- 1 -              Rev 1243/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1243/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. I. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., protiv tuženika H. U. Z. O., OIB …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnica M. K. V., diplomirana pravnica tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5690/2016-2 od 25. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1579/2015-8 od 8. travnja 2016., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.816,08 kuna (241,03 €)[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2015. do isplate po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.816,08 kuna (241,03 €) sa zateznim kamatama od 28. veljače 2015. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je u točki II. izreke prvostupanjska presuda preinačena u preostalom dijelu tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.816,08 kuna (241,03 €)  preko stope iz točke I. izreke ove presude.

 

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-42/2020-2 od 21. siječnja 2020. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv osporenog dijela drugostupanjske presude kojim je tuženik obvezan platiti tužitelju iznos od 1.776,00 kuna (235,71 €) sa zateznim kamatama od 28. veljače 2015. do isplate "po stopi propisanoj za ostale odnose" u odnosu na pitanje:

 

„Je li za tužitelja nastala šteta u vrijednosti radnih sati redovnoga rada utrošenog za otklanjanje imovinske štete nastale u izvanrednom štetnom događaju, a koju su otklonili njegovi zaposlenici u okviru redovnog radnog odnosa te koju vrijednost rada je tužitelj istima isplatio u okviru redovne plaće i kojeg bi isplatio neovisno o štetnom događaju?“.

 

4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, protiv navedene presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženik pobijajući je u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.776,00 kuna (235,71 €) sa zateznim kamatama od 28. veljače 2015. do isplate „po stopi propisanoj za ostale odnose“ zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti  na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. U revizijskom je stadiju predmet postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.776,00 kuna (235,71 €) sa zateznim kamatama od 28. veljače 2015. do isplate „po stopi propisanoj za ostale odnose“.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužitelju imovinska šteta nastala u štetnom događaju od 30. ožujka 2014. (nedjelja) kada je oštećena kućica Ž. u vlasništvu tužitelja na kolodvoru O. na Ž. … R., tako što je neregistrirano osobno vozilo kojim je upravljao vozač M. N. oštetio tu kućicu i polomio nosače,

- da su nastalu štetu otklonili djelatnici tužitelja,

- da ukupna šteta koju je tužitelj pretrpio iznosi 2.491,38 kuna (330,66 €), od čega mu je tuženik platio iznos od 675,30 kuna (89,62 €) na ime terenskog rada, prekovremenog rada, rada nedjeljom i upravne pristojbe prije pokretanja ovoga postupka, dok je tuženik u revizijskom stadiju postupka priznao daljnji iznos od 40,08 kuna (5,31 €), pa se u reviziji osporeni iznos od 1.776,00 kuna (235,71 €) odnosi na troškove rada tužiteljevih radnika na otklanjanju nastale štete.

 

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu smatrajući da okolnost što su štetu otklonili djelatnici tužitelja ne utječe na postojanje obveze tuženika da tužitelju nadoknadi štetu. Pritom su sudovi imali na umu da prema Zakonu o sigurnosti u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 40/07, 120/08, 61/11 i 54/13) tužitelj odgovara za sigurno, uredno, redovno i nesmetano obavljanje željezničkog prometa, zbog čega je i bio dužan izvršiti predmetni popravak, a temelj za prihvaćanje zahtjeva sudovi nalaze u odredbama članka 1085. stavaka 1. do 3. i članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u odnosu na glavni dug te članka 29. stavaka 1. i 2. istog Zakona u odnosu na zatezne kamate.

 

10. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. tog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno materijalnopravno pitanje osnovanosti zahtjeva za naknadu imovinske štete za koju odgovara tuženik, a koju su otklonili djelatnici oštećenika tijekom svog radnog vremena.

 

12. O tom je pravnom pitanju revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u presudi broj Rev-x 1208/2017-2 od 21. siječnja 2020. prema kojem shvaćanju oštećenik uvijek ima pravo i sam popraviti svoju oštećenu stvar, odnosno sanirati štetu svojim sredstvima i ulaganjem svoga rada, a takvo mu postupanje ne oduzima pravo osnovano zahtijevati naknadu te štete u visini uloženog prema tržišnim cijenama sredstava koja je uložio i prema tržišnoj vrijednosti svoga rada u vrijeme popravka. To je pravo oštećenika utemeljeno na odredbi članka 190. ZOO prema kojoj će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. Imajući na umu da se popravkom oštećene stvari uspostavlja prijašnje stanje u smislu odredbe članka 1085. stavka 1. ZOO, čime se nenovčana imovinska šteta pretvara u novčanu u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari, revizijski je sud u spomenutoj presudi izrazio pravno shvaćanje prema kojem okolnost što je oštećenik sam popravio stvar, njemu ne oduzima pravo na naknadu utrošenog, pa i uloženog rada u popravak, i to u vrijednosti toga rada na tržištu, odnosno prema redovnom tijeku stvari.

 

12.1. S tim u vezi valja primijetiti da revident u reviziji kroz postavljeno pitanje i ne problematizira vrijednost (cijenu) rada tužitelja uloženog u predmetni popravak (izraženu kroz cijenu rada njegovih radnika po radnom satu rada u redovnom radnom vremenu) niti tvrdi da bi vrijednost toga rada na tržištu za njega bila povoljnija primjerice u slučaju da je tužitelj popravak povjerio trećoj osobi. U takvim je okolnostima sporno pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda o istom pitanju.

 

13. Stoga nisu ostvareni razlozi zbog kojih se pobijana presuda pobija i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, pa je reviziju tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP radi čega je presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 23. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.