1

                                                                                                          Poslovni broj: 13 Gž -271/2023-2

 

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

  Trg Nikole Šubića Zrinskog 5                                  Poslovni broj: 13 Gž -271/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. R. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici H. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. R. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-254/2018-35 od 28. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I. Odbijaju se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-254/2018-35 od 28. srpnja 2022.u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. te pod točkom IV. izreke kojom je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.850,00 kn/ 909,15 €[1].

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj suvlasnik za 1/3 dijela realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. 10196 k.o. V. koji dio je na skici sudskog očevida sačinjenoj dana 22. ožujka 2022. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. označen likom i točkama A-B-H-C-D-E-F-G-A u površini od 43m², a koja je skica sudskog očevida sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj pravo suvlasništva naprijed navedene nekretnine za svoj suvlasnički udio upiše u zemljišnu knjigu za k.o. V. na svoje ime, uz istovremeno brisanje istog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Nadalje, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo služnosti prolaza i provoza dijelom nekretnine oznake čest. zem. 10196 k.o. V. koji dio je na skici sudskog očevida sačinjenoj dana 22. ožujka 2022. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. označen likom i točkama A-B-H-C-D-E-F-G-A u površini od 43m², što je tuženik dužan priznati i tužitelju dozvoliti da se tom služnošću koristi, dok je pod točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo služnosti prolaza i provoza dijelom nekretnine oznake čest. zem. 10196 k.o. V. koji dio je na skici sudskog očevida sačinjenoj dana 22. ožujka 2022. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. označen likom i točkama A-B-H-G-A u površini od 30m², što je tuženik dužan priznati i tužitelju dozvoliti da se tom služnošću koristi. Nadalje, pod točkom IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.850,00 kn/909,15 € dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I., II., III. te u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

             

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je suvlasnik za 1/3 dijela realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. 10196 k.o. V. koji dio je na skici sudskog očevida sačinjenoj dana 22. ožujka 2022. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. označen likom i točkama A-B-H-C-D-E-F-G-A u površini od 43m² odnosno podredni zahtjevi da se utvrdi da je stekao pravo služnosti prolaza i provoza dijelom nekretnine oznake čest. zem. 10196 k.o. V. koji dio je na skici sudskog očevida sačinjenoj dana 22. ožujka 2022. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. označen likom i točkama A-B-H-C-D-E-F-G-A u površini od 43m² ili da je stekao pravo služnosti prolaza i provoza dijelom nekretnine oznake čest. zem. 10196 k.o. V. koji dio je na skici sudskog očevida sačinjenoj dana 22. ožujka 2022. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. označen likom i točkama A-B-H-G-A u površini od 30m².

 

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji ističe tužitelj.

 

7. Nadalje, u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

 

8. Naime, vlastita ocjena dokaza tužitelja prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

 

9. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za katastarsku općinu V., proizlazi da je čest. zem. 10196 k.o. V., dvorište, gospodarska zgrada i kuća površine 914 m2 upisana u korist prava vlasništva tuženika R. A. pok. A. za cijelo;

- da prema Diobenom ugovoru od 3. svibnja 1967. proizlazi da je diobeni ugovor zaključen između tužitelja E. R., te njegove braće, i to: tuženika A. R., S. R.1, S. R.2, N. R., sestre R. R. i majke I. R., te u prisustvu svjedoka G. J. i R. Š. iz V. te je u točki 4. navedeno da se dvorište dijeli u četiri dijela s time da bude ostavljen put uz donji zid 2 i pol metara do A. dvorišta;

- da iz preslike originala zapisnika broj 3033. pribavljenog od Zemljišno-knjižnog odjela, proizlazi da su u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. V. pred Povjerenstvo za obnovu zemljišne knjige k.o. V. dana 24. svibnja 1999. pristupili tuženik A. R., te njegov brat, ovdje tužitelj E. R., te da je tuženik A. R. izvršio uknjižbu prava vlasništva u svoju korist za cijelo na nekretninama koje su mu pripale u diobi, te na, između ostalog, i predmetnoj čest. zem. 10196 k.o. V., s time da je kao jedan od dokaza stjecanja prava vlasništva je tuženik u prisutnosti tužitelja kod uknjižbe sudskoj komisiji predočio diobeni ugovor od 3. svibnja 1967.;

- da na temelju provedenog sudskog očevida 22. kolovoza 2018. i uvida u skicu vještaka geodetske struke M. G. proizlazi da je predmet postupka dio čest. zem. 10196 k.o. V. površine 43 m2 na skici vještaka označen likom A-B-H-C-D-E-F-G-A koji nesporno predstavlja pristupni put kući i dvorištu tuženika A. R., te se radi o jedinom pristupnom putu nekretnini tuženika A. R. sa javne ceste dok nekretnine E. R. i F. R. (S. R.) imaju direktan pristup na javnu cestu.

 

10.Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da sadržaj diobenog ugovora od 3. svibnja 1967. koji je zaključen između stranaka, te ostale braće, majke i sestre stranaka je jasan i nedvosmislen, a iz njega proizlazi da se ostavlja put do A. dvorišta uz donji zid u širini od 2 i pol metra, dok iz sadržaja ugovora ne proizlazi da se put ostavlja se druge diobenike odnosno iz sadržaja samog ugovora proizlazi da je predmetni dio koji traži tužitelj, put koji je u diobi ostavljen za pristup nekretnini tuženika. Osim toga, ne samo da tužitelj E. R. i brat stranaka S. R.3 imaju pristup sa javne ceste, pa im za prolaz i provoz do njihovih nekretnina nije bio potreban predmetni put, već proizlazi utvrđenim da su se tužitelj i brat stranaka S. ogradili prema predmetnom putu odmah po diobi iz 1967. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da na temelju uvida u presliku originala zapisnika  broj 3033., proizlazi da su u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. V. u svibnju 1999. pred sud pristupile stranke ovoga postupka, te se tuženik upisao vlasnikom na svojoj kući i dvorištu, a radi se o cijeloj čest. zem. 10196 k.o. V. i ta uknjižba je provedena u prisutnosti tužitelja pri čemu su se stranke kod uknjižbe pozivale na diobu nekretnina iz 1967., slijedom čega iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik vlasnik prijepora za cijelo, dok tužitelj nije dokazao da je suvlasnik bilo kojeg suvlasničkog udjela, pa tako ni tužbom zatraženog udjela od 1/3 dijela na predmetnom dijelu čest. zem. 10196 k.o. V., odnosno nije dokazao pretpostavke za stjecanje vlasništva propisane odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 127/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 90/10, 143/12 i 94/17- dalje ZVDSP). Osim toga, prvostupanjski sud se pozvao i na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske broj Su-IV-246/2015. od 17. rujna 2015. prema kojem, rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama pa kako se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, to tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan te odlučuje kao u izreci pod točkom I.

 

11. Nadalje, u odnosu na podredno postavljene tužbene zahtjeve, prvostupanjski sud zaključuje da su oba podredna tužbena zahtjeva postavljena tako da se traži utvrđenje tzv. osobne (nepravilne) služnosti tj. stvarne služnosti osnovane u korist određene osobe, ovdje tužitelja. Osim toga, s obzirom da se na takve nepravilne služnosti primjenjuju pravila o osobnim služnostima, znači da se radi o pravu stvarne služnosti koja traje samo onoliko vremena za koliko je osnovana, ona prestaje najkasnije smrću njihovog ovlaštenika, ako zakon ne određuje nešto drugačije jer se takve služnosti ne mogu prenositi s ovlaštenika na neku drugu osobu i ne mogu se nasljeđivati (čl. 201. i 202. ZVDSP). Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao takve tvrdnje da je u njegovu korist zasnovana nepravilna služnost na teret predmetne nekretnine. Naime, nepravilne služnosti se mogu samo osnovati u korist određene osobe, ali nije moguće steći dosjelošću nepravilnu služnost, već se dosjelošću mogu samo stjecati stvarne služnosti, kako to propisuje odredba čl. 189. i 229. ZVDSP. Slijedom toga, niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je u korist tužitelja zasnovana osobna (nepravilna) služnost na teret predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika, te je utvrđeno da se na strani tužitelja nisu ispunile pretpostavke za stjecanje nepravilne služnosti, sukladno čl. 189. ZVDSP. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da iako se tužbeni zahtjev ne odnosi na stjecanje stvarne služnosti, kako je tužitelj u postupku dokazivao stjecanje dosjelošću stvarne služnosti prolaza i provoza, iako nije pravno relevantno za presuđenje, da tužitelj nije dokazao da je dosjelošću stekao stvarnu služnost provoza i prolaza u korist svoje nekretnine, a na teret nekretnine tuženika jer nisu dokazane pretpostavke za stjecanje služnosti dosjelošću iz odredbe čl. 229 st. 1. ZVDSP, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe.

 

12. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

13. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud pogrešno interpretira Diobeni ugovor i tumači da iz njega ne proizlazi da se put ostavlja i drugim diobenicima i da je predmetni put u diobi ostavljen za pristup nekretnini tuženika, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, iz sadržaja Diobenog ugovora od 3. svibnja 1967. proizlazi da je u točki 4. navedeno da se dvorište dijeli u četiri dijela s time da bude ostavljen put uz donji zid 2 i pol metara do A. dvorišta, dakle, proizlazi da je predmetni dio put koji je u diobi ostavljen za pristup nekretnini tuženika pri čemu se suprotno žalbenim navodima ne spominje da bi se radilo o služnosti puta tuženika. Navedeno, potvrđuje i činjenica da su tužitelj i brat S. kada su napravili kuće ogradili odmah i dvorište odnosno da su zidovi uz sporni put napravljeni iza diobe, a njima za provoz i prolaz do njihovih nekretnina nije ni bio potreban predmetni put. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta utvrđeno je da dio čest. zem. 10196 k.o. V. površine 43 m2 na skici vještaka označen likom A-B-H-C-D-E-F-G-A predstavlja pristupni put kući i dvorištu tuženika A. R., te se radi o jedinom pristupnom putu nekretnini tuženika A. R. sa javne ceste i to  put koji je asfaltiran i širine 2,65 m kod javne ceste, a 2,35 kod ulaza u kuću tuženika te je sa zapadne strane navedeni pristupni put ograđen zidom nekretnine tužitelja E. R., a sa istočne strane zidom nekretnine koja je ranije pripadala bratu stranaka S. R.3 dok nekretnine E. R. i S. R.3 imaju direktan pristup na javnu cestu.

 

14. Isto tako, u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. V. u svibnju 1999. tuženik se upisao vlasnikom na svojoj kući i dvorištu, a radi se o cijeloj čest. zem. 10196 k.o. V., dakle i spornom putu i ta uknjižba je provedena u prisutnosti tužitelja pri čemu su se stranke kod uknjižbe pozivale na diobu nekretnina iz 1967., a takvo rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/2019). (Tako i Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske broj Su-IV-246/2015. od 17. rujna 2015.).

 

15. U odnosu na žalbene navode da je pravo vlasništava nezastarivo i da vlasnik u svako doba može zahtijevati da se utvrdi njegovo pravo vlasništva te da je jasno da je predmet obnove postupka bila kuća s dvorištem i gospodarskom zgradom, ali ne i pristupni put, valja reći da je predmet obnove bila cijela zemljišno knjižna čestica 10196 k.o. V., kako proizlazi iz priloženog Zapisnika, a s čime je bio upoznat i tužitelj i pristao je na takvu diobu, slijedom čega je i tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne parcele za cijelo, tako da su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

 

16. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je tužitelj od Diobenog ugovora iz 1967. pa do danas u posjedu dijela pristupnog puta, valja reći da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije dokazao da je u posjedu navedenog puta imajući u vidu da je navedeni put, pristupni put kući i dvorištu tuženika te se radi o jedinom pristupnom putu nekretnini tuženika A. R. sa javne ceste i to  put koji je asfaltiran i širine 2,65 m kod javne ceste, a 2,35 kod ulaza u kuću tuženika te je sa zapadne strane navedeni pristupni put ograđen zidom nekretnine tužitelja E. R., tako da su neosnovani navodi da je tužitelj u posjedu puta. Navedeno proizlazi i iz iskaza tuženika koji je naveo da put nije zajednički nego je bio ostavljen za pok. majku i sestru te su tužitelj i brat S. napravili kuće i ogradili dvorište prema spornom putu.

 

17. Osim toga, tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da se tužitelj nije mogao služiti predmetnim putem prije otvaranja otvora i postavljanja vrata na sadašnjoj poziciji prema putu, odnosno nije se koristio predmetnim putem kada su vrata bila na ranijoj poziciji „nekadašnjih vrata iz dvorišta tužitelja prema majčinoj kući” (sada kući tuženika A. R.), već se tim ranijim vratima tužitelj koristio samo za pristup majčinoj kući sa svoje nekretnine, a što je potvrdio i sam tužitelj kada je naveo da su prva vrata od njega prema majci bila zato da može obići majku.

 

18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza saslušanih svjedoka M. R., T. M., E. G., V. R.1, V. R.2 i stranačkog iskaza tužitelja da su ranija vrata na skici vještaka označena kao "nekadašnja vrata iz dvorišta tužitelja prema majčinoj kući", a koja se nalaze sjeverozapadno od predmetnog puta, služila isključivo za prolaz sa nekretnine tužitelja oznake čest. zem. 10198 k.o. V. na dio nekretnine majke tužitelja oznake čest. zem. 10196 k.o. V., koja sada pripada tužitelju, i to na dio dvorišta, ali nisu služila za prolaz preko predmetnog puta koji nosi istu oznaku već se tužitelj eventualno počeo koristiti predmetnim putem kada je otvorio otvor i postavio vrata na svome ogradnom zidu uz predmetni put tek 2002./2003. kako to proizlazi iz iskaza sina tužitelja M. R. te tužiteljevog zeta T. M. s time da tužitelj prema svojoj nekretnini ima direktan put, a isto tako i s druge strane mu je ulaz gdje mu je lokal s glavne ceste, dok tuženik ima jedini pristup nekretnini s tog spornog puta.

 

19. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja u kojima preocjenjuju izvedene dokaze, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost, a kako je već navedeno.

 

20. Vezano za podredno istaknute tužbene zahtjeve kojima tužitelj traži da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo služnosti prolaza i provoza dijelom nekretnine oznake čest. zem. 10196 k.o. V. koji dio je na skici sudskog očevida sačinjenoj dana 22. ožujka 2022. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. G. označen likom i točkama A-B-H-C-D-E-F-G-A u površini od 43m² odnosno označen likom i točkama A-B-H-G-A u površini od 30m², što je tuženik dužan priznati i tužitelju dozvoliti da se tom služnošću koristi, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud takve zahtjeve odbio kao neosnovane.

21. Iako su zemljišne služnosti isključivo vezano uz samo zemljište i iste dijele sudbinu zemljišta, u konkretnom slučaju način na koji je sastavljen tužbeni zahtjev upućivao bi na postojanje prava služnosti prolaza i prolaza spornim dijelom nekretnine tuženika u korist tužitelja kao fizičke osobe, a ne u korist određene povlasne nekretnine (nepravilna služnost). Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava stajalište prvostupanjskog suda da se radi o pravu nepravilne služnosti definirane odredbom čl. 189. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje u tekstu: ZV), jer je jasno da za upis stvarne služnosti kako je definirana čl. 186. st. 1. ZV-a - kao stvarnog prava vlasnika povlasne nekretnine da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom poslužnom nekretninom, nedostaje povlasna nekretnina.

 

22. Prema tome, nepravilna služnost je služnost koja je po svojoj prirodi stvarna, ali se osnuje na poslužnoj nekretnini u korist određene osobe pa se na nju primjenjuju pravila o osobnim služnostima pa se stoga takva služnost, kao ni druge osobne  služnosti ne može steći dosjelošću, već na temelju pravnog  posla. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 229. st. 1. ZV-a koji propisuje da se na temelju zakona dosjelošću osnivaju stvarne služnosti, dok je čl. 218 st. 2. ZV-a propisano da se nepravilna služnost osniva na temelju pravnog posla pri čemu tužitelj nije tvrdio da je temeljem pravnog posla stekao pravo služnosti prolaza na nekretnini tuženika.

 

23. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije moguće dosjelošću steći nepravilnu služnost jer se dosjelošću mogu stjecati samo stvarne služnosti tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio podredne tužbene zahtjeve.

 

24. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a prema označenoj vrijednosti predmeta spora.

 

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. te pod točkom IV. izreke kojom je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.850,00 kn/ 909,15 € te odlučiti kao u izreci pod točkom I. izreke.

 

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. II. izreke).

 

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

                                                                                             Jasenka Grgić, v.r.