- 1 -              Rev 3867/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3867/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4791/18-2 od 20. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3780/12-81 od 27. lipnja 2018., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4791/18-2 od 20. studenoga 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3780/12-81 od 27. lipnja 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 25.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.112,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kako je navedeno u izreci presuda suda prvog stupnja (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 3. rujna 2011.

 

7. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 221.a i čl. 219. ZPP ocjenjujući da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a koju je moguće utvrditi jedino provođenjem medicinskog vještačenja. Naime, radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je na prijedlog tužitelja rješenjem od 12. ožujka 2018. odredio provođenje medicinskog vještačenja te pozvao tužitelja na uplatu predujam u iznosu od 1.500,00 kuna, a koji tužitelj nije uplatio u roku koji mu je sud odredio, već nakon isteka roka, te nakon što je sud prvog stupnja rješenjem odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem. Nadalje, nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj mogao sukladno čl. 111. st. 2. ZPP tražiti produljenje roka, a što isti nije učinio.

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

9. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„U slučaju kada tužitelj zbog povrede prava osobnosti s osnova povrede tjelesnog i duševnog zdravlja podnese tužbu radi naknade neimovinske štete nadležnom prvostupanjskom sudu, u kojem postupku sud odredi medicinsko vještačenje i rješenjem pozove tužitelja na uplatu predujma, bez upozorenja da u slučaju nepostupanja u roku dokaz neće biti proveden, da li okolnost da je tužitelj zakasnio sa uplatom predujma za vještačenje u roku, a uplata je učinjena tijekom glavne rasprave i svakako prije zaključenja glavne rasprave, gubi pravo na provođenje dokaza medicinskim vještačenje, u suštini predstavlja povredu prava na pošteno suđenje, tj. prava na pristup sudu, te zapravo predstavlja povredu prava tužitelja na raspravljanje?

 

Da li u slučaju kada je tužitelj zbog povrede prava osobnosti s osnova povrede tjelesnog i duševnog zdravlja podnese tužbu radi naknade neimovinske štete nadležnom prvostupanjskom sudu, u kojem postupku sud odredi medicinsko vještačenje i pozove tužitelja na uplatu predujma, a sud zbog uplate predujma za vještačenje van zadanog roka odbije provesti taj dokaz i odbije tužbeni zahtjev po pravilima o teretu dokazivanja, navedeno predstavlja povredu prava pristupu sudu kao jednom od čimbenika prava na pravično (pošteno) suđenje koje je zajamčeno člankom 6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“

 

10. Obrazlažući razlog važnosti navedenih pitanja tužitelj se poziva na presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1723/16-2 od 8. ožujka 2017., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2166/13-2 od 9. prosinca 2013. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2669/02 od 17. rujna 2004.

 

11. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

12. Ovaj sud je ocijenio da je prvo naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

 

13. Prema odredbi čl. 153. st. 3. ZPP sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

 

14. Nadalje, suglasno odredbi čl. 153. st. 4. ZPP sud je ovlašten izvesti dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen kada će rješenjem naložiti stranci da u roku 8 dana uplati (ovdje vještaku) potrebna novčana sredstva za provedbu vještačenja.

 

15. Konačno odredbom čl. 111. st. 2. ZPP rok koji sud odredi može se produljiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe, ako za to postoje opravdani razlozi.

 

16. Prema shvaćanju revizijskog suda ne može se govoriti o tome da bi u primjeni odredbe čl. 153. st. 3. i 4. ZPP navedeni rok, unatoč čl. 111. st. 2. ZPP, bio prekluzivne naravi, odnosno da bi njegovim propuštanjem stranka definitivno izgubila pravo na provođenje procesne radnje, u konkretnom  slučaju vještačenja.

 

17. U prilog ovakvom shvaćanju govori već st. 4. navedene odredbe, prema kojem je sud ovlašten izvesti dokaz iako predujam nije plaćen, time da će rješenjem naložiti stranci da u roku 8 dana određeni iznos plati vještaku.

 

18. Osim toga, i prethodni stavak te odredbe propisuje da kada sud odustane od izvođenja dokaza radi neuplate predujma, dužan je obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova, a što u ovom postupku sudovi nisu učinili.

 

19. Naime, činjenica je da je tužitelj predujam za medicinsko vještačenje uplatio prije zaključenja glavne rasprave, da je u postupku proveden dokaz očevidom i prometnim vještačenjem za koje je tužitelj uplatio predujam u iznosu od 2.600,00 kuna, te da je rješenjem suda od 4. ožujka 2013. oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.

 

20. Odredba kojom su uređeni sudski rokovi, o mogućnosti njihovog produljenja svega jednom, ima za svrhu jačanju procesne discipline stranaka, te s tim u vezi dodatnoj afirmaciji načela ekonomičnosti.

 

21. Međutim, navedena svrha u predmetnom slučaju, budući da je predujam uplaćen prije zaključenja glavne rasprave u postupku koji je vođen pet godina i u kojem su provedene brojne procesne radnje, donošenjem odluke o odustanku provođenja dokaza nije ostvarena, već sprečava pristup tužitelja sudu.

 

22. Stoga je prema shvaćanju revizijskog suda, pred nižestupanjskim sudovima ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 153. st. 3. i 4. ZPP time što su nižestupanjski sudovi donošenjem odluke o odustanku izvođenja dokaza zbog prekoračenja roka za plaćanje predujma nepravilno sankcionirali tužitelja, a neprovođenje dokaza vještačenjem u predmetnom slučaju svakako može biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. U tom smislu valja upozoriti na shvaćanje revizijskog suda zauzetog u odluci Rev-551/20-2 od 24. lipnja 2020.

 

23. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP ukinuti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

24. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 23. svibnja 2023.