1

Poslovni broj: 37. Gž R-2118/2021-3

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-2118/2021-3

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. K. iz Š., OIB:…, koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Š., protiv tuženika H. N. K. Š., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-346/21 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-346/21 od 10. lipnja 2021. i odbija  se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 37.798,28 kn/5.016,69 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom i za naknadu troškova postupka u iznosu od 14.087,50 kn/1.869,73 eura.

 

Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.659,03 eura/12.500,00 kn, kao i trošak žalbe u iznosu od 207,38 eura/1.562,50 kn, u roku od petnaest dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 37.798,28 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci (t.1.) i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 14.087,50 kn (t.II.). 

 

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu, pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku  (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH,  57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Sadržajem žalbenih navoda tuženik ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka već osporava činjenične zaključke i pravilnost primjene materijalnoga prava.

 

6. Dio odlučnih činjenica je pravilno utvrđen, pojedine odlučne činjenice je ovaj sud utvrdio temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st.1. t.1. i t.2. i st.3. ZPP.

 

7. Nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika, u razdoblju od travnja 2012. do studenoga 2013., na koje se odnosi tužbeni zahtjev, bila je imenovana na mjesto ravnateljice tuženika.

 

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu na ime troškova poslovnih putovanja, tužiteljica tvrdi da joj prema Kolektivnom ugovoru za zaposlene u ustanovama kulture grada Š. (dalje:KU) čl.48. i čl. 52., pripada pravo na naknadu pojedinih vidova troškova koje joj tuženik nije obračunavao i priznavao sukladno odredbama KU već joj je naknađen samo dio putnih troškova, preostali iznosi nisu se isplaćivali, “čekalo se bolje vrijeme”, jer tuženik nema samostalan i neovisan budžet već je ovisan o prilivu sredstava iz gradske riznice.

 

9. Iz daljnjih navoda tijekom postupka proizlazi da se tužbeni zahtjev konkretno odnosi na naknadu troškova korištenja vlastitog vozila za službena putovanja, u iznosu od 2,00 kn po kilometru prijeđenog puta.

 

10. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da je tužiteljici isplatio  u cijelosti sve troškove prikazane u obračunu troškova priloženih uz putne naloge. Tvrdi da je tužiteljica kao podnositelj obračuna troškova (koji sadrži ukupni iznos troškova koji se podnositelju isplaćuje) osobno potpisala svaki putni račun te joj je temeljem takvog obračuna isplata izvršena u cijelosti a putni nalozi su likvidirani.  Također ukazuje da sredstva za rad tuženika osigurava i isplaćuju se u okviru proračuna njegovog osnivača, grada Š., tuženik ima financijski plan za tekuću godinu, koji odobrava gradsko vijeće, a taj detaljni plan izrađuje upravo ravnatelj i on uključuje izračun planiranih troškova, koji ne moraju biti odobreni ali moraju uključivati i planirane putne troškove. Putni nalozi se obračunavaju u sustavu gradske riznice, tužiteljici je isplaćen svaki iznos putnog troška koji je obračunat po bilo kojem putnom nalogu. Nalog za otvaranje putnog naloga daje upravo ravnatelj.

 

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan uz obrazloženje, u bitnome, da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da su predmetni troškovi tužiteljici stvarno nastali, da su prikazani u obračunu troškova uz putne naloge ali nisu isplaćeni, iako na njih ima pravo prema odredbama Kolektivnog ugovora i Pravilnika o radu tuženika, ne postoji sporazum kojim bi se tužiteljica suglasila sa isplatom manjih iznosa troškova.

 

12. Odluka prvostupanjskog suda temelji se na pogrešnom pravnom shvaćanju, zbog kojeg nisu uzete u obzir odlučne činjenice koje se odnose na način financiranja tuženika ali i ovlaštenja tužiteljice kao ravnateljice i njenu odgovornost za zakonitost rada tuženika, za njegovo financijsko poslovanje i prava i obveze iz radnog odnosa.

 

13. Odredbom čl. 48. Kolektivnog ugovora za zaposlene u ustanovama kulture grada Š. (dalje:KU) propisano je pravo na punu naknadu troškova za službena putovanja na ime prijevoznih troškova, dnevnice u najmanjem iznosu na koji se prema propisima ne plaća porez

i iznosa hotelskog računa za spavanje u hotelu B kategorije.

 

14. Prema odredbi čl. 52. KU, ako je radniku odobreno korištenje privatnog automobila u službene svrhe, naknadit će mu se troškovi u visini neoporezivog iznosa utvrđenog Pravilnikom o porezu na dohodak.

 

15. I odredbom čl. 68. Pravilnika o radu tuženika iz 2010. godine, radnik ima pravo na naknadu dnevnica i putnih troškova za službena putovanja u zemlji i inozemstvu te  na naknadu za korištenje privatnog vozila u službene svrhe u visini neoporezivih primanja po toj osnovi, sukladno propisima o porezu na dohodak.

 

16. Prema odredbi čl. 12. Zakona o kazalištima (NN br. 71/06, 121/13, dalje:ZK) sredstva za rad kazališta, koja uključuju sredstva za program i materijalne izdatke te sredstva za investicije i investicijsko održavanje osigurava osnivač, sukladno zakonu, na temelju prihvaćenog prijedloga programa i financijskog plana.

 

17. Iz odredbe čl. 24. toga Zakona proizlazi da javnim kazalištem i javnom kazališnom družinom upravlja ravnatelj, on uz ostalo organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa kazalište, vodi poslovnu politiku i odgovoran je za zakonitost rada.

 

18. Iz odredbe čl. 32. istog Zakona proizlazi da godišnji plan rada kazališta kojeg na prijedlog ravnatelja ili intendanta potvrđuje kazališno vijeća, mora biti sukladan sa financijskim okvirom iz čl. 27. toga Zakona tj. osnovnim financijskim okvirom za četverogodišnje razdoblje koje je dužan utvrditi osnivač  prije raspisivanja izbora za ravnatelja,  koji je sastavni dio natječaja i mora biti dostupan kandidatima na uvid.

 

19. U slučaju tuženika očito je upravo tužiteljica kao ravnateljica donosila financijski plan koji je potvrđivalo kazališno vijeće, što primjerice proizlazi iz zapisnika sa 30. sjednice kazališnog vijeća tuženika od 11. travnja 2013.. kao što iz istog proizlazi da je na prijedlog tužiteljice izmijenjen financijski plan za tu godinu zbog toga što je proračun osnivača Grada Š. manji od predloženog financijskog plana koji je kazalište uputilo osnivaču (list 59. spisa).

 

20. Nadalje kao ravnateljica tuženika, tužiteljica je prema odredbi čl. 72. Pravilnika o radu bila ovlaštena i odgovorna za donošenje svih odluka u vezi sa ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s njim, određeno ovlaštenje je mogla dati drugoj osobi.

 

21. U konkretnom slučaju iz priložene punomoći od 12. veljače 2013. proizlazi da je tužiteljica kao ravnateljica opunomoćila B. R. iz Š. za pravo potpisa za isplatu materijalnih prava radnika, faktura za naplatu putem gradske riznice, narudžbenica, putnih naloga i drugih dokumenata po njenom nalogu. Međutim, punomoć se odnosi isključivo na vrijeme  kada zbog opravdanih razloga ravnateljica nije u mogućnosti potpisati dokumente čija realizacija ne može biti prolongirana te se može izvršiti samo u dogovoru sa ravnateljicom.

 

22. Imsjući u vidu način financiranja tuženika propisan odredbama ZK, proizlazi da on svoj program rada i financijski plan, dakle i materijalne troškove, mora prilagoditi i uklopiti u granice proračuna osnivača, u ovom slučaju grada Š., zbog toga je primjerice i za 2013. godinu izmijenjen i dopunjen financijski plan tuženika jer je proračun osnivača manji od predloženog financijskog plana.

 

23. Iz te okolnosti nužno i logično proizlazi da mogućnost financiranja troškova službenih putovanja, konkretno ovdje naknade za  korištenje vlastitog vozila, nije neograničena i ovisi o planiranim sredstvima u proračunu osnivača.

 

24. Iz iskaza same tužiteljice u postupku proizlazi da je tuženik imao i službeno kombi vozilo, tužiteljica navodi da ga nije mogla voziti a angažiranje vozača bi dodatno povećalo troškove,  ovdje sporne troškove putovanja nije joj htjela naknaditi pročelnica u gradskom uredu za financije već je isplate odobravala temeljem potvrde o cijeni autobusne karte ili potvrde o plaćenoj cestarini i računu za gorivo.

 

25. Međutim, sadašnja ravnateljica tuženika M. T. izjavila je, a tužiteljica nije istinitost iskaza osporila, da zaposlenici tuženika mogu po nalogu ravnatelja koristiti sva dopuštena prijevozna sredstva ukoliko to korištenje ne prelazi budžet kazališta odnosno sredstva koja su odobrena od strane osnivača Grada Š. Isplata se vrši u okviru tih sredstava a ukoliko tih sredstava nedostaje onda se ne ide na putovanje. U vrijeme kada je tužiteljica bila ravnateljica postojao je službeni kombi i bio je zaposlen službeni vozač pa bi korištenjem takvog prijevoza troškovi bili puno manji, u okviru budžeta. Ravnatelj ima ovlaštenje temeljem Statuta smanjiti materijalne troškove putovanja kako bi se uklopili u proračun, tj. odrediti iznos naknade troškova za korištenje vlastitog vozila i dnevnica unutar granica koje propisuje Zakon, tužiteljica to nije učinila već je to pitanje uređeno tek Pravilnikom tuženika iz 2015. Pročelnici nisu ovlašteni odlučivati način kako će se trošiti novac u okviru odobrenih sredstava već isključivo o troškovima koji nastanu izvan odobrenih sredstava. Financijska sredstva za tekuću godinu, tako i plan putovanja, odobravaju se u 10. mjesecu prethodne godine, kada ravnatelj predočava takav plan gradu i u okviru toga plana se predviđaju dopušteni troškovi i ravnatelj je dužan voditi računa da troškovi ne prelaze dopušteni budžet.

 

26. Svjedokinja J. V. N., zaposlena na radnom mjestu knjigovođe tuženika, izjavila je da su svi ravnatelji tuženika koristili autobusni prijevoz ili kombi voilo a nakon što je došla tužiteljica za ravnateljicu ona je naložila isplatu troškova benzina prema računima i odlazila na put svojim vozilom.

 

27. Nesporno je da je u pojedinim slučajevima korištenja osobnog vozila tužiteljici isplaćen trošak goriva, cestarine, parkirališta, prema priloženim računima, ovdje joj je dosuđen iznos naknade za slučajeve putnih naloga po kojima, prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, nije izvršena takva isplata a u kojim je navedeno da je tužiteljica koristila osobno vozilo s naznakom početne i završne kilometraže. Također nije sporno da  u tim putnim nalozima (priloženi su ispunjeni u kompjutorskoj aplikaciji) nije iskazan novčani iznos troškova korištenja vozila a svi oni drugi troškovi koji su u tim nalozima određeno iskazani novčanim iznosom su isplaćeni. Tuženik je na ročištu 8. veljače 2018. pojasnio, a tužiteljica nije osporila, da svakom putnom nalogu pa i onom izrađenom u kompjutorskoj aplikaciji, prileži putni račun koji potpisuje podnositelj računa, u ovom slučaju tužiteljica kao osoba koja je bila na službenom putu ali i kao ravnatelj u vrijeme kada je obračun izvršen. Tužiteljici je u spornim slučajevima isplaćeno sve što je u putnom računu obračunato. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je obračun troškova odnosno putni račun ona potpisivala kao podnositelj računa, ispisivalo ga je računovodstvo tuženika dok je isplata vršena u riznici grada Š.

 

28. Imajući u vidu ove utvrđene činjenice o načinu i uvjetima financiranja rada tuženika, pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tužiteljice temeljem same odredbe KU i Pravilnika koje doista propisuju takvo pravo,  neovisno i o mišljenju sudskog vještaka u tom pogledu, riječ je o primjeni prava o kojoj odlučuje sud a ne sudski vještak. Naime, ovdje sama odredba ne garantira pravo na naknadu svakog troška, pa bio on i stvaran, već samo na isplatu u okviru financijskih sredstava predviđenih planom poslovanja koji odobrava osnivač a za njegovo je donošenje zadužena upravo tužiteljica kao ravnateljica. Iz okolnosti proizlazi da su joj troškovi bila naknađeni prema njenim putnim računima, iako je u predmetnim nalozima navela da je koristila osobni automibil, konkretan iznos naknade nije unijela u obračun troškova koji je potpisivala i on joj nije isplaćen. I sama u tužbi potvrđuje da isplate nisu vršene kako bi se smanjili troškovi, čekalo se “bolje vrijeme a sve iz razloga što tuženik nema samostalan i neovisan budžet već je ovisan o prilivu sredstava iz gradske riznice”.  To ujedno znači da su joj isplate izvršene u okviru zadanog proračuna, sukladno propisima o financijskom poslovanju, sve te činjenice su joj kao ravnateljici i osobi odgovornoj za zakonitost rada i za planiranje programa rada i financiranja bile poznate.

 

29. Obzirom na njena zakonska ovlaštenja i odgovornost za poslovanje tuženika i donošenje odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa riječ je o njenim odlukama neovisno o spomenutoj izdanoj punomoći, dakle one je sama donosile odluke o tome da će za službeni put koristiti vlastito vozilo neovisno o tome što za plaćanje propisane naknade nema dovoljno sredstava kao što su njene odluke i da se zbog toga sve isplate neće vršiti “do boljih vremena”. Iz njene izjave da se “čekalo bolje vrijeme” niti iz  dokaza u postupku ne proizlazi da je ona kao ravnateljica ili ijedna druga ovlaštena osoba donijela odluku da će se tako nastali troškovi isplatiti naknadno, u određenom razdoblju ili pod određenim uvjetom, sredstva za njihovu naknadnu isplatu bi očito trebalo predvidjeti u financijskom programu za neko od daljnjih razdoblja, tako nešto ona uopće nije tvrdila zbog čega ne postoji osnov za njihovu naknadnu isplatu. Ona uostalom ne obrazlaže u čemu su se promijenile okolnosti zbog kojih bi sada “bilo bolje vrijeme” i ispunjeni uvjeti u odnosu na razdoblje kada je ona bila ravnateljica i odgovorna osoba. Ujedno se stoga njene navedene odluke mogu smatrati i otpustom duga u smislu odredbe čl. 203. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 87/15). 

 

30. Zbog izloženih razloga, temeljem odredbe čl. 373.a st.1. t.1. i t.2. i st.3. ZPP preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu kao neosnovan.

 

31. Sukladno odredbi čl. 166.st.2. ZPP preinačena je i odluka o naknadi parničnoga troška tako da je odbijen zahtjev tužiteljice i njoj je naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku.

 

32. Tuženiku su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) priznati troškovi sastava odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanja na ročištu 20.12.16. 50 bodova, zastupanja na ročištima 24.1.17., 15.2.17., 4.4.17., 24.5.17., 5.12.17., 18.1.18., 7.5.21. po 100 bodova, zastupanja na ročištu 15.4.21. 25 bodova, za sastav žalbe od 15.3.18. 125 bodova, ukupno 1000 bodova ili 10.000, kn, uz PDV ukupno 12.500,00 kn ili 1.659,03 eura. Također tuženiku pripada i trošak sastava ove žalbe u iznosu od 125 bodova odnosno 1.250,00 kn, uz PDV 1.562,50 kn ili 207,38 eura.

 

U Zagrebu, 23. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.