Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 413/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka
Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja,
Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BROKER GRUPA d.o.o., OIB 21499195063,
sa sjedištem u Splitu, Frane Supila 30, zastupanog po punomoćnicima Miri Boban i
Gordanu Loliću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban i
Gordan Lolić u Splitu, protiv 1-tuženika RETOI d.o.o., OIB 76399721037, sa
sjedištem u Splitu, Trumbićeva obala 18, i 2-tuženice Regine Ivić, OIB 53890247591,
iz Splita, Antuna Mihanovića 8/7, oboje zastupani po punomoćnicima Eciji Kuljiš Bajić
i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnicama u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji
tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-8509/2016-2 od 29. kolovoza 2018., kojom je djelomično potvrđena djelomično
preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-73/16 od 28.
listopada 2016., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
javnog bilježnika Ervina Kuzmanića poslovni broj Ovrv-1251/14 od 8. siječnja 2015.
te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Temeljem vjerodostojne isprave – BR. Račun br. No. 19-04-14, od 21. srpnja
2014., nalaže se ovršenicima, RETOI trgovina i ugostiteljstvo d.o.o. Split, Trumbićeva
obala 18, OIB: 76399721037 i REGINI IVIĆ iz Splita, Antuna Mihanovića 8/7, OIB:
53890247591, da solidarno, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovog rješenja
namire ovrhovoditelju, BROKER-GRUPA d.o.o. za usluge u nautičkom turizmu i
nekretninama Split, Frana Supila 30, OIB: 21499195063, tražbinu:
a) u iznosu od 1.179.860, 00 kn, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu koja
po stopi propisanoj člankom 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi (Narodne novine broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13), a jednaka je
referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena teče od 22.07.2014.g. pa do
31.7.2015., a od 1.8.2015. pa nadalje sve do isplate prema stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena (ZID
ZOO NN 78/15);
b) nastalog troška ovršnog postupka naznačenog u ovom rješenju o ovrsi u
iznosu od 21.072,50 kn uvećanog za zakonsku zateznu kamatu koja po stopi
propisanoj člankom 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi
(Narodne novine broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13), a jednaka je referentnoj stopi
HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena teče od dana nakon donošenja ovog rješenja
o ovrsi pa do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa nadalje sve do isplate prema stopi koja
se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena (ZID ZOO NN 78/15).“ (točka 1. izreke).
Tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od
98.534,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude
do isplate (točka 2. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i
potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki 1. izreke i u točki 2. izreke u dijelu u
kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u
iznosu od 55.041,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2016. do
isplate (točka I. izreke), dok je preinačena presuda suda prvog stupnja u točki 2.
izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog
postupka u iznosu od 44.492,50 kn s pripadajućim kamatama te je suđeno tako da je
odbijen zahtjev oba tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od
44.492,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2016. do
isplate (točka II. izreke). Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troška
drugostupanjskog postupka kao neosnovani (točka III. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl.
382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst,
25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, dalje u tekstu: ZPP), zbog
pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi čl. 8. ZPP. Predlaže preinačenje pobijane
presude na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz naknadu mu
cjelokupnog troška parničnog postupka te sastava revizije, podredno ukidanje
drugostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu
samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga
određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).
7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana
presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o
odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa
ovaj revizijski razlog nije ostvaren. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP.
8. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj podnosi reviziju i zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim to nisu razlozi zbog kojih se
revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa provizije za posredovanje u
prodaji poslovnih udjela društva 1-tuženika.
10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su tužitelj i 2-
tuženica bili u poslovnom odnosu na temelju ugovora o posredovanju, da su predmet
prodaje bili poslovni udjeli 1-tuženika društva Retoi d.o.o. u vlasništvu 2-tuženice, da
je 1-tuženik vlasnik nekretnine u naravi zgrade ex hotela Ambasador u Splitu, da se
Ugovorom o posredovanju tužitelj kao posrednik obvezao nastojati i dovesti u vezu s
2-tuženicom kao nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju
ugovora o prodaji poslovnih udjela društva Retoi d.o.o., da je čl. 6. st. 1. Ugovora o
posredovanju ugovoreno da pravo na isplatu provizije u bruto iznosu od 2% od
postignute kupoprodajne cijene posrednik stječe danom uplate kupoprodajne cijene
kupca na račun nalogodavca, te da je čl. 6. st. 4. istog ugovora ugovoreno da
nalogodavac nije obvezan platiti posredniku utvrđen iznos provizije ukoliko sam ili
posredovanjem drugog posrednika nađe kupca, jednako kao ni bilo kakve druge
troškove koje je posrednik do tada imao sve vezano za izvršenje svojih obveza po
tom ugovoru. Također je utvrđeno da je 2-tuženica sklopila ugovor o prodaji
poslovnih udjela društva RETOI d.o.o. s trećom osobom, a ne s Timucinom Yaliem
koji je pregovarao o kupnji udjela posredstvom tužitelja.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili da
tužitelju ne pripada pravo na iznos provizije na temelju opisanog Ugovora o
posredovanju, obzirom osoba koju je tužitelj kao posrednik pronašao nije s 2-
tuženicom sklopila ugovor o kupnji poslovnih udjela niti uplatila kupoprodajnu cijenu
te time nije ni moglo dospjeti na naplatu tužiteljevo potraživanja s osnova provizije za
posredovanje u prodaji poslovnih udjela društva RETOI d.o.o., što je kao svrha
izdavanja računa navedeno u tužiteljevom računu. Pritom su sudovi u odnosu na 1-
tuženika odbili tužbeni zahtjev zbog nedostatka pasivne legitimacije, jer tužitelj s 1-
tuženikom nije bio u ugovornom odnosu.
12. Po ocjeni revizijskog suda, pravilno su sudovi, odlučujući o tužbenom zahtjevu,
primijenili materijalno pravo odnosno odredbe Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) koje se
odnose na ugovor o posredovanju, pozivajući se na odredbu čl. 845. st. 1. ZOO
kojom je propisano da posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja
ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno. Sudovi su odluku
donijeli i primjenom odredbe čl. 846. st. 1. ZOO kojom je propisano da posrednik
nema pravo na naknadu troškova učinjenih u izvršenju naloga, osim kad je to
ugovoreno, a u konkretnom slučaju to nije ugovoreno.
13. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Zakona o posredovanju u
prometu nekretnina ("Narodne novine", broj 107/07, 144/12, 14/14), kako to smatra
revident, jer se tim zakonom, između ostalog, uređuju uvjeti za obavljanje djelatnosti
posredovanja u prometu nekretnina te sklapanje ugovora o posredovanju u prometu
nekretnina, dok u konkretnom slučaju nije sklopljen ugovor o posredovanju u
prometu nekretnina već ugovor o posredovanju za prodaju poslovnih udjela društva.
Dakle, činjenica što je u predmetnom Ugovoru o posredovanju navedeno da je 1-
tuženik Retoi d.o.o. isključivi vlasnik nekretnine koja je u naravi ex hotel Ambasador
u Splitu ne znači da se time tužitelj obvezao dovesti u vezu s 2-tuženicom osobu koja
bi pregovarala o kupnji nekretnine. Ovdje valja naglasiti da je imovina društva
različita od imovine članova društva, kao i da je 1-tuženik ostao vlasnik istih
nekretnina i nakon što je 2-tuženica s trećom osobom sklopila ugovor o prodaji
poslovnog udjela u društvu 1-tuženika. Stoga bez obzira ako je i krajnji cilj bio
stjecanje imovine tog društva, kako to smatra tužitelj, u konkretnom slučaju ne radi
se o prometu nekretnina.
14. Slijedom navedenog, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
15. Stoga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju tužitelja i
odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 23. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
Kontrolni broj: 0c54c-ec36d-f8ddc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=SLAVKO PAVKOVIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.