Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-441/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika
vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Blanke Pervan, članice
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB: …, iz K., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. D., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-247/2021-26 od 20. Veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženice R. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-247/2021-26 od 20. veljače 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja M. G. za naknadom troška na ime sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih
sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate po prijedlogu tuženika R. D. (OIB …) iz Z., protiv tužitelja M. G. (OIB …), iz K., po Zahtjevu za izravnu naplatu FINI Zagreb, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P8970/98 od 26.ožujka 2009. i Ugovora o prijenosu tražbine (datum ovjere 12.05.2021. i 14.05.2021.) između A. Š. i R. D..

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu
od 1.097,48 eura/ 8.269,00 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri (3) postotna poena, sve u roku od 15 dana.«

2 Poslovni broj: 13 Gž-441/2023-2

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana
presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja te tuženici naknadi
trošak postupka, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista
presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe
kako je sud zanemario odredbe čl. 243. Zakona o obveznim odnosima i odredbu čl.

288. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Navodi kako je pravodobno pokrenula
prisilnu naplatu potraživanja po ovršnoj ispravi pa nije bilo mjesta da sud navedenu
naplatu proglasi nedopuštenom. Kada se uzmu u obzir odredbe čl. 243. Zakona o
obveznim odnosima smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom. S obzirom da
zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskoj agenciji dana 14. svibnja 2021. nije
proveden zbog nepotpunih podataka, a koji razlozi, odnosno uzroci se ne tiču biti
stvari, jer je tuženica ponovno dala zahtjev za izravnu naplatu 2. lipnja 2021.
temeljem iste ovršne isprave za istu tražbinu i temeljem tog zahtjeva je izvršen
zapljena sredstava, to se ne radi o istovjetnom slučaju kao u slučaju kada
vjerovnikova tužba i zahtjev bude odbačen ili odbijen. Kako se okolnost što u
zahtjevu za izravnu naplatu od 14. svibnja 2021. nije pravilno naveden broj računa
tuženice kao ovrhovoditeljice ne tiče biti stvari, to da se postupak može ponovno
pokrenuti i zbog čega je tim zahtjevom od 14. svibnja 2021. došlo do prekida zastare.
Navodi kako je pobijana presuda nerazumljiva, jer nije jasno prihvaća li sud zahtjev iz
razloga što smatra da je nastupila zastara ili iz razloga što smatra da je nastupila
prekluzija. Zakonitost pobijane presude ne može se ispitati jer u njoj nisu navedeni
razlozi o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja povrijedio je i odredbe u pogledu
troškova postupka, jer je za sve radnje tužitelju nepravilno priznao vrijednost boda u
iznosu od 15,00 kn, iako je ta vrijednost boda stupila na snagu 5. studenoga 2022.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženice ističući kako žalba
nije predana sudu na način propisan odredbom čl. 106.a te čl. 10. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj
80/22), a u vezi s primjenom pravnih pravila iz Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji
("Narodne novine", broj 5/20), slijedom čega se ista ne može uzeti u razmatranje te
predlaže žalbu odbaciti. Nadalje, ističe kako po prijedlogu tuženice od 14. svibnja

2021. Financijska agencija nije postupala, već je isti odbacila i stoga takav prijedlog
ne može utjecati na prekid zastarnog roka odnosno vremena potrebnog za prekluziju
ovrhe po pravomoćnoj ovršnoj ispravi. Činjenica podnošenja kasnijeg prijedloga
navedenu okolnost ne može izmijeniti. Također, nesporno je da je A. Š. svoju tražbinu prenijela na sadašnju tuženicu, odnosno novu ovrhovoditeljicu u ovršnom postupku, kao i da tužitelj o tome nije obaviješten do primitka prvog pismena iz ovršnog postupka pa je time, dakle, izostala obavijest dužniku o promjeni vjerovnika bez koje dužnik ne može na valjan način ispuniti svoju obvezu. Predlaže prvenstveno žalbu odbaciti, a podredno je odbiti i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu te tužitelju naknaditi trošak sastava odgovora na žalbu, koji popisuje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvenstveno je, a s obzirom na navode tužitelja iz odgovora na žalbu kako žalba
nije predana sudu u elektroničkom obliku, za istaći kako je odredbom čl. 106.a st. 6.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst,
25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP/22), koji se ovdje primjenjuje temeljem
odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj

3 Poslovni broj: 13 Gž-441/2023-2

80/22 – dalje ZID ZPP), propisano ako osoba iz st. 5. istoga članka, a u koju spada
odvjetnik, podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud će podnositelju naložiti
da u roku od osam dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku, pa ako podnositelj
ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je
podnesak povučen.

5.1. Iz stanja spisa ne proizlazi da je sud prvog stupnja, a nakon što je punomoćnik
tužitelja žalbu podnio preko pošte, ovoga pozvao i naložio mu da žalbu dostavi u
elektroničkom obliku u smislu čl. 106.a st. 5. ZPP/22, slijedom čega u takvoj
procesnoj situaciji nije niti ovlašten smatrati da je takav podnesak povučen, te se ima
uzeti da je podnesena žalba podobna za raspravljanje.

6. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1.
u vezi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem
odredbe čl. 107. st. 1. ZID ZPP, koja po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije
počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da po navedenoj zakonskoj odredbi sud
rješenjem odbacuje tužbu ako utvrdi da u tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je
stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili
da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, što u konkretnome nije
slučaj.

6.1. Naime, nije od značaja za predmetni postupak što je tuženica, kao
ovrhovoditeljica, podnijela prijedlog za ovrhu nakon što je zaprimila obavijest FINA da
zahtjev za izravnu naplatu od 14. svibnja 2021. nije mogao biti proveden.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi
ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a
o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima
presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih
tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha pljenidbom i
prijenosom novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate po
prijedlogu tuženice, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog
građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8970/98 od 26. ožujka 2009. i Ugovora o
prijenosu tražbine (datuma ovjere 12. svibnja 2021. i 14. svibnja 2021.) između A. Š. i tuženice, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. I 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje OZ).

10. Sud prvog stupnja, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio je kako je rješenje
Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8970/98 od 26. ožujka 2009.
postalo ovršno 15. svibnja 2011., da je tuženica 14. svibnja 2021. Financijskoj
agenciji (dalje FINA) podnijela zahtjev za izravnu naplatu koji nije mogao biti
proveden zbog nepotpunih podataka ovrhovoditeljice, ovdje tuženice, slijedom čega

4 Poslovni broj: 13 Gž-441/2023-2

smatra kako podnošenjem istoga nije došlo do prekida zastare u smislu čl. 241.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 –
dalje: ZOO). Stoga zaključuje kako je zahtjev za izravnu naplatu koji je tuženica
podnijela FINA nakon toga (u lipnju 2021.) podnesen izvan roka iz čl. 233. st. 1.
ZOO, te je nastupila prekluzija prava zahtijevati ovrhu temeljem navedenog rješenja
Općinskog građanskog suda u Zagrebu, slijedom čega je u cijelosti odbio tužbeni
zahtjev tužitelja.

11. Iz stanja spisa proizlazi kako je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni
broj P-8970/98 od 26. ožujka 2009. pravomoćno naloženo ovdje tužitelju plaćanje troška parničnog postupka A. Š., tuženici u tom postupku, u iznosu od 14.121,50 kn, da je A. Š. Ugovorom o prijenosu tražbine zaključenim 2. svibnja 2021. sa tuženicom ovoj prenijela svoje potraživanje iz navedenog rješenja, da je tuženica na temelju tog rješenja, kao ovršne isprave, koje je postalo ovršno 15. svibnja 2011., dana 14. svibnja 2021. podnijela zahtjev za izravnu naplatu FINA, koji nije mogao biti proveden, o čemu je tuženica, kao ovrhovoditeljica obaviještena, a nakon čega je tuženica ponovno podnijela zahtjev za izravnu naplatu dana 2. lipnja 2021. (zaprimljen kod FINA 7. lipnja 2021.).

11.1. Sporno je u postupku je li Ugovor o prijenosu tražbine valjan, a time i aktivna
legitimacija tuženice u postupku izravne naplate te je li nastupila zastara prava na
naplatu tražbine putem ovrhe.

12. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO propisano je da vjerovnik može ugovorom
sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos
zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi
prenošenju na drugoga.

13. Prema odredbi čl. 82. st. 1. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak
dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Dakle, okolnost da
dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku ne utječe na valjanost
ustupanja, a vođenje parnice, odnosno nekog drugog postupka, novog vjerovnika
protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine.

14. Stoga je predmetni Ugovor o prijenosu tražbine zaključen između A. Š. i tuženice valjan, slijedom čega je tuženica aktivno legitimirana podnijeti zahtjev za izravnu naplatu na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8970/98 od 26. ožujka 2009.

15. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i
svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili
drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

16. Prema odredbi čl. 242. st. 2. ZOO smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova
tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude
stavljena izvan snage.

17. Budući da zahtjev za izravnu naplatu podnesen FINA dana 14. svibnja 2021. nije
proveden zbog nepotpunih podataka na strani ovrhovoditeljice, koje je dala sama
ovrhovoditeljica, ovdje tuženica, pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako se
podnošenje takvog zahtjev ne može smatrati poduzimanjem radnje koja je prekinula

5 Poslovni broj: 13 Gž-441/2023-2

zastaru, jer FINA po takvom zahtjevu nije mogla postupiti, te je takva situacija istovjetna kao u slučaju kada vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen.

18. Kako je FINA postupila tek po zahtjevu od 2. lipnja 2021., a isti je podnesen izvan
roka iz čl. 233. st. 1. ZOO, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno
pravo kada je zbog ispunjenja razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ u cijelosti
usvojio postavljeni tužbeni zahtjev.

19. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st.

1. ZPP i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine",
broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa) prilikom donošenja
odluke o troškovima postupka.

19.1. Tarifnim brojem 48. st. 3. Tarife propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o
nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost
boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U vrijeme
donošenja odluke o trošku postupka u predmetu na snazi je Tarifa koja u Tbr. 50.
propisuje da vrijednost boda iznosi 15,00 kn.

19.2. Stoga je pravilno sud prvog stupnja trošak tužitelju obračunao primjenom Tbr. 48. st. 3. Tarife.

20. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 23. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin