- 1 -              Rev 663/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 663/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Z., OIB: ..., Područna služba u V., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. i p. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1480/2021-2 od 22. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj Pn-127/2019-13 od 23. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1480/2021-2 od 22. rujna 2021. u cijelosti i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj Pn-127/2019-13 od 23. kolovoza 2021. u dijelu toč. I. izreke za iznos od 24.102,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 104.365,86 kn sa zateznim kamatama  (toč. I. izreke), i odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke za iznos od 24.102,00 kn sa zateznom kamatom, dok je rješenjem ista ukinuta u preostalom dijelu i predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-5305/2021-2 od 9. veljače 2022. dopuštena je tuženiku revizija protiv drugostupanjske presude, u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 24.102,00 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, zbog pravnih pitanja koja glase:

 

1. „Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nastala šteta odnosno kada su izvršene isplate mirovine („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/2014 i 152/2014 - dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 i 139/10 - dalje: ZMO)?

 

2. Kad u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, osiguratelj štetnika (tuženik) ospori postojanje uzročno-posljedične veze između invalidnosti osiguranika tužitelja i prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika unatoč postojanju rješenja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utjecale na nastanak invalidnosti zadobivene u prometnoj nezgodi, je li teret dokaza uzročno-posljedične veze na tužitelju ili tuženiku?“,

 

uz obrazloženje da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti.

 

6. Revizija tuženika je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete nastale uslijed isplate invalidske mirovine osiguranici tužitelja M. G.

 

8. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena pa stoga, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi:

 

- da je osiguranica tužitelja M. G. dana 14. svibnja 2009. ozlijeđena u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika G. G. koji je zbog toga i osuđen presudom prvostupanjskog suda broj K-842/09 od 7. rujna 2009.,

 

- da je rješenjem tužitelja broj: 138514 od 12. rujna 2011. M. G. priznato pravo na invalidsku mirovinu time da je kao uzrok navedena profesionalna nesposobnost za rad uslijed ozljede na radu,

 

- da tužitelj potražuje razmjerni iznos mirovine za razdoblje do 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2017. od 80.263,86 kn (za koji dio je ukinuta prvostupanjska presuda od strane drugostupanjskog suda) i iznos od 24.102,00 kn za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. (koji dio zahtjeva je predmet revizijskog postupka).

 

9. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev, u dijelu relevantnom za ocjenu osnovanosti revizije, postavljen u smislu odredbi čl. 161. i čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15 - dalje: ZMO) osnovan jer je parnični sud vezan utvrđenjima iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnosti za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguranici tužitelja. Stoga je ustanovljeno da postoji uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja osiguranice tužitelja u prometnoj nesreći i njenog umirovljenja odnosno, priznanja prava na invalidsku mirovinu. Osim toga, smatraju da je mjerodavan materijalnopravni propis ZMO, a ne ZOOP.

 

10. U odnosu na prvo postavljeno pitanje ovaj je revizijski sud u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev 249/2022-2 od 18. siječnja 2023. i dr., izrazio pravno shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće.

 

11. Odlučujući o postavljenom pitanju prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim, i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama ZOOP, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

 

12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretno vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP. Čl. 8. st. 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

 

13. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

 

14. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

 

15. Ovaj sud je u više svojih odluka odgovorio na drugo postavljeno pitanje pri čemu je izrazio pravno shvaćanje da parnični sud nije vezan odlukom upravnog tijela (HZMO), donesenom u upravnom postupku u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između, s jedne strane, štetnih radnji i, s druge strane, profesionalne nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja, jer tim upravnim rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za konkretnu štetu pa je tuženiku dopušteno u parnici dokazivati da profesionalna radna nesposobnost osiguranika tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa radnjama štetnika, a o čemu potom ovisi odštetna odgovornost tuženika (u tom smislu primjerice Rev 1261/2021-2 od 2. veljače 2022., Rev 1222/2021-2 od 6. rujna 2022., Rev 408/2022-2 od 6. srpnja 2022. i dr.).

 

16. Nadalje, pravila o teretu dokazivanja u pravnom poretku Republike Hrvatske nalažu, u načelu, da je u parničnom postupku tužitelj dužan dokazati ono što u tužbi tvrdi i na čemu zasniva svoj tužbeni zahtjev. Teret dokazivanja suprotnog je na tuženiku.

 

17. U konkretnom slučaju tužitelj je u svrhu dokazivanja sudu dostavio rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu u kojem je jasno navedeno da su ovlašteni vještaci tužitelja utvrdili kako su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći utjecale na nastanak profesionalne nesposobnosti za rad oštećenice.

 

17.1. Stoga je onaj koji tvrdi drugačije, a to je u konkretnom slučaju tuženik, trebao predložiti (i predložio je) odgovarajući dokaz za svoje tvrdnje - medicinsko vještačenje kojim bi se eventualno utvrdilo da su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći utjecale ili da uopće nisu utjecale na nastanak invalidnosti i posljedičnu isplatu invalidske mirovine. (tako i Ustavni sud u svojoj odluci U-III-3670/19 od 17. rujna 2020., te ovaj sud u Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022, Rev 249/2023-2 od 18. siječnja 2023. i dr.).

 

18. Slijedom navedenog, pravna shvaćanja ovog revizijskog suda glede postavljenih pravnih pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije suprotna su pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženika osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP te je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odlučivanja o visini štete nisu pravilno utvrdili činjenično stanje, čime nije niti bilo uvjeta za preinačenje nižestupanjskih presuda.

 

19. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 23. svibnja 2023.