- 1 -              Rev 880/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 880/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u V., i punomoćnik K. J. odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. i p. j.t.d. u V., protiv tuženice T. Š. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1714/2019-5 od 1. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Povrv-444/2017-19 od 17. listopada 2018., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1714/2019-5 od 1. rujna 2020. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Povrv-444/2017-19 od 17. listopada 2018. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika L. M. iz V., br. Ovrv-1840/17. od 23. kolovoza 2017., te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na nalaganje tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.948,75 kuna sa zateznom kamatom pobliže označenom u točki I izreke, dok je u točki II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.975,00 kuna u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (stavak II izreke). U stavku III odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 85/2021-2 od 12. siječnja 2021., dopuštena je revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1714/2019-5 od 1. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Povrv-444/2017-19 od 17. listopada 2018., zbog pravnog pitanja:

 

„Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15) i dalje plaćati sve ostale troškove zajedničkog toplinskog sustava (primjerice trošak priključne snage), izuzev troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (primjerice stan)?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava a zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvati reviziju tužitelja i preinači pobijanu presudu drugostupanjskog suda u smislu revizijskih razloga, podredno da na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugom sucu, te naloži tuženici naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženica se protivi navodima revizije te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana te naknade troškove sastava odgovora na reviziju u iznosu od 1.137,50 kuna.

 

6. Revizija tužitelja je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.948,75 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od 16. studenoga 2016. do 18. srpnja 2017., a sve s osnove nepodmirenih a dospjelih iznosa naknade za fiksne troškove toplinske energije, a nakon što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade te ne koristi uslugu tužitelja glede isporuke toplinske energije.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da se tuženica izdvojila iz sustava isporuke toplinske energije prije utuženog razdoblja,

 

- da tužitelj ne opskrbljuje stan tuženice toplinskom energijom i toplom vodom,

 

- da se zajednički dijelovi zgrade ne griju,

 

- da tuženica nakon izdvajanja iz sustava isporuke toplinske energije nije krajnji kupac toplinske energije.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi pozivom na odredbu čl. 3. st. 2. toč. 14., čl. 9. i čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18), te čl. 4. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) zaključuju da tuženica izdvajanjem iz sustava toplinske energije nije više krajnji kupac u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE, da stoga nije u obvezi plaćati troškove priključne snage.

 

10. Nasuprot tome, u odlukama Suda Europske unije broj C-708/17 i C-725/17, u predmetu Rayonen sad Asenovgrad (Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) (C-708/17) i Sofijski rayonen sad (Općinski sud u Sofiji, Bugarska) (C-725/17), izneseno je sljedeće pravno shvaćanje:

 

"1.) Čl. 27. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi s čl. 5. st. 1. i 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu.

 

2.) Čl. 13. st. 2. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ i čl. 10. st. 1. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se u zgradi u suvlasništvu računi koji se odnose na potrošnju toplinske energije unutarnjih instalacija svakom vlasniku stana u zgradi ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana.“

 

11. Nakon izdvajanja pojedine samostalne uporabne cjeline (stana tuženice) iz zajedničkog toplinskog sustava, Ugovor o potrošnji toplinske energije i nadalje obvezuje te suvlasnike zgrade u smislu odredbe čl. 45. st. 3. ZTTE plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, iz koje zakonske odredbe proizlazi da se oni i nadalje smatraju krajnjim kupcima iz st. 1. čl. 45. ZTTE, prema kojoj odredbi se krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje određenih uvjeta, ali ne proizlazi da time gubi status krajnjeg kupca. Zbog navedenog, tuženica jeste krajnji kupac i ima na zakonu utemeljenu obvezu, i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava, plaćati sve druge troškove, osim troškova toplinske energije, za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, pa je u navedenom sadržan i odgovor na postavljeno pitanje.

 

12. Stoga, shvaćanje nižestupanjskih sudova iz presude koju su donijeli nije u skladu sa navedenim shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci (Rev 285/2021-3 od 23. kolovoza 2022., Rev 377/2022-2 od 24. siječnja 2023.) pa zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešne primjene materijalnog prava) ti sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, glede visine potraživanja, pravilnosti obračuna prijepornih tzv. fiksnih troškova, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, slijedom čega je valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i odlučiti kao u izreci ove odluke na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

13. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku, ponovno odlučiti o zahtjevu i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP sa dostatnim i obrazloženim razlozima kako su ocijenjeni pojedini dokazi i činjenični navodi na koje se revident poziva u reviziji.

 

14. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti odluku o troškovima u smislu odredbe čl. 166. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP, dok će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 23. svibnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.