1

Poslovni broj 78 Gž-1409/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-1409/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz O., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik iz V., … 15, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-251/21-33 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja J. R. iz O., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-251/21-33 od 18. ožujka 2022. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 7.737,69 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim na način pobliže određen izrekom te presude, kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 18.252,96 kn sa zateznim kamatama pobliže određenim izrekom te presude i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točkaI.1. do I.3. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.250,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu s predloženim u žalbi i da tužitelji dosudi trošak nastao podnošenjem žalbe.

 

3.  Žalba je osnovana.

 

4. Sud prvoga stupnja, pozivom na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 78/15., dalje: ZOO) sudio je kao u izreci u bitnome obrazlažući:

 

- da je tuženik na temelju nepravomoćnog rješenja o ovrsi Uprave V. od 23. lipnja 2014. stekao ukupan iznos od 7.714,51€ te 18.140,27 kn,

 

- da je rješenjem Ministarstva od 28. listopada 2016. uvažena žalba tužitelja na to rješenje na način da je poništeno rješenje o ovrsi Uprave od 23. lipnja 2014. i da je predmet vraćen na ponovni postupak, 

 

- ali da time nije prestala osnova po kojoj je izvršena naplata, jer da je rješenje o ovrsi samo modus za naplatu tražbine, dok su ovršna rješenja kojima je određena obveza tužitelja osnova za naplatu, a

 

- da tužitelj nije dokaza da bi osnove iz kojih proizlazi njegova obveza prestale, naknadno bile ukinute, promijenjene ili na drugi način stavljene izvan snage,

 

- uz što da svoju tražbinu u ovršnom postupku tuženica nije naplatila, između ostalih ovršnih isprava, na temelju rješenja Ministarstva, Uprave Z. 18. siječnja 2011. (jer je isto poništeno rješenjem Ministarstva – Uprave, Z. od 1. lipnja 2011.), već na temelju rješenja Ministarstva, Uprave V. od 14. veljače 2012. i to jer je navedenim rješenjem od 14. veljače 2012. zapravo određena ista obveza kao u rješenju od 18. siječnja 2011., te je samo izvršen ispravak u odnosu na ispostavu koja je, pravilno, trebala odrediti obvezu tužitelja, a time i poslovnog broja.

 

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ocijenjeno je da ista nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, kao i da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

6. Neosnovano je isticanje i žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP u vezi čl. 354. st. 1. i čl. 8. toga Zakona. Ovo jer u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su sva rješenja upravnih tijela na koja se sud referira donesena, kao i vrijeme njihova donošenja, a niti sadržaj istih nije sporan, već se, zapravo, navodima žalbe osporava pravilnost primjene materijalnog prava i u vezi s tim zaključak suda prvoga stupnja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7. Stoga žalitelju valja odgovoriti da je sud prvoga stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

7.a Naime, dug tužitelja nije se temeljio smo na jednom ovršnom rješenju, već, nesporno, na više ovršnih rješenja donesenih u upravnom postupku. Između tih rješenja, nesporno je bilo i rješenje koje je u ime Ministarstva donijela Uprava Z. 18. siječnja 2011. Nesporno je i da je to rješenje stavljeno izvan snage i da je za istu obvezu, koja je proizlazila iz tog rješenja od 18. siječnja 2011., doneseno novo rješenje, samo po nadležnoj ispostavi Uprave, V., od 14. veljače 2012., dok je financijskim vještačenjem utvrđeno da zbog rečenog naplata nije ni vršena po rješenju od 18. siječnja 2011., već po onom od 14. veljače 2012. U takvoj situaciji, kada tuženica od tužitelja po osnovi koja je otpala nije naplatila ništa, već je naplata izvršena po naknado donesenoj osnovi, koja nije prestala, uz što tužitelj nije tvrdio ni dokazivao da bi koja druga od osnova po kojima je vršena prisilna naplata otpala, to u konkretnom slučaj, niti po shvaćanju ovoga suda nije bilo mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva.

 

8. Odnosno kada je utvrđeno da naplata duga prema tužitelju nije izvršena na temelju pravne osnove koja je otpala i da u postupku prisilne naplate, radi činjenice da je ovršno rješenje od 18. siječnja 2011., kojim je utvrđen dug tužitelja prema tuženici donijela ispostava koja nije bila nadležna, što je ispravljeno rješenjem nadležne ispostave od 14. veljače 2012., nije došlo do dvostruke naplate jednog te istog duga, to bez obzira što je osnova od 18. siječnja 2011. doista prestala nema mjesta vraćanju ni iznosa koji bi se odnosio samo na tu osnovu, a svakako ne na vraćanje cijelog utuženog iznosa kada je isti naplaćivan i po drugim osnovana za koje ni na koji način nije dokazano da bi otpale, bile izmijenjene ili prestale.

 

9. Zbog rečenog ostali navodi žalbe nisu bili odlučni za odluku u ovom sporu (pa ni oni koji se odnose na retroaktivnost) te na iste ovaj sud nije smatrao potrebnim odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP), već je na temelju prethodno navedenog odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP:

 

10. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom kako po osnovi tako i po visini te je kao takva potvrđena na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

 

11. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.