Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 25 -2153/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 25 -2153/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB , zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tužene S. S. iz P., OIB , zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & Š. j.t.d.u Č., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-7/23-5 od 20. veljače 2023. godine, dana 23. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š  i o   j e

 

Uvažava se žalba tužene te se preinačuje rješenje Općinskog sud u Čakovcu, poslovni broj Povrv-7/23-5 od 20. veljače 2023. godine. i rješava:

 

Odbija se tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

 

I. Općinski sud u Čakovcu oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužena, a iz sadržaja žalbe proizlazi iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19  i 80/22  - u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.264,42kn / 433,26 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje od tužene kao pretplatnika, na ime nepodmirenih računa za pružene telekomunikacijske usluge.

 

5. Iz stanja spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju prvotno pokrenut ovršni postupak i to prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerenih  poslovnih knjiga tužitelja (tada ovrhovoditelja), povodom kojeg prijedloga je javni bilježnik M. Z. iz Č., donijela rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-4754/2022 od 24. studenog 2022., koja je po uloženom prigovoru tužene (tada ovršenika), spis proslijedila Općinskom sudu u Čakovcu, kao mjesno nadležnom sudu prema adresi ovršenika navedenoj u prijedlogu za ovrhu, nakon čega je postupak rješenjem Općinskog suda u Čakovcu  poslovni broj Povrv-7/2023-2 od 16. siječnja 2023. godine nastavljen po pravilima parničnog postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ), s time da je istim rješenjem, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a provedene radnje su ukinute.

 

6. Tužitelj je u podnesku od 14. veljače 2023., prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na odredbu čl. 17. Općih uvjeta poslovanja kojom je za slučaj spora proizašlog iz pretplatničkog odnosa (kao što je konkretan spor), ugovorena mjesna nadležnost suda u Z., uz koji podnesak je dostavio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa s Općim uvjetima poslovanja, navodeći da je ugovor između stranaka sklopljen tužiteljevim prihvatom Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od strane tužene, te da su sastavni dio sklopljenog  ugovora i Opći uvjeti poslovanja  (dalje: Opći uvjeti).

 

7. Prvostupanjski je sud zaključio da navedena ugovorna odredba predstavlja valjano ugovorenu prorogacijsku klauzulu o mjesnoj nadležnosti između stranaka, te se pobijanim rješenjem temeljem odredbe čl. 20.st.1. ZPP i čl. 21. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 461.b st. 1. ZPP-oglasio mjesno nenadležnim i odlučio da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti  stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

8. Takav zaključak suda prvog stupnja nije pravilan.

 

9. Naime, osnovano tužena u žalbi ističe da je predmetna odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora odnosno odredba Općih uvjeta bila unaprijed formulirana od strane ovrhovoditelja na koju ovršenik nije imao utjecaja te je nepoštena i u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača kao i Direktivom vijeća  broj 93713/EEZ od 5. travnja 1993. jer se tom odredbom ovršenik kao fizička osoba stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na ovrhovoditelja  poglavito s obzirom na ekonomičnost i mogućnost pristupa sudu s obzirom na mjesto prebivališta ovršenika. Smatra da je takva prorogacijska klauzula nepoštena budući da o njoj nije bilo posebnog pregovaranja, suprotna je načelu ekonomičnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovršenika koji bi u ostvarivanju svojih prava morao putovati u Zagreb, što bi rezultiralo povišenim troškovima te je u protivnosti s načelom ekonomičnosti.

 

10. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a propisano je kako se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Sukladno odredbi čl. 70. st. 3. ZPP-a, taj sporazum važi ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa, s time da ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu (čl. 70. st. 5. ZPP-a).

 

11. U konkretnom slučaju, u ovoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu za isplatu tražbine, a sukladno odredbi čl. 47. st. 1. ZPP-a za suđenje je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište.

 

12. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (-dalje: Direktiva), na koju se poziva i tužena u žalbi, regulirani su nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima (kao što je konkretan) te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, i da se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

 

13. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, ispunjeni su navedeni uvjeti jer mjesna nadležnost nije određena u tipskom ugovoru, nego u Općim uvjetima poslovanja tužitelja, a stranka - potrošač, odnosno tužena nije mogla pregovarati o Općim uvjetima tužitelja pa tako niti o članku 17. tih uvjeta kojima se određuje nadležnost suda u Z., što je protivno načelu savjesnosti i poštenja budući da stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda čime u ovom slučaju tužitelj sebe dovodi u znatno povoljniji položaj  od tužene i time ju dovodi u neravnopravan položaj.

 

14. Treba naglasiti da je navedena Direktiva implementirana i u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zasnivanja predmetnog pretplatničkog odnosa (čl. 3. - "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP), pa su tako odredbama čl. 49. i 50. ZZP-a, bile propisane pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima, a kojima su obuhvaćeni uvjeti iz navedene Direktive.

 

15. Odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

16. Treba ukazati i na praksu Suda Europske unije odnosno presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

17. Kako odredba čl. 17. Općih uvjeta, nije bila posebno ispregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužena morala putovati u Z., a kako živi u P., imala bi trošak putovanja u Z. i natrag, a osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme, a ova odredba je formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, ovdje se rukovodeći i vrijednosti predmeta spora, po ocjeni ovoga suda, svakako se radi o nepoštenoj odredbi, koja je slijedom toga, ništetna.

 

18. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog suda, proizlazi da je predmetnom prorogacijskom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana jer se pretjerano ograničava pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu, pa  posljedično tome,  u konkretnom slučaju, između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP-a.

 

19. Dakle, primjenjujući citirano nacionalno i inkorporirano europsko pravo, budući da je ranije navedeno da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom, u kontekstu svega navedenog, na temelju nepoštene odredbe čl. 17. Općih uvjeta, koja čini  sastavni dio sklopljenog  ugovora ne može zasnovati nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

 

20. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je donošenjem pobijanog rješenja  pogrešno primijenio materijalno pravo što je rezultiralo donošenjem nezakonite i nepravilne odluke pa je u skladu s odredbom čl. 380. toč 3. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a, valjalo uvažiti žalbu tužene i preinačiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda te odlučiti kao izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu, 23. svibnja 2023.

 

 

Sutkinja:                                                     

Ksenija Jakovčević, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu