Poslovni broj: Gž-376/2022-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.P. iz S.B., …, OIB:., zastupane po punomoćniku P.K., odvjetniku iz S.B., protiv prvotužene J.T. iz S.B., Đ…, OIB: … i drugotuženika I.P. iz S.B., J…., OIB:…, zastupani po punomoćniku I.O., odvjetniku iz S.B., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama parničnih stranaka, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-1362/2019-19 od 24. ožujka 2022. na sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Odbijaju se žalbe parničnih stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-1362/2019-19 od 24. ožujka 2022. u pobijanom dijelu (točka I., II. i IV. izreke).

              II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je darovni ugovor sklopljen između tuženika od 03. lipnja 2019. ništetan u odnosu na ½ suvlasničkog dijela (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti istoga ugovora u odnosu na drugu1/2 suvlasničkog dijela (točka II. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja navedenog ugovora  (točka III. izreke) te tuženicima naloženo da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku 15 dana (točka IV. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i IV. izreke iz svih razloga  sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

2.1. Tužiteljica navodi kako je u parnici kod istoga suda poslovni broj: P OB-322/2019. postavila zahtjev za utvrđenje suvlasništva na predmetnoj nekretnini u ½ dijela temeljem odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94., 162/98. – dalje u tekstu ZBPO) te bi u toj parnici drugotuženik Igor Pali (dalje u tekstu drugotuženik) mogao isticati prigovor da tužiteljici na uspostavljenom zemljišnoknjižnom vlasništvu prema točki I. pobijane presude ne pripada ½ dijela nekretnine obzirom da je u brak unio građevinsko zemljište i staru kuću slijedom čega tužiteljica mora inzistirati na ništetnosti cjelokupnog ugovora.

2.2. Iz provedenih dokaza proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo samo o uličnom zidu a da je sve drugo izgrađeno za vrijeme trajanja bračne zajednice.

2.3. Da bi tužiteljica bila osigurana u svome pravu mora tražiti konzekventnu primjenu zakona jer i sama prvotužena Jasminka Tadić (dalje u tekstu prvotužena) priznaje kako nije bila suglasna s darovanjem odnosno da je znala da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pa je samim time jasno da su tuženi postupali suprotno odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,  29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) i takav ugovor se mora u cijelosti utvrditi ništetnim.

2.4. Pri tome se poziva i na odluku VSRH poslovni broj: Rev-2517/1989. odnosno na pravno stajalište izneseno u tome predmetu kako je ništetan ugovor kojim je jedan od bračnih drugova otuđio nekretninu koja čini zajedničku imovinu bračnih drugova.

2.5. Tužiteljica pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući da joj u cijelosti pripadaju zatraženi troškovi  pri čemu i sam sud navodi da je tužiteljica u pogledu pravnog osnova uspjela 100%.

3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

4. Tuženici su također podnijeli pravodobnu žalbu protiv presude u točkama I. i IV. izreke iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a navodeći kako je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona te predlažu drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude u pobijanom dijelu na način da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe.

4.1. Navode kako se u ovome predmetu prvostupanjski sud upustio u odlučivanje kao o prethodnom pitanju da li je predmet darovanja bračna stečevina i u kojem je dijelu suvlasništvo tužiteljice pri čemu je utvrdio da je drugotuženik zemljište sa starom kućom stekao darovanjem od prvotužene što predstavlja njegovu posebnu imovinu u smislu odredbe članka 39. Obiteljskog zakona (NN 103/15., 28/19., 47/20., 49/23. – dalje u tekstu OBZ).

4.2. Međutim izreka presude je kontradiktorna sa dijelom obrazloženja u točki 26. u kojoj sud obzirom na činjenicu da je građevinsko zemljište sa starom kućom vlastita imovina tuženika prihvaća zahtjev za utvrđenje ništetnosti u ½ dijela pri čemu obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici zbog čega sud odriče pravo drugotuženiku na suvlasništvo s tužiteljicom u ½ dijela nekretnine.

Nadalje presuda ne sadrži obrazloženje niti odredbe materijalnog prava temeljem kojeg bi ½ suvlasničkog dijela nekretnina bila samo bračna stečevina tužiteljice a ne i drugotuženika.

4.3. Navode kako je tužiteljica podnijela posebnu tužbu radi utvrđenja bračne stečevine pred istim sudom (P Ob-322/2019.) u koji predmet je prvostupanjski sud izvršio uvid međutim neosnovano zaključuje kako je u tome predmetu postavila stvarnopravni zahtjev za utvrđenjem suvlasništva u 1/2 dijela koji bi bio relevantan u ovome postupku obzirom da je postavila i eventualni obveznopravni zahtjev za isplatom ½ dijela tržišne vrijednosti nekretnine jer očito nije siguran u svoj stvarnopravni zahtjev.

4.4. Također napominju da tužiteljica u ovome predmetu nije predložila građevinsko vještačenje na okolnost da li se radi o novosagrađenoj nekretnini kada je drugotuženik stekao predmetnu nekretninu darovanjem a da se tada ne radi o nadogradnji i adaptaciji a bez vještačenja se ova pravna stvar na osnovu iskaza tužiteljice i svjedoka nije mogla riješiti.

4.5. U postupku nije utvrđeno u kojem vremenskom periodu su tužiteljica i drugotuženik gradili kuću da bi se moglo sa sigurnošću utvrditi koje odredbe materijalnog prava se primjenjuju u odnosu na stjecanje bračne stečevine.

4.6. Tužiteljica i drugotuženi su zaključili brak 2006. a darovanje je uslijedilo nakon zaključenja braka te je odredbama tada važećeg Obiteljskog zakona (NN  116/03., 17/04., 136/04., 107/07. – dalje u tekstu OBZ/03.) sasvim drugačije bilo regulirano pitanje poduzimanja poslova u odnosu na bračnu stečevinu i pravne posljedice jer u tome periodu zakon n nije poznavao poduzimanje izvanrednih poslova uz suglasnost bračnog druga ili ukoliko ta suglasnost izostane koje pravne posljedice nastupaju kao što to regulira sada važeći OBZ.

4.7. Prvostupanjski sud samo u jednoj rečenici citira odredbu članka 37. OBZ-a pri tome izostavlja rečenicu iz stavka 3. toga članka da bračni drug ima pravo na naknadu štete koja mu je time prouzročena.

4.8. Tuženi osporavaju i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh stranaka u postupku.

5. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra dijelom osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog između prvo i drugotuženika 03. lipnja 2019. ovjerenog kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem: OV-4099/2019. prema kojem je drugotuženik darovao prvotuženoj nekretninu iz z.k.ul. … k.o. S.B. k.č.br. … kuća broj …, dvorište u ulici J. Runjanina površine 411 m2.

9. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da su tužiteljica i drugotuženik sklopili brak 14. srpnja 2006. koji je razveden 24. listopada 2019.

- da je predmetnu nekretninu ugovorom od 19. kolovoza 2010. prvotužena darovala drugotuženiku

- da su stranke na darovanoj nekretnini izgradile obiteljsku kuću

- da je gradnja trajala od 2008. do 2019. kada je završena

- nadalje da je drugotuženik bio upisan kao samovlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi

- da je istu nekretninu darovao prvotuženoj spornim ugovorom od 03. lipnja 2019.

- da je tužiteljica 09. prosinca 2019. podnijela tužbu istome sudu radi utvrđenja da je suvlasnica u ½ dijela na predmetnoj nekretnini temeljem bračne stečevine što je drugotuženik (u tome predmetu tuženik) dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za upis njezina prava suvlasništva a koju će u protivnom zamijeniti presuda kao i eventualni obveznopravni zahtjev za isplatu ½ tržišne vrijednosti navedene nekretnine.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud zaključuje da valjanost spornog darovanog ugovora treba posuđivati prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme završetka gradnje kuće odnosno odredbe sada važećeg OBZ-a.

10.1. Nadalje utvrđuje a pozivom na odredbu članka 37. stavak 2. i 3. OBZ-a da je za izvanredni posao otuđenja predmetne nekretnine kao bračne stečevine u smislu odredbi članka 36. stavak 1. i 3. navedenog zakona bila potrebna pismena suglasnost tužiteljice koja je u konkretnom slučaju izostala a obzirom da prvotužena u konkretnom pravnom poslu nije bila savjesna utvrđuje da je predmetni ugovor odnosno raspolaganja  drugotuženika nekretninom u ½ dijela protivno odredbama OBZ-a, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. - dalje u tekstu ZVDSP) te moralu društva u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a.

10.2. Povreda morala kao razlog ništenosti ugovora po stavu prvostupanjskog suda podrazumijeva grubo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja zaključenjem ugovora bez znanja tužiteljice kada su bračni odnosi teško poremećeni.

11. O žalbi tužiteljice.

11.1. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se tužiteljica poziva na odredbe ZBPO-a.

11.2. Prvenstveno se napominje, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se na imovinske odnose tužiteljice i drugotuženika kao bračnih drugova trebaju primijeniti odredbe OBZ-a obzirom na završetak gradnje stambenog objekta.

11.3. Prema odredbi članka 36. stavak 1. i 3. OBZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.

Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka odnosno koju je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. OBZ-a predstavlja njegovu vlastitu imovinu (članak 39. stavak 1. i 2. OBZ-a).

11.4. Nesporno je da u ovome postupku nije provedeno posebno vještačenje radi točnog određivanja udjela u bračnoj stečevini obzirom na navedene zakonske odredbe odnosno utvrđivanja vrijednosti građevinskog zemljišta i stambenog objekta te se smatra da su tužiteljica i drugotuženik suvlasnici u jednakim dijelovima te je po ocijeni i ovoga suda tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora u ½ dijela osnovan.

11.5. Naime tužiteljica ne ostvaruje pravo na utvrđenje ništetnosti darovnog  ugovora u cijelosti jer se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredba članka 271. ZBPO-a prema kojoj imovina koju se bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina slijedom čega se neosnovano poziva i na odluku VSRH, poslovni broj: Rev-2517/1989. obzirom da se u tome predmetu izražava pravno stajalište u pogledu otuđenja imovine koja predstavlja zajedničku imovinu bračnog drugova.

11.6. Nadalje je neosnovan žalbeni navod da prihvaćanjem tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovora u samo ½ dijela se tužiteljici ugrožavaju njezina vlasnička prava obzirom na mogućnost da drugotuženik u predmetu P Ob-322/2019. istakne prigovor u pogledu vlastite imovine čime ne bi mogla tražiti uknjižbu svog suvlasništva u ½ dijela na temelju pobijane presude.

11.7. Ovaj sud napominje da obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži samo utvrđenje ništetnosti ugovora a ne i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe istog tužiteljica na temelju presude u ovome predmetu ne može uknjižiti svoje suvlasništvo u ½ dijela.

Točni omjeri suvlasništva na predmetnoj nekretnini će se utvrditi u postupku P Ob-322/2019. imajući u vidu odredbe članka 36. i članka 39. OBZ-a odnosno vrijednost vlastite imovine drugotuženika i ukupne vrijednosti nekretnine.

11.8. Dakle pod pretpostavkom da je prvostupanjski sud i u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev takva presuda ne bi utjecala na utvrđenje suvlasničkih omjera koji će se utvrditi u drugom postupku.

11.9. Vlasnička prava tužiteljice na nekretnini su po ocijeni ovoga suda u smislu odredbe članka 115. stavak 2. ZVDSP-a donošenjem pobijane presude u cijelosti zaštićena imajući u vidu da se nesporno radi o imovini koja je stečena za vrijeme trajanja braka te je tužiteljica suvlasnica u bračnoj stečevini, najviše u 1/2 dijela kojom drugotuženik nije mogao raspolagati tako da predmetni ugovor u preostalom dijelu (za ½ suvlasničkog dijela) može ostati na snazi temeljem odredbe članka 324. ZOO-a.

12. O žalbi tuženika.

12.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da pobijana presuda ne sadrži valjano obrazloženje temeljem kojeg bi ½ suvlasničkog dijela bila bračna stečevina tužiteljice odnosno da je na tužiteljici teret dokaza u tome smislu.

12.2. Naime obzirom na odredbu članka 36. stavak 3. OBZ-a koja predmjeva vlasništvo bračnih drugova u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini na tuženicima je bio teret dokaza da se ne radi o navedenom suvlasničkom omjeru odnosno da drugotuženik nekretninom nije raspolagao preko granice određene člankom 115. stavak 2. ZVDSP-a.

12.3. Nadalje je neosnovan žalbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava vezanog za odredbu članka 37. stavak 3. OBZ-a.

Naime prema navedenoj odredbi  nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 1. i 2. toga članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe.

Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavaka 2. toga članka (ovdje otuđenje cijele stvari) poduzet ima pravo na naknadu štete koju mu je od strane drugog bračnog druga time prouzročena.

12.4. Navedenu odredbu treba promatrati u kontekstu zaštite povjerenja u zemljišne knjige koju pružaju odredbe članka 122. do 124. ZVDSP-a poštenom stjecatelju u čemu u konkretnom slučaju nije riječ jer iz dokaznog postupka proizlazi da prvotužena nije savjesni stjecatelj

12.5. Također je neosnovan žalbeni navod da se drugotuženiku djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva odriče pravo na suvlasništvo s tužiteljicom u ½ dijela nekretnine koja ne predstavlja njegovu vlastitu imovinu.

12.6. Kao što je već navedeno prihvaćanje tužbenog zahtjeva u ovome predmetu u pogledu djelomične ništetnosti darovnog ugovora ne utječe na suvlasništvo na predmetnoj nekretnini koje će se točno utvrditi u postupku utvrđivanja bračne stečevine odnosno u predmetu P Ob-322/2019.

12.7. Točno jer da je prvostupanjski sud, što proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, utvrdio da je građevinsko zemljište i stara kuća vlastita imovina drugotuženika no bez provedenog odgovarajućeg vještačenja eventualno veći suvlasnički udjel drugotuženika u ovome predmetu nije mogao biti utvrđen tj. drugotuženik nije oborio predmjevu iz članka 36. stavak 3. OBZ-a te u tome kontekstu treba promatrati i obrazloženje prvostupanjskog suda u točki 26.

12.8. Slijedom gore navedenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je darovni ugovor ništetan u ½ dijela imajući uvidu odredbu članka 36. stavak 3. OBZ-a, članka 115. stavak 2. ZVDSP-a kao i odredbu članka 322. stavak 1. ZOO-a imajući u vidu okolnosti i vrijeme sklapanja ugovora čiji je jedini cilj bio sprječavanje tužiteljice u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

13. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku i o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u postupku uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje u tekstu OT).

13.1. Neosnovani su žalbeni navodi parničnih stranka da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka nije imao u vidu kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku jer suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude.

13.2. Naime prvostupanjski sud je u točkama 32., 33. i 34. obrazloženja naveo jasne razloge zbog kojih je utvrdio uspjeh tužiteljice u parnici od 75% pri čemu je imao u vidu pravni osnov i uspjeh po tužbenom zahtjevu te je uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 2. ZPP-a i OT naložio tuženicima da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 kuna.

14. Slijedom gore navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbe parničnih stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjeve stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka jer su žalbe odbijene kao neosnovane.

 

 

Vukovar, 23. svibnja 2023.

              Predsjednik vijeća

              Željko Marin

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450