedanja je iznosio četrdeset godina, prema paragrafu 1472.

 

16. Prema odredbi članka 28. stavka 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi stavka 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

 

17. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom je članka 159. stavka 2. ZVZSP propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

 

18. Stavkom 4. članka 159. ZVDSP propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

 

19. Odlukom je Ustavnog suda RH broj U-I-58/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137/99) ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

20. Nakon ukidanja ove odredbe, interpretaciju članka 388. ZVDSP dao je Europski sud za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev broj 3598/04 od 11. lipnja 2009.), Gashi protiv Hrvatske (zahtjev broj 32457/05) i dr. koji je izrazio slijedeće pravno shvaćanje: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U vezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interesi.".

 

21. I ovaj je sud, oslanjajući se na praksu ESLJP u brojnim presudama, kako onima na koje se poziva revident, tako i drugima, primjerice Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. i Rev-2111/2017 od 8. rujna 2020., izrazio pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. To znači da je posjednik nekretnine u društvenom vlasništvu stekao pravo vlasništva te nekretnine temeljem spomenute ukinute odredbe dosjelošću, uz uvjet da tom njegovom pravu nije bilo suprotstavljenih stečenih prava trećih osoba radi čije je zaštite od nedopuštenog retroaktivnog učinka i ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP.

 

22. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja, osobito one o kojima ovisi ocjena osnovanosti protutužbenog zahtjeva s aspekta primjene naprijed navedenih odredaba materijalnog prava vezanih uz stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina na temelju dosjelosti, a s obzirom na tvrdnje da je tuženik - protutužitelj putem svojih pravnih prednika ili osobno u posjedu predmetnih nekretnina od 1967., zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, već je na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

23. U nastavku će postupka drugostupanjski sud ocijeniti osnovanost žalbe tužitelja - protutuženika u pobijanom dijelu imajući na umu pravno shvaćanje ovog suda u primjeni mjerodavnog materijalnog prava koje se odnosi na stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti te će nakon toga ponovno ocijeniti osnovanost žalbe tužitelja - protutuženika u odnosu na osporavanje pravilnosti prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev.

 

24. Kako je odluka o glavnoj stvari u pobijanom dijelu ukinuta, to je ukinuta i odluka o parničnom trošku jer je ona vezana uz ishod postupka (arg. iz članka 154. ZPP) jer u okolnostima ukidanja dijela drugostupanjske presude ishod postupka za sada nije poznat.

Zagreb, 23. svibnja 2023.