1

Poslovni broj: 5 Gž-96/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-96/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja T. A., OIB … i 2. tužitelja J. A., OIB …, oba iz M. D., zastupani po punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., protiv tuženika A. Z. d.d, OIB … iz Z., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & B. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-106/2021-10 od 17. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-106/2021-10 od 17. studenog 2022. u pobijanom dijelu toč. I. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 70.250,00 kn/9.323,78 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate, te u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 27.448,33 kn/3.643,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate.

             

II. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 126.000,00 kn/16.723,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate i u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 49.265,86 kn/6.538,7 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate, i u tom dijelu sudi:

 

Odbija se tuženik sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 16.723,07 EUR/126.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate, te u dijelu toč. III. izreke sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.538,7 EUR/49.265,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 278,25 EUR, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi štetu tužiteljima u iznosu od 196.250,00 kn/26.046,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od17. studenog 2022. do isplate (toč. I. izreke). Odbijeni su tužitelji s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete u iznosu od 2.750,00 kn/497,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovanim (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 76.714,19 kn/10.181,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, kao neosnovanim (toč. IV. izreke).

 

2. Protiv dijela navedene presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,  89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadi troškova toga odgovora.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurane svote prema polici kasko osiguranja brodice zbog nastupa osiguranog slučaja koji se dogodio 4. na 5. siječnja 2014., u kojemu je brodica u potpunosti uništena.

 

6. Između stranaka nije sporno da je 1. tužitelj vlasnik brodice F., proizvođača Eigenbau, reg. oznaka 2568-ZD i da je Ugovorom o najmu na neodređeno vrijeme od 21.6.2013. svoju brodicu dao u najam 2. tužitelju. Također nije sporno da je 2. tužitelj 28.6.2013. kao ugovaratelj osiguranja sklopio s tuženikom kao osigurateljem Ugovora o osiguranju plovila – puni kasko s rokom važenja do 28.6.2014. te da je ugovorena svota osiguranja iznosila 200.000,00 kn, a ugovorena odbitna franšiza po štetnom događaju iznosila je 3.750,00 kn. Nesporno je i da se 5.1.2014. dogodio osigurani slučaj za vrijeme dok je brodica bila smještena izvan dohvata valova na kopnu, kada je na nju pao armirano betonski potporni zid visine 4-5 metara zbog obilnih oborina i da je tom prilikom brodica potpuno uništena. Konačno, nije sporno da je tuženik odbio izvršiti isplatu po predmetnoj polici, jer je smatrao da šteta nije pokrivena osiguranjem i da je istekla valjanost dozvole za plovilo. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva i aktivna legitimacija tužitelja.

 

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu utvrdio:

- da je u polici navedeno da se plovilo nalazi van upotrebe od 1.10.2013. do 1.5.2014. i da je izvučeno na obalu van dohvata valova i da njezin sastavni dio čine Uvjeti za osiguranje brodica i jahti (221-0212) i Uvjeti za osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika brodice ili jahte (245-0212) – dalje u tekstu Opći uvjeti tuženika;

- da prema čl. 3. i 4. Općih uvjeta tuženika osiguranje vrijedi i tijekom vremena kada plovilo nije u moru ili vodi, odnosno za vrijeme boravka na ljetnom ili zimskom spremištu, te se odnosi na sve štete koje između ostaloga mogu nastati i zbog nevremena;

- da je 1. tužitelj kao vlasnik brodice koju je dao u najam 2. tužitelju podnošenjem tužbe dao svoj pristanka na sklopljeno osiguranje, te da je zajedno s 2. tužiteljem kao ugovarateljem osiguranja aktivno legitimiran u ovom sporu temeljem odredbi čl. 685., 686. st. 1. i 3. i 687. st. 1. i 3. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13 – dalje: PZ);

- da je u vrijeme sklapanja police osiguratelj imao važeću plovidbenu dozvolu, koja je istekla 1.11.2013., dakle prije nastupa osiguranog slučaja;

- da su tužitelji prema vlastitim iskazima brodicu potpuno obnovili za vrijeme dok se nalazila na suhom vezu zimi 2013. na 2014. godinu;

- da je građevinskim vještačenjem po vještaku Ž. Ž. utvrđeno da je uzrok pada potpornog zida na dijelu zemljišta koji služi kao suhi vez bio pritisak zemlje natopljene vodom uslijed neuobičajeno velike količine oborinskih voda;

- da je vještak za pomorsko tehničke havarije M. L. utvrdio da su tužitelji kompletno obnovili brodicu na način da osnovni model brodice više ne postoji, koju obnovu su sami vršili samogradnjom, time da ne posjeduju nikakve račune o nastalim troškovima, već fotografije i CD, te da je vrijednost brodice s motorom nakon obnove iznosila 248.000,00 kn, a prije obnove 74.000,00 kn;

 

8. Uz obrazloženje da su tužitelji aktivno legitimirani u ovom postupku i da je plovilo 1. tužitelja, koje je potpuno uništeno 5.1.2014. uslijed posljedica nevremena dok se nalazilo smješteno na tzv. suhom vezu radi održavanja i obnove, obuhvaćeno kasko osiguranjem temeljem čl. 3. i 4. Općih uvjeta tuženika, pri čemu okolnost što je plovidbena dozvola istekla nakon sklapanja ugovora o osiguranju, a prije nastupa osiguranog slučaja, nije razlog za isključenje obveze tuženika iz čl. 6. Općih uvjeta, jer se nije radilo o plovidbenom događaju na moru, da je tržna vrijednost brodice na početku osiguranja iznosila najmanje 200.000,00 kn, te da se nejasne odredbe u ugovorima zaključenim prema unaprijed otisnutom sadržaju uvijek tumače u korist ugovaratelja osiguranja u smislu čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11. – dalje: ZOO) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, umanjen za ugovoreni iznos franšize, te je presudio kao u izreci pobijane presude.

 

9. Uz valjane je razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 685., 686. st. 1. i 3. i 687. st. 1. i 3. PZ prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji aktivno legitimirani u ovoj parnici, i to 1. tužitelj kao vlasnik brodice i 2. tužitelj kao ugovaratelj osiguranja.

 

10. Naime, osiguranik može biti samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Osiguranik može tražiti naknadu za nastalu štetu koja je pokrivena osiguranjem samo ako je imao interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ili ako ga je stekao nakon toga (čl. 685. st. 1. PZ). Prema daljnjoj odredbi čl. 686. st. 1. PZ ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor o osiguranju za svoj račun, za račun treće određene osobe ili za račun neodređene osobe (»za račun koga se tiče«). Ako se iz ugovora o osiguranju ne vidi da je osiguranje sklopljeno za račun neodređene osobe, smatrat će se da je sklopljeno za račun ugovaratelja osiguranja ili treće određene osobe (st. 2.). Prema čl. 687. PZ osiguranje sklopljeno za račun treće osobe bez njezina naloga pravovaljano ako ta treća osoba (osiguranik) dade naknadno pristanak na sklopljeno osiguranje( st. 1.). Pristanak na sklopljeno osiguranje, prema stavku 1. ovoga članka, može se dati i poslije nastanka štete pokrivene osiguranjem (st. 2.). Podnošenje odštetnog zahtjeva smatrat će se pristankom treće osobe na sklopljeno osiguranje (st. 3).

 

11. Imajući u vidu sadržaj prednje citiranih odredbi PZ i činjenicu da iz sadržaja police osiguranja (list 6 spisa) proizlazi da je riječ o ugovornom osiguranju odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodice ili jahte registriranog za čarter i kasko osiguranju, te da je 1. tužitelj vlasnik brodice namijenjene za gospodarske svrhe i prijevoz putnika koju je dao u najam 2. tužitelju, to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da osim 2. tužitelja kao korisnika brodice i ugovaratelja kasko osiguranja, pravo na naknadu štete ima i 1. tužitelj kao vlasnik stvari – brodice, koji je svakako imao opravdan interes da ne nastupi predmetni osigurani slučaj u kojemu je njegova brodica potpuno uništena. Jednako tako i 2. tužitelj kao ugovaratelj osiguranja, koji je s vlasnikom zaključio ugovor o najmu nije imao interes da nastupi štetni događaj. Stoga suprotna žalbena izlaganja tuženika kojima osporava aktivnu legitimaciju 1. i 2. tužitelja nisu osnovana.

 

12. Tuženik neosnovano pozivom na čl. 3. st. 1. Općih uvjeta u žalbi ponavlja da brodica nije bila u pokriću u vrijeme nastupa osiguranog slučaja jer joj je bila istekla plovidbena dozvola. Ovo iz razloga jer se osigurani slučaj dogodio na kopnu za vrijeme dok se plovilo nalazilo izvan mora na suhom vezu, a ne prilikom plovidbe na moru, pa okolnost što je plovidbena dozvola koja je bila važeća u vrijeme zaključenja police osiguranja istekla prije nastupa osiguranog slučaja ne isključuje obvezu tuženika na isplatu naknade iz osiguranja, kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja.

 

13. Žalbeni navodi tuženika da brodica nije bila u zimskom spremištu i tzv. suhom vezu, niti su tužitelji imali koncesiju za suhu marinu, već da se nalazila na divljem odlagalištu na kojemu nisu postojali nikakvi uvjeti za siguran i adekvatan smještaj, što je protivno Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma („Narodne novine“, broj 72/08) koji definira pojmove „odlagalište plovnih objekata“ i „suhe marine“, te da takvo postupanje tužitelja predstavlja krajnju nepažnju koja je razlog za isključenje od odgovornosti iz čl. 6. Općih uvjeta, ne mogu se prihvatiti, jer je tuženiku već prilikom zaključenja police osiguranja bilo poznato gdje se plovilo nalazi, odnosno da je van upotrebe i izvučeno na obalu izvan dohvata valova, što je uostalom sam i konstatirao u polici osiguranja. Ne radi se dakle o šteti nastaloj krajnjom nepažnjom osiguranika, tim više što je i policija u svom izvješću koje je sačinila nakon očevida 5.1.2014. utvrdila da je brodica tužitelja zajedno s još četiri brodice bila na suhom vezu i da su sva plovila uništena zbog rušenja potpornog zida, kao posljedica nevremena.

 

14. Međutim, prilikom odlučivanja o visini tuženog zahtjeva prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

 

15. Naime, ukidnim rješenjem ovoga suda, poslovni broj Gž-581/2019-5 od 26.10.2021., ukazano je sudu prvog stupnja da osigurana svoga ne predstavlja ujedno i ugovorenu vrijednost osiguranog predmeta (čl. 296. st.2. PZ) i da se prema odredbi čl. 695. PZ, koja je sadržajno identična odredbi čl. 14. st. 4. Općih uvjeta, ima uzeti da je ugovorena vrijednost stvarna vrijednost plovila na početku osiguranja, ako drugačije nije ugovoreno i da se kao stvarna stvarnu vrijednost plovila uzima njegova stvarna vrijednost na početku osiguranja. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je navedene činjenice ocijenio nevažnom za postupak i zaključio glavnu raspravu, a potom je u točki 39. obrazloženja presude naveo da je tržna vrijednost brodice na početku osiguranja iznosila najmanje 200.000,00 kn, premda je vještak M. L. vještačenjem utvrdio da je to vrijednost brodice nakon obnove, a da je prije obnove njezina vrijednost iznosila 74.000,00 kn.

 

16. Iz sadržaja police osiguranja proizlazi da je predmet osiguranja punog kasko osiguranja bila brodica F., proizvođača Eigenbau, izgrađena 1980. godine do iznosa osigurane svote od 200.000,00 kn, uz odbitnu franšizu po štetnom događaju od 3.750,00 kn. Kako je vještačenjem u postupku utvrđeno da je vrijednost brodice prije obnove iznosila 74.000,00 kn, a iz iskaza tužitelja proizlazi da su kompletno obnavljanje brodice samogradnjom izvršili u zimi 2013. na 2014., dakle nakon sklapanja police osiguranja (sklopljena 28.6.2013.) na način da osnovni model plovila više ne postoji, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu za uništeno plovilo u iznosu ugovorene osigurane svote od 200.000,00 kn, umanjeno za ugovorenu franšizu.

 

17. S obzirom da je svota osiguranja krajnja osigurateljeva obveza i da se prema odredbi čl. 695. PZ i čl. 14. st. 4. Općih uvjeta kao osigurana vrijednost uzima stvarna vrijednost osiguranog predmeta na početku osiguranja, a vrijednost brodice tužitelja je prije obnove iznosila 74.000,00 kn, tuženik je u obvezi isplatiti tužiteljima taj iznos umanjen za ugovorenu franšizu koja po štetnom događaju od 3.750,00 kn, odnosno iznos od 9.323,78 EUR/70.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate. Stoga je iz navedenih razloga prvostupanjska presuda djelomično potvrđena u pobijanom dijelu toč. I. izreke za navedeni iznos glavnice, dok je za daljnji dosuđeni iznos od 126.000,00 kn/16.723,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2022. do isplate ista presuda djelomično preinačena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP i tužbeni zahtjev u tom pobijanom dijelu je odbijen kao neosnovan.

 

18. Preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je konačni uspjeh stranka u sporu, zbog čega je temeljem odredbi čl. 154. st. 2., 155. i 166. st.3. ZPP preinačena i odluka o troškovima postupka. Konačan uspjeh tužitelja po osnovi i visini iznosi ukupno 67,89%, a tuženikov po osnovi i visini ukupno 32,11%, to je za sve parnične radnje pravilno utvrđene prvostupanjskom presudom (toč. 41. obrazloženja) tuženik u obvezi naknaditi tužitelju parnični trošak u omjeru od 35,78%, odnosno 3.643,02 EUR/27.448,33 kn.

 

19. Tuženiku koji je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 35,78% u tom je omjeru priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 250 bodova po Tbr. 10./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), prema vrijednosti boda od 15,00 kn i uvećano za trošak PDV-a ili ukupno 278,25 EUR/2.096,48 kn.

 

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

 

 

   Predsjednik vijeća:

                                                                                                        Jasenka Grgić, v.r.