1

Poslovni broj 14 Gž-1499/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-1499/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja R. Š. OIB: … iz P., i II-tužitelja A. Š. OIB: … iz V., zastupanih po punomoćnici K. P. M., odvjetnici u V., protiv tuženika S. M. OIB: … iz P., zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku u V., radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi I i II-tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-318/22-8 od 15. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba I i II-tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-318/22-8 od 15. veljače 2023. 

 

II              Odbija se zahtjev I i II-tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

III              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-318/22-8 odbijen je zahtjev I i II-tužitelja koji je glasio: "Tuženik S. M. (otac M.) iz P., OIB … dužan je prvotužitelju R. Š. (otac M.) P., OIB … priznati pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. 340 k.o. P., i to na 17/120 dijela kč.br. 1562 kuća broj 35 i dvorište u ulici … sa 1116 m2, kuća broj 35 u ul. … sa 177 m2 i dvorište sa 939 m2, pa se slijedom toga nalaže tuženiku da izda prvotužitelju tabularnu ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos prava vlasništva na navedene nekretnine na ime prvotužitelja, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.

 

Tuženik S. M. (otac M.) iz P., OIB … dužan je drugotužitelju A. Š. iz V., OIB ... priznati pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. 2452 k.o. P., a koje se sastoje od 17/120 dijela kč.br. 1566/2 oranica K. sa 4266 m2 pa se slijedom toga nalaže tuženiku da izda drugotužitelju tabularnu ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos prava vlasništva na navedene nekretnine na ime drugotužitelja a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda sve u roku od 15 dana.", kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je I i II-tužiteljima da tuženiku solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.519,64 eura/11.449,73 kn.

 

2.1. Protiv navedene presude žale se I i II-tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti i u cijelosti uvažiti tužbu i tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.  354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Tužbom su I i II-tužitelji zahtijevali priznanje prava vlasništva nekretnina zk.č.br. 1562 iz zk.ul.br. 340 i zk.č.br. 1562 iz zk.ul.br. 340, k.o. P. Zemljišnoknjižnog odjela V. Kao što su naveli u očitovanju na ročištu od 9. ožujka 2017. pred prvostupanjskim sudom, I i II-tužitelji se pozivaju na dosjelost kao osnovu stjecanja prava vlasništva, ostvarenu osobnim posjedovanjem i po prednicima od 1927.

 

7. U postupku je utvrđeno da su uknjiženi suvlasnici predmetne nekretnine zk.č.br. 1562 I-tužitelj u omjeru od 86/120 dijela, tuženik u omjeru 17/120 dijela i M. M. u 17/120 dijela. Uknjiženi suvlasnici predmetne zk.č.br. 1566/2  su II-tužitelj u omjeru od 86/120 dijela, tuženik u omjeru od 17/120 dijela i M. M. u omjeru od 17/120 dijela.

 

8. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. U ovom je postupku tuženik u odgovoru na tužbu od 21. studenog 2016. osporio kakvoću posjeda tužitelja potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pozivajući se na prethodne postupke  posl. br. P-206/68  i posl. br. P-499/05.

 

9. Na temelju pravilnog utvrđenja kako posjed prednika I i II-tužitelja i samih I i II-tužitelja nema onu kakvoću koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina zkč.br. 1562 i zk.č.br. 1566/2 k.o. P. a s obzirom na postupke pred sudom prvog stupnja posl. br. P-206/68 i posl. br. P-499/05 odnosno posl. br. Pu P-40/16, sada Pu P-481/19, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio kako nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 159. st. 1. i 3. u vezi čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 i 152/14., dalje: ZV) i stoga je njihov zahtjev kao neosnovan odbio.

 

10.1. Žalbenim navodima I i II-tužitelji ne mogu dovesti u dvojbu pravilnost zaključka suda prvog stupnja koji je otklonio njihove tvrdnje o zakonitosti posjeda jer nisu dokazali da imaju valjani pravni temelj svog posjedovanja. Ugovor na koji se pozivaju I i II-tužitelji nemaju a razliku od žalbenih navoda, iz sadržaja iskaza svjedokinje K. Š. se ta činjenica ne može utvrditi jer svjedokinja u iskazu sa ročišta od 28. rujna 2022. o odlučnoj činjenici nema saznanja već pretpostavlja i iznosi svoja osobna razmišljanja. Ujedno I i II-tužitelji ne mogu sa uspjehom tvrditi da su u prilog tvrdnji o zakonitosti svog posjeda priložili odgovarajuće dokaze u vidu rješenja Općinske komasacione komisije od 6. prosinca 1967., posjedovnih listova od 21. lipnja 1990., prijepisa posjedovnog lista od 10. rujna 2004., rješenja o promjeni podataka u posjedovnim listovima od 26. svibnja 2011. i poreznog rješenja od 22. siječnja 2016. jer se navedenim ispravama potvrđuje činjenica posjeda no njima se ne dokazuje odlučna činjenica zakonitosti posjeda u smislu čl. 18. st. 1. ZV. Pozivanje na sadržaj žalbe M. Š. na rješenje o komasaciji od 27. lipnja 1966. predstavlja isticanje novog dokaza u žalbi, što je prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP bez utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

 

10.2. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na oborenu predmnjevu poštenja posjeda nije osnovano. Kada u žalbi tvrde da je nepoznato do koje je faze sudovanja došao predmet posl. br. P-206/68, I i II-tužitelji gube iz vida da je prvostupanjski sud navedeni spis posl. br. P-206/68 pribavio i priložio ga predmetnom spisu (službena bilješka od 6. rujna 2020.) te utvrdio da postupak kojeg je prednik tužitelja pokrenuo 17. veljače 1968. protiv, između ostalih i tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva istih nekretnina zk.č.br. 1562 i zk.č.br. 1566/2 stečenog dosjelošću nije okončan u njegovu korist usvajanjem tužbenog zahtjeva već je pravomoćno dovršen rješenjem o povlačenju tužbe od 16. svibnja 1968.

 

10.3. Isto tako, iz priloženog spisa posl. br. P-499/05 utvrđeno je da prednik I i II-tužitelja nije uspio sa tužbenom zahtjevom protiv ovdje tuženika a tamo IV-tuženika za utvrđenje prava vlasništva istih nekretnina zk.č.br. 1562 i zk.č.br. 1566/2 stečenog dosjelošću već je taj postupak dovršen odbačajem tužbe kao u rješenju od 19. ožujka 2008.

 

11.1. S obzirom na odredbu čl. 160. st. 2. ZV, I i II-tuženi su se imali pravo pozivati na uračunavanje vremena posjedovanja predmetnih nekretnina od strane svojih prednika u vrijeme potrebno za dosjelost, međutim sud prvog stupnja pravilno je utvrdio nedostatak savjesnost odnosno poštenja u posjedovanju. Suprotno žalbenim navodima, nije odlučno to što u navedenim postupcima nije došlo do raspravljanja o glavnoj stvari već se zaključak o nedostatku savjesnosti odnosno poštenja u posjedovanju  pravilno temelji na nedostatku odlučnih činjenica propisanih odredbom čl. 18. st. 3. ZV.

 

11.2. Stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću moguće je uz ostvarenje pretpostavki iz čl. 159. st. 3. ZV. Stoga se vlasništvo ne stječe samim trajanjem posjeda I i II-tužitelja i njihovih prednika kroz vrijeme već je potrebno da taj posjed bude barem pošten. Prema odredbi čl. 18. st. 3. u vezi čl. 159. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

11.3. Saznanje prednika I i II-tužitelja i I i II-tužitelja kao posjednika predmetnih nekretnina za upisano tuženikovo suvlasništvo u zemljišnim knjigama ne čini samo za sebe njihov posjed nepoštenim. Međutim, I i II-tužitelji se ne mogu pozivati na poštenje u posjedovanju, u okolnostima u kojima su putem prednika vođena dva sudska postupka koji nisu okončani u njihovu korist odnosno u kojima im tuženik vlasništvo nije prepustio, jer da jest, postupak u predmetu posl. br. P-206/68 bi bio okončan nagodbom u korist I i II-tužitelja, u vezi koje nagodbe je odgođeno ročište od 14. ožujka 1968. međutim stranke se nisu nagodile. Stoga se ne može reći da je tuženik tužiteljima prepustio vlasništvo. S obzirom da se u drugom predmetu posl. br. 499/05 kojeg je prednik tužitelja sa istim zahtjevom pokrenuo 8. ožujka 2005. ovdje tuženik odgovorom na tužbu od 31. svibnja 2005. usprotivio tužbi sa zahtjevom za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, ne radi se o tome da je tuženik bio pasivan ili nezainteresiran za predmetne nekretnine.

 

11.4. Iz navedenog je jasno da su I i II-tužitelji imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Argumetum a contrario pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke br. Rev 1209/2016-3 od 11. veljače 2020., nakon što nisu uspjeli sa zahtjevima za utvrđenje prava vlasništva u postupcima posl. br. P-206/68 jer im tuženik nije vlasništvo prepustio nagodbom i posl. br. 499/05 jer se tuženik njihovom zahtjevu usprotivio, ne može se reći da je tuženik kao upisani vlasnik bio potpuno pasivan ni da su I i II-tužitelji imali razumnih razloga vjerovati da on nije vlasnik ili da im vlasništvo prepušta i da to manifestira ili potvrđuje svojom posvemašnjom pasivnošću ili nezainteresiranošću za nekretnine.

 

11.5. Kada se uzme u obzir sadržaj iskaza I i II-tužitelja u dijelu u kojem oni navode kako im je bilo poznato da su njihovi prednici vodili sudske postupke, da je vlasničko stanje neriješeno odnosno da je upisano tuženikovo suvlasništvo i da se njihovo pravo osporava, proizlazi da se I i II-tužitelji ne mogu sa uspjehom pozivati ni na  poštenje prednika niti na svoje poštenje u posjedovanju jer poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, sukladno odredbi čl.18. st. 3. u vezi čl. 160. st. 3. ZV.

 

11.6. Stoga se I i II-tužitelji ne mogu pozivati na osnovano vjerovanje svog prednika a ni sebe samih, da posjed preostalog dijela predmetnih nekretnina koji je u suvlasništvu tuženika vrše kao vlasnici, čime im nedostaje temeljna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

 

12. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP ni pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer I i II-tužitelji svojim žalbenim navodima nisu osnovano osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.

 

13. Nije prihvaćen zahtjev I i II-tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

 

14. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao radnje koja nije nužna za tijek postupka, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1 ZPP.

 

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.