- 1 -              Rev 505/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 505/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv 1. tuženice U. P. d.o.o. M. L., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & p. j.t.d. u Z., i 2. tuženika A. R. pok. M., zastupanog po privremenoj zastupnici V. S., odvjetnici u M. L., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-34/2020-3 od 14. rujna 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-3708/2015-40 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem potvrđena je prvostupanjska odluka kojom su ukinute sve provedene radnje (toč. 1. izreke), tužba glavnog miješanja je odbačena (toč. 2. izreke) a tužiteljica obvezana naknaditi 1. tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 6.450,00 kn (toč. 3. izreke).

 

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-2406/2021-2 od 1. lipnja 2021., tužiteljici je dopuštena revizija protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na pravno pitanje:

 

„Jesu li ispunjeni uvjeti za odbacivanje tužbe propisani čl. 83. ZPP ako je prvotuženik fizička osoba čija se smrt pretpostavlja prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi, a koja činjenica smrti je paušalno utvrđena i nije dokazana primjenom čl. 7. ZPP (smrtnim listom, rješenjem o nasljeđivanju, osobnim kartonom)?“,

 

uz obrazloženje da je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita praksa županijskih sudova.

 

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjska rješenja, uz naknadu troškova revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena odluka sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku odluku moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu tužiteljica ukazuje.

 

7. Revizijski navodi iscrpljuju se u ukazivanju na različitu praksu nižestupanjskih sudova, te citiranje razloga iz obrazloženja tih sudskih odluka. Žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u vezi s odredbama čl. 79. do 83. ZPP drugostupanjski sud pravilno je otklonio.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja glavnog miješanja na utvrđenje prava vlasništva u pogledu nekretnine označene kao k.č.br. 12769/5, Z.U. 2998 K.O. M. L.

 

9. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena pa, shodno tomu, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

 

- da je kao vlasnik k.č.br. 12769/5 Z.U. 2998 K.O. M. L., upisan 2. tuženik,

 

- da upis prava vlasništva 2. tuženika datira od 31. kolovoza 1887. i da nema zabilježbe da bi se radilo o maloljetnoj osobi.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da, ako je 2. tuženik u vrijeme upisa prava vlasništva bio punoljetan, odnosno imao 18 godina, isti bi u vrijeme podnošenja tužbe imao najmanje 140 godina, a da je općepoznato da na svijetu ne postoji osoba tako visoke životne dobi slijedom čega je smatrao osnovanim prigovor nedostatka stranačke sposobnosti u smislu odredbe čl. 82. i čl. 83. st. 5. ZPP te je odbacio tužbu obzirom da su tuženici nužni suparničari (u skladu s odredbom čl. 198. ZPP).

 

11. Drugostupanjski sud navodi da je životna dob svakog čovjeka subjektivna ali da je općepoznata činjenica da u svijetu nema osoba tako visoke životne dobi.

 

12. U odnosu na okolnost, koju ističu nižestupanjski sudovi kao polazišnu, u smislu da se punoljetnost stjecala sa 18 godina, za navesti je da je u vrijeme kada je izvršen upis prava vlasništva 2. tuženika na snazi bio Austrijski opći građanski zakonik koji je 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u K. G., 1. kolovoza 1815. u I., 1. siječnja 1816. u D., 1. listopada 1816. na otocima K., K., Š., L., V., M. i L., a 1. svibnja 1853. u Hrvatskoj i Slavoniji (dalje: OGZ), a čije su se odredbe kao pravna pravila primjenjivale temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/46), koji je u  § 21. propisivao da se punoljetnost stječe sa 24 godine.

 

13. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, u odredbi čl. 8. st. 2. sadrži predmnjevu da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

 

14. Zabilježbe zemljišnoknjižnog prava, između ostalog, evidentiraju osobne odnose vlasnika posebice u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, kamo spada i zabilježba malodobnosti.

 

15. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi svoj zaključak o nemogućnosti da 2. tuženik bude živ u vrijeme podnošenja tužbe temelje na, po njima općepoznatoj, činjenici da na svijetu ne postoji osoba tako visoke životne dobi (preko 140 godina).

 

16. Općepoznate činjenice, kao pravni standard, predstavljale bi one činjenice koje su poznate većem i širem krugu razumnih, prosječno obrazovanih i informiranih ljudi koje oni mogu znati u okviru općeg životnog iskustva.

 

17. Prema odredbi čl. 221. st. 4. ZPP, ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate, slijedom čega se može zaključiti da je sud oslobođen obveze utvrđivanja tih činjenica provođenjem dokaznog postupka. Međutim, budući da se radi o oborivoj predmnjevi, dopušteno je dokazivati suprotno i to već u mjeri dovoljnoj da se posumnja u to da nešto nije općepoznato što posljedično dovodi do dokazivanja i tih činjenica.

 

18. Budući je uknjižba prava vlasništva 2. tuženika izvršena 1887. godine bez naznake da se radi o malodobnoj osobi to, ako se pretpostavi kako to navode nižestupanjski sudovi da je u tom trenutku 2. tuženik imao najmanje 18 godina, u vrijeme podnošenja tužbe imao bi 145 godina, a ako se pretpostavi sukladno odredbama OGZ da je imao najmanje 24 godine, onda bi u vrijeme podnošenja tužbe imao 151 godinu.

 

19. Imajući u vidu citirane odredbe OGZ, ZZK i ZPP, kao i utvrđenja nižestupanjskih sudova, ovaj revizijski sud prihvaća da je činjenica da u Republici Hrvatskoj nema osobe koja bi bila stara preko 140 godina, općepoznata činjenica koju tužiteljica nije s uspjehom osporila.

 

20. Stoga, iako bi odgovor na postavljeno pitanje bio niječan; međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o paušalnom utvrđenju činjenice smrti već o zaključku suda utemeljenom na općepoznatoj činjenici koja nije s uspjehom osporena od strane tužiteljice.

 

21. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2021. koje glasi: „Ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati riječ je o neotklonjivom nedostatku iz čl. 83. st. 5. ZPP zbog kojeg tužbu treba odbaciti (i ukinuti provedene radnje u postupku).“, pa su nižestupanjski sudovi pravilno odlučili kada su odbacili tužbu u ovoj pravnoj stvari.

 

22. S obzirom na naprijed navedeno nisu se ostvarili revizijski razlozi, pa je valjalo reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. ZPP odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 23. svibnja 2023.