Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 5272/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i N. iz Z., te punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1137/19-2 od 4. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru br. P-29/18-19 od 30. travnja 2019., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. 825/15 k.o. M., koji dio je na skici sudskog očevida od 25. rujna 2018. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku T. Ć. označen točkama A-B-C-D-A i žutom bojom, ukupne površine 560.000,00 m2, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik opisanog dijela nekretnine oznake kat. čest. 825/15 k.o. M. (toč. I.). Naloženo je tuženice da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 25.070,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. II.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog do zatraženog iznosa (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženica predlaže da se revizija prihvati, obje nižestupanjske presude ukinu.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve navode revizije, te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
5. Revizija tuženice nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja na temelju sljedećih činjeničnih utvrđenja:
- da je na temelju odluke Narodnog odbora Kotara S., Sekretarijata za opću upravu u S., imovinsko pravni poslovi, Kotarske komisije za agrar, reparaciju i kolonizaciju reg. br. .... od 4. travnja 1948., a nakon održane rasprave 13. ožujka 1948. predniku tužitelja R. P. dodijeljen sporni dio nekretnine oznake 825/15 k.o. M., u površini od 800 m dužine uz ..., sa zapadne strane ceste, te 700 m širine istok-zapad šume- pašnjaka u vlasništvo,
- da je predniku tužitelja sporni dio dodijeljen jer se bavi uzgojem krupne i sitne stoke,
- da je navedena odluka postala pravomoćna 4. veljače 1949.,
- da je cijela nekretnina oznake kat. čest. 825/15 k.o. M. bila prvo upisana kao vlasništvo Porezne općine M., da je 1948. upisana općenarodna imovina, a 1949. kao organ upravljanja Mjesni odbor općine M.,
- da je Odsjek za katastar i urbanizam u Z. dopisom od 13. svibnja 1953. obavijestio prednika tužitelja da će se i na njegovoj nekretnini vršiti naftne bušotine,
- da je Odjel za privredu Skupštine općine Z. dopisom od 10. siječnja 1963. obavijestio prednika tužitelja na obvezu prosjecanja staze na cijeloj šumskoj površini sporne nekretnine, a kako bi vatrogasci mogli nesmetano pristupiti svojim tehničkim strojevima.
8. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, a kako je gore navedena odluka o dodjeli zemljišta u vlasništvo predniku tužitelja postala pravomoćna, to je prednik tužitelja stekao vlasništvo na temelju odluke druge vlasti u trenutku pravomoćnosti, odnosno konačnosti odluke, u smislu pravnih pravila iz paragrafa 424. i 425. Općeg građanskog zakonika.
9. Nadalje drugostupanjski sud smatra da su irelevantni navodi tuženice o stjecanju prava vlasništva na spornom dijelu od strane tuženice na temelju Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 41/90), kao i na ostale propise koji su bili na snazi u vrijeme donošenja sporne odluke, jer je vlasništvo stečeno na temelju pravomoćne odluke prednika tuženice čiju zakonitost i pravilnost sud u ovom parničnom postupku nije ovlašten ispitivati.
10. Suprotno tvrdnjama tuženice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pri čemu su u samoj drugostupanjskoj odluci dani jasni razlozi zbog čega drugostupanjski sud smatra da se ne može primijeniti odredba Zakona o šumama, odnosno zbog čega sporni dio nije bio u društvenom vlasništvom.
11. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u slučaju kada je nadležan upravna vlast donijela odluku o tome da dio nekretnine kat. čest. 825/15 k.o. M. prelazi u vlasništvo prednika tužitelja, tada je pravomoćnošću takve odluke sporni dio postao vlasništvo prednika tužitelja i nije više mogao biti u društvenom vlasništvu.
12. Da je tome tako proizlazi i iz dopisa nadležnih državnih tijela predniku tužitelja iz 1953. i 1963. kojima se prednika tužitelja obavještava da će na spornoj nekretnini u vlasništvu tužitelja vršiti naftne bušotine, odnosno da je prednik tužitelja dužan osigurati put kroz šumu za potrebe vatrogasaca.
13. Kako sporni dio nije bio u društvenom vlasništvu, to niti tuženica nije mogla steći vlasništvo na tom dijelu u smislu odredbi Zakona o šumama iz 1990.
14. Radi navedenog valjalo je reviziju tuženice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.