Poslovni broj 45 Gž R-2169/2022-7                                                           

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 45 Gž R-2169/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., OIB: … kojeg zastupaju punomoćnici M. G. i V. Š., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. G. & V. Š. u Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7811/2021-19 od 7. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7811/2021-19 od 7. travnja 2022. i sudi:

 

            1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.007,83 eura[1]/ 30.196,98 kuna bruto uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- za svibanj 2018. na iznos od 100,85 eura/759,87 kuna od 11. lipnja 2018.,

- za lipanj 2018. na iznos od 107,23 eura/807,94 kuna od 11. srpnja 2018.,

- za srpanj 2018. na iznos od 120,47 eura/907,68 kuna od 11. kolovoza 2018.,

- za kolovoz 2018. na iznos od 114,89 eura/865,61 kuna od 11. rujna 2018.,

- za rujan 2018. na iznos od 127,14 kuna/957,93 eura od 11. listopada 2018.,

- za listopad 2018. na iznos od 130,40 eura/982,47 kuna od 11. studenog 2018.,

- za studeni 2018. na iznos od 128,29 eura/966,59 kuna od 11. prosinca 2018.,

- za prosinac 2018. na iznos od 112,21 eura/845,44 kuna od 11. siječnja 2019.,

- za siječanj 2019. na iznos od 128,27 eura/966,47 kn od 11. veljače 2019.,

- za veljaču 2019. na iznos od 108,65 eura/818,66 kn od 11. ožujka 2019.,

- za ožujak 2019. na iznos od 125,89 eura/948,53 kn od 11. travnja 2019.,

- za travanj 2019. na iznos od 122,64 eura/924,05 kn od 11. svibnja 2019.,

- za svibanj 2019. na iznos od 125,22 eura/943,49 kn od 11. lipnja 2019.,

- za lipanj 2019. na iznos od 123,18 eura/928,07 kn od 11. srpnja 2019.,

- za srpanj 2019. na iznos od 126,14 eura/950,39 kn od 11. kolovoza 2019.,

- za kolovoz 2019. na iznos od 121,65 eura/ 916,56 kn od 11. rujna 2019.,

- za rujan 2019. na iznos od 127,50 eura/960,65 kn od 11. listopada 2019.,

- za listopad 2019. na iznos od 123,40 eura/929,72 kn od 11. studenog 2019.,

- za studeni 2019. na iznos od 124,14 eura/935,30 kn od 11. prosinca 2019. ,

- za prosinac 2019. na iznos od 115,93 eura/873,51 kn od 11. siječnja 2020.,

- za siječanj 2020. na iznos od 119,38 eura/899,48 kn od 11. veljače 2020.,

- za veljaču 2020. na iznos od 122,15 eura/920,31 kuna od 11. ožujka 2020.,

- za ožujak 2020. na iznos od 133,54 eura/1.066,13 od 11. travnja 2020.,

- za travanj 2020. na iznos od 94,34 eura/710,83 kn od 11. svibnja 2020.,

- za svibanj 2020. na iznos od 117,19 eura/883,00 kn od 11. lipnja 2020.,

- za lipanj 2020. na iznos od 120,38 eura/906,98 kn od 11. srpnja 2020.,

- za srpanj 2020. na iznos od 119,85 eura/903,00 kn od 11. kolovoza 2020.,

- za kolovoz 2020. na iznos od 133,22 eura/1.003,71 kn od 11. rujna 2020.,

- za rujan 2020. na iznos 115,73 eura/871,99 kn od 11. listopada 2020.,

- za listopad 2020. na iznos od 132,31 eura/996,89 kn od 11. studenog 2020.,

- za studeni 2020. na iznos od 114,31 eura/861,29 kn od 11. prosinca 2020.,

- za prosinac 2020. na iznos od 145,30 eura/1.094,74 kn od 11. siječnja 2021.,

- za siječanj 2021. na iznos od 258,77 eura/1.949,70 kn od 11. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi u visini koje se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 995,42 eura/7.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. svibnja 2023. pa do isplate u visini koje se određuje  uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od     207,38 eura/ 1.562,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.196, 98 kuna/ 4.007,83 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i zahtjev za naknadu troška postupka.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), predlaže preinačiti presudu, te traži trošak žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 30.196, 98 kuna/ 4.007,83 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom, u razdoblju od svibnja 2018. do siječnja 2021., kada mu je tuženik isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 umjesto 2,40, a sukladno konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 8. studenog  2021. (list 185-188 spisa).

 

6. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio:

 

-  da je tužitelj 4. svibnja 2018. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom za radno mjesto „Vozač autobusa I“ te je u članku 6. stavak 1. Ugovora utvrđeno kako je koeficijent složenosti polova 2,20 i na temelju njega se vrši obračun plaće

                     -  da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu „Vozač autobusa I“  te mu je isplaćivana plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20

                    - da je člankom 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Z. e. t. d.o.o. iz prosinca 2019. (dalje: KU) utvrđena kako su sva radna mjesta na koja se primjenjuje KU razvrstana u četiri grupe složenosti s koeficijentima i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio KU-a. Radno mjesto tužitelja razvrstano je u grupu složenosti II. (vozač), a utvrđeni koeficijent složenosti je od 2,01 do 3,00. Odredbom čl. 73. KU utvrđeno je kako se Ugovorom o radu utvrđuje pripadajući koeficijent radnog mjesta i dodaci koji se ostvaruju na pojedinom radnom mjestu,

                   - da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o., Podružnice Z. e. t., Prilogom 3. Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova propisan koeficijent složenosti poslova za „Vozača autobusa I“ 2,20, „Vozača autobusa II“ 2,30, dok je za “Vozača autobusa III“ 2,40,

                  

7. U tijeku postupka sud prvog stupnja je saslušao svjedoke M. P., J. P., I. U., D. A., V. G. i D. Š., te je saslušan tužitelj.

Iz iskaza svjedoka M. P. proizlazi kako mu je koeficijent za isplatu plaće bio 2,40 te kako misli da se poslovi vozača autobusa ne razlikuju međusobno. Svjedok D. A., svjedok J. P., kao i svjedok D. Š. iskazivali su kako im je plaća isplaćivana po koeficijentu 2,40 te kako ne postoje razlike u poslovima vozača autobusa. Svjedok I. U. iskazuje kako mu je plaća isplaćivana prema koeficijentu 2,20 te kako svi vozači autobusa obavljaju iste poslove.

Iz iskaza tužitelja proizlazi kako u njegovom ugovoru o radu piše „Vozač autobusa I“ te kako mu se plaća isplaćuje po koeficijentu 2,20, te kako nema razlike između poslova vozača autobusa I, II i III. Navodi kako su dobili službenu obavijest da se raspored po smjenama i linijama obavlja automatski i to od prvog dana od kad je zaposlen kod tuženika.

 

8. Iskazi saslušanih svjedoka i tužitelja su po ocjeni ovog suda životni, uvjerljivi i u pogledu odlučnih okolnosti međusobno suglasni, te iz istih nedvojbeno proizlazi kako se radi o radnicima tuženika koji svi rade na radnom mjestu vozača autobusa, te neki od njih primaju plaću prema koeficijentu od 2,40, dok je tužitelj u utuženom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,20. Iz svih iskaza, kako svjedoka tako i tužitelja, slijedi da ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova u odnosu na vozača autobusa I, vozača autobusa II i vozača autobusa III, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa među kojima nema nikakve razlike u pogledu poslova koji se obavljaju u okviru tih radnih mjesta. Nadalje, proizlazi i da su se vozači u svom radu (pa tako i tužitelj) često znali međusobno izmjenjivati, odnosno da su vozili istu autobusnu liniju.

 

9. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 dalje: ZR), propisano je kako je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Odredbom čl. 90. st. 1. ZR-a propisano je kako se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada

 

10. Ove odredbe valja tumačiti na način da je poslodavac dužan isplatiti plaću za konkretno obavljen faktični rad, pa i za onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu jer je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Poslodavac je dakle dužan isplatiti plaću tužitelju nakon faktično izvršenog rada, bez obzira na to što bi prema ugovoru o radu tužitelju pripadala manja plaća (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-2088/2019-5 od 13. srpnja 2022.)

 

11 Iako tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o radu za poslove „Vozač autobusa III“, u situaciji kada je tužitelj faktično obavljao te poslove, tada on ima pravo na plaću u visini predviđenoj za posao koji je stvarno obavljao („Vozač autobusa III“).

 

12. Naime, utvrđeno je kako „Vozač autobusa I“ obavlja identičan posao kao i „Vozač autobusa III“ te kako je jedina razlika u koeficijentu složenosti poslova, čime je tužitelj neosnovano primao u utuženom razdoblju plaću prema koeficijentu složenosti 2,20 u odnosu na ostale vozače koji su za identičan posao primali plaću prema koeficijentu složenosti posla 2,40, pa je ocjena ovoga suda kako je tuženik u utuženom razdoblju postupao protivno gore navedenom pravnom shvaćanju zbog čega je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev.

 

13. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 11-og u mjesecu sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje u tekstu ZOO), s obzirom na to da je u Ugovoru o radu od 4. svibnja 2018. u članku 6. stavak 1. određeno kako će poslodavac isplaćivati plaću najkasnije desetog dana u mjesecu za izvršeni rad u prethodnom mjesecu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, na način kako je to pobliže navedeno u izreci.

 

14. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima postupka. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022 dalje Tarifa).

 

15. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za sastav podneska kojim se očitovao na odgovor na tužbu od 12. svibnja 2021. u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 8. studenog 2021. u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za pristup na ročišta od 14. srpnja 2021., 21. prosinca 2021 i 9. ožujka 2022. za svako ročište po 132,72 eura/1.000,00 kuna prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 796,34 eura/6.000,00 kuna uvećano za PDV od 25%, ukupno 995,42 eura/7.500,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak u iznosu od 120,00 kuna/15,93 eura koji se odnosi na troškove svjedoka D. Š. (list 210 spisa), ukupno 1.011,35 eura/7.620,02 kuna.

 

16. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak, jer je u tužbi zatražio kamate na trošak, a one teku od dana donošenja ove odluke s obzirom da je člankom 151. st. 3. ZPP-a propisano kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

 

17. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

 

18. Tužitelj je u cijelosti uspio u žalbenom postupku, pa mu na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, te Tbr. 10. t. 1. Tarife, pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 165,90 eura/1.250,00 kuna, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 207,38 eura/1.562,50 kn, te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

 

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                     Predsjednica vijeća

      mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.