- 1 -              Rev 406/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 406/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Snježane Pintarić iz Zagreba, Luke Ilića Oriovčanina 1, OIB: 44091753429, zastupane po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-1037/2021-3 od 1. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10073/19-22 od 28. lipnja 2021., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačavaju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-1037/2021-3 od 1. travnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10073/19-22 od 28. lipnja 2021. u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda za iznos od 1.146,13 EUR/8.635,52 kn (preko dosuđenog iznosa od 2.420,93 EUR/18.240,51 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2011. do isplate te u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 324,48 EUR/2.444,80 kn (preko dosuđenog iznosa od 689,52 EUR/5.195,20 kn) te se u tom dijelu sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.146,13 EUR/8.635,52 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2011. do isplate te se odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 324,48 EUR/2.444,80 kn.

 

II. Tužiteljica je dužna tuženici naknaditi trošak revizijskog postupka u iznosu od 466,65 EUR/3.516,00 kn, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba sadržana u čl. 2. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206446483/06 sklopljenog između tuženice kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 110.229,01 CHF, potvrđenog kod javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, M. Matošeca 3, broj OU-1389/06 dana 23. kolovoza 2006., u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., pa stoga ista odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužiteljici iznos od 26.876,03 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate i u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.202,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. lipnja 2021. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženice, a djelomično je uvažena te je prvostupanjska presuda potvrđena u odluci o glavnoj stvari (toč. I. i II. izreke), a preinačena u odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke) na način da je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.640,00 kn umjesto iznosa od 9.202,50 kn, a tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovanim. U toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.146,13 EUR/8.635,52 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3494/2022-2 od 3. studenoga 2022. dopustio tuženici izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?"

 

8. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je podneskom od 7. travnja 2022. preinačila tužbu na način da je povisila tužbeni zahtjev na način da je svoje potraživanje iz tužbe od 2.420,93 EUR/18.240,51 kn povisila na 3.567,06 EUR/26.876,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno tužiteljica je 7. travnja 2021. povisila tužbeni zahtjev za iznos od 1.146,13 EUR/8.635,52 kn s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos.

 

9. Nižestupanjski sudovi su odbili prigovor zastare tuženice u odnosu na iznos povišenog tužbenog zahtjeva navodeći kako je i ovaj sud zauzeo pravno shvaćanje (primjerice u odluci broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.) da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu takve tužbe. Nižestupanjski sudovi polaze od toga da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa u predmetu P-1401/2012 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kada je spor pravomoćno okončan 14. lipnja 2014. te bi rok za zastaru isticao 14. lipnja 2019. u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. nižestupanjski sudovi zaključuju da zastara nije nastupila.

 

10. Pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da nije nastupila zastara potraživanja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva od 1.146,13 EUR/8.635,52 kn, odnosno za iznos za koji je povišen tužbeni zahtjev podneskom od 7. travnja 2021. Naime, nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir pravno shvaćanje ovoga suda sa sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

11. Slijedom navedenog pravnog shvaćanja osnovan je prigovor zastare potraživanja za povišeni tužbeni zahtjev od 1.146,13 EUR/8.635,52 kn iz razloga jer je preinaka tužbe učinjena 7. travnja 2021., a rok za zastaru je istekao 14. lipnja 2019. ili protekom pet godina od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu.

 

12. Obzirom na navedeno, odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

 

"U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva je nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka."

 

13. Stoga je u toč. I. izreke valjalo preinačiti nižestupanjske presude na način da je tužiteljica odbijena sa dijelom zahtjeva za iznos od 1.146,13 EUR/8.635,52 kn, a za koji iznos je povišen tužbeni zahtjev podneskom od 17. travnja 2021. zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2011. pa do isplate na navedeni iznos.

 

14. Ujedno je u toč. I. izreke valjalo preinačiti nižestupanjske odluke u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka jer tužiteljica nije sada uspjela u cijelosti u ovom parničnom postupku nego u omjeru od 84% prema 16% uspjeha tuženice, slijedom čega temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljici pripada 68% opravdanog i potrebnog troška za vođenje ove parnice. Obzirom da je drugostupanjskom odlukom određen trošak parničnog postupka tužiteljici u iznosu od 7.640,00 kn, tužiteljicu je valjalo odbiti sa 32% zatraženog troška što iznosi 324,48 EUR/2.444,80 kn.

 

15. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tuženice temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i presuditi kao pod toč. I. izreke.

 

16. Odluka o trošku pod toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP te je tuženici priznat trošak sastava revizije i prijedloga za dopuštenje revizije temeljem odredbe Tbr. 7. toč. 1. u vezi Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa). Tuženici pripada temeljem navedenih odredbi Tarife prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske odluke 112,5 bodova za prijedlog za dopuštenje revizije i isto toliko bodova za reviziju uvećano za 25% PDV s time da je vrijednost boda za prijedlog za dopuštenje revizije sukladno zahtjevu same tuženice prema čl. 48. Tarife računana u iznosu od 10,00 kn, a za reviziju u iznosu od 15,00 kn. Na taj način dolazi se do iznosa ukupnog opravdanog i potrebnog troška revizijskog postupka tuženice od 466,65 EUR/3.516,00 kn.

 

Zagreb, 23. svibnja 2023.