- 1 -              Rev 4284/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4284/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika T. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-348/18-2 od 13. lipnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3716/10-58 od 26. siječnja 2018., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-348/18-2 od 13. lipnja 2019. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3716/10-58 od 26. siječnja 2018. u točki 2. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 136.650,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i trošak parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.375,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na iznos od 136.650,00 kuna zakonsku zateznu kamatu koja teče od 30. prosinca 2009. do 16. ožujka 2010. (toč. 1.). Djelomično je uvažena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda, osim u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu koja na iznos od 136.650,00 kuna teče od 30. prosinca 2009. do 16. ožujka 2010. i u točki II. izreke na način da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od ukupno 136.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kako je navedeno u izreci suda drugog stupnja. Ujedno je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 29.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. 2.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je reviziju tuženika razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete koju je pretrpio na automobilu 15. prosinca 2009., a koji automobil je bio osiguran kod tuženika ugovorom o osiguranju imovine (automobilsko kasko osiguranje) od 9. listopada 2009.

 

9. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev zaključivši da se iz rezultata dokaznog postupka moglo utvrditi samo da je tužiteljevo vozilo u nekoj mjeri oštećeno u štetnom događaju 15. prosinca 2009., no da se vještačenjem nije moglo utvrditi koja su oštećenja nastala, a koja nisu nastala u tom štetnom događaju. Naime, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev na temelju čl. 221.a ZPP, obzirom na inkompatibilnost nekih od oštećenja s mjestom štetnog događaja i okolnost da nije mogla biti utvrđena točna visina štete na vozilu tužitelja, a za koju bi eventualno odgovarao tuženik.

 

10. U postupku pred sudom drugog stupnja je utvrđeno:

 

- da je 15. prosinca 2009. u 22,20 sati došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao tužitelj na kolniku državne ceste D-59, 10 km + 100 m, na cesti ...., povodom koje je sačinjen zapisnik o očevidu od 15. prosinca 2009. i izdan obvezni prekršajni nalog tužitelju za počinjenje prekršaja iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i tužitelju izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna,

 

- da je svjedok R. R., policijski službenik koji je obavio očevid prometne nezgode 15. prosinca 2009. naveo da se nesreća zbila u noćnim satima oko 22,20 sati, da je bila poledica na cesti, da je cesta bila posuta pijeskom, da su prilikom dolaska na očevid uočili da je auto sletio iz lijevog nepreglednog zavoja s ceste na kameni suhozid, koji se nalazi uz desni rub kolnika, da ih je tužitelj dočekao na mjestu nesreće uz cestu, da automobil nije bio na boku ni prevrnut, da su izdali obvezni prekršajni nalog protiv tužitelja zbog neprilagođene brzine uvjetima na cesti i da je tužitelju u nezgodi bio oštećen prednji dio vozila i podvozje,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka S. H., dipl. ing. prom. proizlazi da je vozilo tužitelja sletjelo desno s kolnika prolaskom lijevog zavoja u uvjetima zaleđenog kolnika i pri tome probilo suhozid, da nije moguće zaključiti jesu li neka od oštećenja nastala u predmetnom štetnom događaju, kao što je to četvrtasti proboj stražnjeg dijela prednjeg lijevog blatobrana, te da je na vozilu tužitelja Mercedes ..., .... u štetnom događaju nastupila totalna šteta, s time da bi bez odbitka u vrijeme postavljanja odštetnog zahtjeva vrijednost vozila iznosila 171.890,00 kuna, ostaci vozila su vrijedili 35.240,00 kuna, tako da je zadržavanjem ostatka visine štete iznosila 136.650,00 kuna,

 

- da je tužitelj u trenutku nesreće imao s tuženikom zaključenu policu kasko osiguranja,

 

- da se tužitelj dopisom od 11. ožujka 2010., uz dostavu zapisnika o očevidu i nalaza i mišljenja dipl. ing. V. U., obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom,

 

- da je tuženik odbio isplatiti štetu odgovorom od 17. ožujka 2010. ističući da nije u mogućnosti udovoljiti odštetnom zahtjevu do dostave dodatne dokumentacije, nakon čega će zahtjev ponovno uzeti u razmatranje i donijeti konačnu odluku.

 

11. Odlučujući povodom žalbe tužitelja sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja zaključivši da vjerojatnost da neka od oštećenja na vozilu tužitelja nisu nastala u štetnom događaju 15. prosinca 2009. sama za sebe ne mogu dovesti do zaključka da je u konkretnom slučaju tužitelj namjerno izazvao prometnu nezgodu i štetu na vozilu, a što bi bila osnova koja bi isključila obvezu osiguratelja. Naime, drugostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na temelju čl. 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41708 i 125/11 - dalje: ZOO) ocjenjujući da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju osiguranu svotu u visini totalne štete u iznosu do 136.650,00 kuna sa kamatom tekućom od dana kada je tuženik najkasnije primio odštetni zahtjev i obavijestio tužitelja da nije u mogućnosti udovoljiti odštetnom zahtjevu.

 

12. Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

13. U konkretnom slučaju, kada drugostupanjski sud iznosi zaključak da je tužitelj dokazao nastanak osiguranog slučaja, nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te je izostala odluka suda o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva koja se odnosi na oštećenja na vozilu tužitelja.

 

14. Naime, u postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da neka od oštećenja na vozilu tužitelja nisu nastala u štetnom događaju, ali je i ostalo nejasno na temelju kojih dokaza je utvrđena uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete.

 

15. Stoga je izostala ocjena drugostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i osnovanosti same visine tužbenog zahtjeva, obzirom je u obrazloženju svoje odluke sam drugostupanjski sud naveo da neka oštećenja nisu nastala u štetnom događaju.

 

16. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

17. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi tužitelja i dati jasne razloge u svojoj odluci. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 23. svibnja 2023.