1                                           Gž-84/2023-2

 

       

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                     Gž-84/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ordane Labura i Dalibora Dukića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. L., OIB …, M. 116, M. i 2. J. L., OIB …, M. 116, M., oboje zastupanih po punomoćniku M. J., odvjetniku u O. društvu Š. & B. M. d.o.o, protiv tuženika I. H., OIB …, S.M. P..A..12, L. A. zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu od 8. prosinca 2022. godine broj P-337/2019- 44, u sjednici održanoj dana 23.svibnja 2023. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu od 8. prosinca 2022. godine broj P-337/2019- 44.

              II Odbija se zahtjev tuženika za dosudu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan ugovor o zajmu broj LZ/2012…03-28, sklopljen između I. H., 450 S. M. P.., A.. 12, L. A., CA, SAD, OIB …, kao zajmodavca i Z. L., OIB …, M., M. 116, kao zajmoprimca/korisnika zajma (točka I izreke) te je tuženiku naloženo da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.156,25 kuna1/684,35 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do konačne isplate (točka II izreke).

              2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik, po punomoćniku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Suprotno žalbenom prigovoru da je pobijana presuda donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja u presudi naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju dokaza na kojima su utemeljeni. Stoga presudom nije ostvarena naprijed istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka, a niti koja od ostalih takvih povreda na koje drugostupanjski sud, po odredbi članka 365. stavka 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

              6. Predmet spora ove parnice je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu broj LZ/2012-03-28, sklopljenog između tuženika, kao zajmodavca, i tužiteljice ad 1., kao zajmoprimca dana 28.03.2012. godine.

              7. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno:

- da su početkom 2012. godine tužitelji bili u financijskim teškoćama zbog bolesti tužitelja ad 2., nezaposleni, da nisu mogli dobiti kredit od bankarskih institucija, da su preko Plavog oglasnika pronašli trgovačko društvo M. L., koje je posredovalo u davanju kredita,

- da su preko djelatnice tog društva I. P. sklopili prvi ugovor 30. siječnja 2012. godine u Z., u kojem je kao zajmodavac označen D. S. W., i u kojem je navedeno da se ugovor sklapa za iznos od 12.202 EUR, u kunskoj protuvrijednosti od 92.500 kuna, da su stvarno dobili na ruke iznos od 45.000 kuna, te im je objašnjeno da razlika predstavlja osiguranje, da su tom prilikom potpisali i sporazum o hipoteci,

- da su se ubrzo našli u stisci i nisu platili par uzastopnih rata kredita, pa su pristali na ponudu I. P. da sklope još jedan ugovor na iznos zajma od 1.000 EUR, te su u dana 20.03.2012. godine u Zadru sklopili ugovor LZ/212-02-03, u kojem je kao zajmodavac označen  Irving H. i u kojem je navedeno da se ugovor sklapa za iznos od 2.441,70 EUR u kunskoj protuvrijednosti od 18.350,00 kuna, da je tužiteljica ad 1. prilikom sklapanja tog ugovora, kao sredstvo osiguranja, potpisala bjanko zadužnicu, te da je tužiteljima, s temelja istog, stvarno isplaćen samo iznos od 1.000,00 EUR,

- da su zajmoprimci prilikom sklapanja navedenih ugovora na zahtjev vjerovnika potpisali i posebne izjave da nisu u nuždi, te da nitko na njih nije vršio pritisak da uzmu zajam ili da nešto potpišu,

- da ni nakon sklapanja drugog ugovora tužitelji nisu bili u mogućnosti na vrijeme podmirivati obveze po sklopljenim ugovorima, zbog čega su nastavno obaviješteni da je L. M. S. otkupio potraživanje od zajmodavca D. S. W. i pozvani na plaćanje cjelokupnog iznosa duga navedenog u ugovoru, te da je tuženik I. H. pokrenuo postupak prisilne naplate ovrhom na založenoj nekretnini tužitelja, u vezi sa čim im je bilo kazano da će I. H. povući navedene ovršne postupke ako tužitelji sklope novi ugovor o zajmu, slijedom čega su u Z. dana  27.travnja 2012. godine sklopili ugovor broj 12427ZJL na iznos od 11.284,26 EUR, u kojem je kao vjerovnik označen se F. R., a koji je u međuvremenu otkupio potraživanja L. M. S. i I. H. prema tužiteljima, a kojom prilikom su tužitelji u korist istoga potpisali i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, te, s temelja tog ugovora, stvarno dobili na ruke iznos od 45.000 kuna;

- da iz dopisa Državnog odvjetništva RH, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 8.2.2019. proizlazi da je isto tijelo provodilo istragu protiv 1. okrivljenog M. R. i 18 drugih osoba zbog kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenog djela iz čl. 333 st. 1. i 3. Kaznenog zakona, te kaznenog djela lihvarskog ugovora iz čl. 233 st. 2. KZ-a, u kojem postupku je utvrđeno da su se okrivljenici koristili između ostalih i sa I. H., F. R., D. S. W. te sa preko stotinu trgovačkih društva među kojima i TD M. L. d.o.o., kao fiktivnim zajmodavcima koji su sa oštećenicima sklapali lihvarske ugovore;

- da su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-US-16/16, od 29. travnja 2016 (l.s.231-601) optuženi E. I. i dr. proglašen krivima zbog učina naprijed navedenih kaznenih djela, izvršenih u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012. na području Republike Hrvatske u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, za koje radnje su koristili razna trgovačka društva, a među ostalima I. N. d.o.o. i M. L. d.o.o., označene kao "kreditni uredi", pa su tako, pored ostalih osoba, lihvarske ugovore u više navrata sklapali i sa L. Z. i L. J. (tužiteljima)

koji su u tom kaznenom predmetu sudjelovali kao oštećenici, te

- da je presudom Županijskog suda u Puli od 3. svibnja 2021. godine broj :Gž-486/2021-3 i Gž-487/2021-3 preinačena prvostupanjska presuda tako što je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da su ništetni: Ugovor o zajmu, od 30. siječnja 2012. zaključen između D. S. W., kao zajmodavaca, te Z. L. i Z. L. kao korisnika zajma , Ugovor o zajmu od 27. travnja 2012. zaključen između R. F. kao zajmodavca i tužitelja, kao korisnika zajma, te Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, sklopljen 27. travnja 2012. između R. F. kao vjerovnika i tužitelja kao dužnika.

              8. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je sporni ugovor o kreditu po svojoj naravi zelenaški ugovor - jer je tuženik za sebe, koristeći se stanjem nužde, nedovoljnim iskustvom i teškim zdravstvenim i materijalnim stanjem tužitelja, ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru sa izvršenom isplatom, slijedom čega je, pozivom na odredbe članka 329. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), tužbeni zahtjev usvojio.

              9. Tuženik u žalbi analizira činjenične i pravne zaključke pobijane presude, daje vlastitu ocjenu provedenog postupka, te ističe da je prvostupanjski sud, na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pobijanom presudom pogrešno primijenio materijalno pravo.

              10. Međutim, istaknutim žalbenim prigovorima tuženik, po nalaženju ovog suda, ničim ne dovodi u sumnju pravilnost naprijed navedenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio donesenu presudu. A budući da iz istih nedvojbeno proizlazi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora postojao očiti nerazmjer između onoga što što je tuženik ugovorio u svoju korist i onog što po ugovoru daje, da da su tužitelji na taj nesrazmjer uzajamnih davanja pristali zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, lakomislenosti, nedovoljnog iskustva i zavisnosti, za koje okolnosti je tuženik znao i njima se namjerno koristio sklapajući ugovor u svoju korist, prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama tuženika, na utvrđeno činjenično stanje, pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo.

              11. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu, tako i po visini opravdanih troškova dosuđenih tužiteljima.

              12. Kako, dakle, nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, niti razlozi na postojanje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba nije prihvaćena te je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

              13. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za dosudu troškova žalbenog postupka, zato što sa žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP). 

 

U Šibeniku, 23. svibnja 2023. godine

 

 

                                                                                         PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                     Maja Skorić