Poslovni broj: 13 Gž-884/2022-2

1

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, te Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. M., OIB: …, iz G. B., …, 2) V. M., OIB: …, iz G., … i 3) J. J., OIB: …, iz R., …, svi zastupani po punomoćnicima - odvjetnicima u O. društvu V. & R. & C. C. d.o.o., V., …, protiv tuženika: 1) Z. K., OIB: …, iz K. …, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B. iz G., … i 2) Ž. M., OIB: …, iz G., …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-1287/2019-45 od 22. travnja 2022., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-1287/2019-45 od 22. travnja 2022. u dijelu pod toč. I, II, III, IV i VII, tako da se u tom dijelu sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) M. M. i 2) V. M. u dijelu pod toč. I, II, III i IV izreke odnosu na tuženika pod 1) Z. K., koji glasi:

"I Utvrđuje se da je pokretnina koja je prodana na I usmenoj javnoj dražbi dana 19. studenog 2019. godine u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-300/2019. i to pokretnina označena u Zapisniku o pljenidbenom popisu i procjeni od dana 22. svibnja 2019. godine pod rednim brojem 2. jedna motorka Stihl MS361C predstavljala vlasništvo I tužitelja M. M..

II Utvrđuje se da su pokretnine koje su prodane na I usmenoj javnoj dražbi dana 19. studenog 2019. godine u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-300/2019. i to pokretnine označene u zapisniku o pljenidbenom popisu i procjeni od dana 22. svibnja 2019. pod rednim brojem 1. 4 gume (sa naplatcima) 205/50R/17, rednim brojem 2. jedna motorka Stihl MS 361 C, i rednim brojem 5. auto-prikolica (bez oznaka samogradnja) predstavljale vlasništvo II tužitelja V. M. iz G., …, OIB: ….

III Nalaže se tuženiku Z. K. da I tužitelju M. M. iz G. B., …, solidarno isplati na ime vrijednosti prodane pokretnine iz točke I tužbenog zahtijeva ukupan novčani iznos od 2.500,00 kn, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Z. K. da II tužitelju V. M. iz G., …, solidarno isplati na ime vrijednosti prodanih pokretnina iz točke II tužbenog zahtijeva ukupan novčani iznos od 5.800,00 kn, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužiteljima da tuženiku pod 1) Z. K. naknade parnični trošak i to tužitelj pod 1) M. M. u iznosu od 606,71 EUR/ 4.571,25 kn, tužitelj pod 2) V. M. u iznosu od 606,71 EUR/ 4.571,25 kn, te tužitelj pod 3) J. J. u iznosu od 393,52 EUR/ 2.965,00 kn/, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da je pokretnina koja je prodana na I usmenoj javnoj dražbi dana 19. studenog 2019. godine u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-300/2019. i to pokretnina označena u Zapisniku o pljenidbenom popisu i procjeni od dana 22. svibnja 2019. godine pod rednim brojem 2. jedna motorka Stihl MS361C predstavljala vlasništvo I tužitelja M. M..

II Utvrđuje se da su pokretnine koje su prodane na I usmenoj javnoj dražbi dana 19. studenog 2019. godine u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-300/2019. i to pokretnine označene u zapisniku o pljenidbenom popisu i procjeni od dana 22. svibnja 2019. pod rednim brojem 1. 4 gume (sa naplatcima) 205/50R/17, rednim brojem 2. jedna motorka Stihl MS 361 C, i rednim brojem 5. auto-prikolica (bez oznaka samogradnja) predstavljale vlasništvo II tužitelja V. M. iz G., …, OIB: ….

III Nalaže se tuženicima Z. K. iz K. … i Ž. M. iz G., …, da I tužitelju M. M. iz G. B., …, solidarno isplate na ime vrijednosti prodane pokretnine iz točke I tužbenog zahtijeva ukupan novčani iznos od 2.500,00 kn, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženicima Z. K. iz K. … i Ž. M. iz G. …, da II tužitelju V. M. iz G., …, solidarno isplate na ime vrijednosti prodanih pokretnina iz točke II tužbenog zahtijeva ukupan novčani iznos od 5.800,00 kn, sve u roku od 15 dana.

V Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva I tužitelja M. M., tužbeni zahtijev I tužitelja M. M. u dijelu gdje je tražio da se utvrdi da je pokretnina koja je prodana na usmenoj javnoj dražbi dana 19. studenog 2019. godine u predmetu ovoga suda broj Ovr-300/2019. i to pokretnina označena u zapisniku o pljenidbenom popisu i procjeni od dana 22. svibnja 2019. godine, pod rednim brojem 3. jedna poteznica za traktor vlasništvo I tužitelja M. M., te u dijelu gdje je tražio da se naloži tuženima da mu na ime vrijednosti iste isplate iznos od 500,00 kn, se odbija.

VI Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva II tužitelja V. M. M., tužbeni zahtijev II tužitelja V. M. u dijelu gdje je tražio da se utvrdi da je pokretnina koja je prodana na usmenoj javnoj dražbi dana 19. studenog 2019. godine u predmetu ovoga suda broj Ovr-300/2019. i to pokretnina označena u zapisniku o pljenidbenom popisu i procjeni od dana 22. svibnja 2019. godine, pod rednim brojem 3. jedna poteznica za traktor vlasništvo II tužitelja V. M. te u dijelu gdje je tražio da se naloži tuženima da mu na ime vrijednosti iste isplate iznos od 500,00 kn, se odbija.

VII Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove postupka."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

              "I Utvrđuje se da je tužba tužitelja J. J. iz R. …, protiv tuženika Z. K. iz K. … i Ž. M. iz G., …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povučena.

II Utvrđuje se da je tužba I tuženika M. M. iz G. B., …, protiv tuženika, radi proglašenja nedopuštene ovrhe koja se vodi kod ovoga suda pod brojem Ovr-300/2019. u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. K. iz K. …, protiv ovršenika Ž. M. iz G., …, na pokretninama malčer – M. G. ing. Č., zeleni s kardanom, prikolica za sijeno Kolo, crvena s kardanom, prikolica za drvo metrica, samogradnja jednoosovinska, povučena."

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I, II, III, IV i VII izreke žalbu je izjavio tuženik pod 1) Z. K. (dalje: tuženik pod 1) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužiteljima naknaditi mu parnični trošak, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, budući da nije savjesno niti brižljivo ocijenio izvedene dokaze na okolnost vlasništva pokretnina koje su prodane u ovršnom postupku. Navodi kako nije točno da su tužitelji tijekom ovršnog postupka dostavili bilo kakve dokaze o vlasništvu zaplijenjenih pokretnina, a svoje tvrdnje o navodnom vlasništvu temeljili su samo na svojim navodima i iskazima svjedoka koje bi trebalo saslušati. Tužitelji niti u predmetnoj parnici nisu dostavili niti jedan pisani dokaz da su bili vlasnici predmetnih nekretnina, makar bi bilo logično da raspolažu računima. Smatra kako je sud prvog stupnja trebao cijeniti neistinitim iskaz tužitelja pod 2) V. M., koji nije dostavio ugovor o navodnoj kupnji prikolice od svjedoka T. H.. Pogrešni zaključci o vlasništvu tužitelja na predmetnim pokretninama sud prvog stupnja izveo je isključivo na temelju iskaza tužitelja te pristranih svjedoka, bez ikakvih pisanih dokaza. Nadalje, ističe kako tužitelji nemaju pravo na isplatu vrijednosti prodanih nekretnina, a ukoliko drugostupanjski sud smatra da ipak imaju, ukazuje da se može raditi samo o iznosu za koji su predmetne pokretnine prodane u ovršnom postupku. Ističe i kako sud prvog stupnja nije imao osnova odrediti plaćanje iznosa iz toč. III i IV izreke solidarno, budući da je on za predmetne pokretnine primio samo iznos za koji su predmetne pokretnine prodane u ovrsi, a radi se o iznosu od ukupno 2.800,00 kn. Osporava i odluku o troškovima postupka. U pogledu povlačenja tužbe od strane tužitelja J. J., sa kojim povlačenjem se suglasio, ali je i podnio zahtjev za naknadu troškova postupka, koji je sud neosnovano odbio. Naime, J. J. nije imao opravdani razlog za povlačenje tužbe pa je u obvezi naknaditi troškove ovom tuženiku. Navedeni žalbeni razlozi odnose se i na djelomično povlačenje tužbe tužitelja pod 1) M. M., koji se obijesno parničio, jer je u trenutku podnošenja tužbe za pokretnine malčer – M. G. ing. Č., prikolicu za sijeno i prikolicu za drva imao saznanja da iste nisu otpremljene, ali je svejedno i nakon dovršetka ovrhe nastavio s predmetnim postupkom.

4. U odgovoru na žalbu tužitelji pod 1) M. M., 2) V. M. i 3) J. J. (dalje: tužitelji pod 1), 2) i 3)) osporili su žalbene navode tuženika pod 1) ističući u odnosu na predmetno priključno vozilo auto-prikolicu kako je svjedok T. H. izjavio da isto nikada nije bilo registrirano niti korišteno u prometu, iz čega proizlazi da nije niti mogao sklopiti kupoprodajni ugovor, ali je iskazao da se upravo tužitelj pod 1) raspitivao i pokušavao prikolicu dovesti u stanje pogodno za registraciju, ali u tome nije uspio. S obzirom da je predmetna auto-prikolica predana u posjed tužitelju pod 2) i da je on za nju prodavatelju isplatio kupoprodajnu cijenu, to je ista postala njegovo vlasništvo, bez obzira na činjenicu što pisani ugovor o kupoprodaji nije sklopljen, a ista je činjenična situacija s drugim pokretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva. Nadalje, ističu kako iz zapisnika o pljenidbenom popisu i procjeni od 22. svibnja 2019. proizlazi da je tužitelj pod 1) zapriječio otpremu pokretnina koje su predmet njegovog tužbenog zahtjeva, a tuženik pod 2) za sve pokretnine policijskim službenicima PP G. izjavio da su vlasništvo njegovog brata, tuženika pod 1) njegovog sina, tuženika pod 2) te trećih osoba. Iskazi saslušanih svjedoka su životni i okolnosni te isti ničim nisu dovedeni u pitanje. Tuženiku pod 1) moglo je biti poznato da predmetne nekretnine nisu vlasništvo ovršenika, ali je isti ustrajao na prodaji i dovršetku postupka. Neosnovani su navodi tuženika pod 1) i u odnosu na odluku o parničnim troškovima.

5. Žalba je osnovana.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

7. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženika pod 1) da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

8. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja pod 1) i 2) da se utvrdi da je motorka Stihl MS361C, koja je prodana na prvoj usmenoj javnoj dražbi 19. studenoga 2019. u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-300/2019, predstavljala vlasništvo tužitelja pod 1), da su četiri gume (sa naplatcima) 205/50R/17, jedna motorka Stihl MS361C i auto-prikolica (bez oznaka samogradnja), koje su prodane na istoj usmenoj javnoj dražbi u istom predmetu, predstavljale vlasništvo tužitelja pod 2), da se naloži tuženiku pod 1) da solidarno s tuženikom 2) Ž. M. (dalje: tuženik pod 2)) na ime vrijednosti prodane nekretnine iz toč. I tužbenog zahtjeva isplati ukupan novčani iznos od 2.500,00 kn, a tužitelju pod 2) na ime vrijednosti prodanih nekretnina iz toč. II tužbenog zahtjeva ukupan iznos od 5.800,00 kn.

10. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako su u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Ovr-300/2019 na uredovanju održanom 22. svibnja 2019. zaplijenjene pokretnine i to, između ostalih, ovdje sporne četiri gume s naplatcima 205/50R/17, dvije motorke Stihl MS361C i auto-prikolica prodane i dosuđene kupcu Z. V., kako je jedna motorna pila Stihl MS361C vlasništvo tužitelja pod 1), dok su četiri gume s naplatcima 205/50R/17, auto-prikolica i jedna motorna pila Stihl MS361C vlasništvo tužitelja pod 2), vrijednosti kojih pokretnina je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije mr. sc. S. R., dipl. oec, slijedom čega je u tom dijelu udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja pod 1) i 2).

11. Iz stanja spisa proizlazi kako su u ovršnom predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Ovr-300/2019 treće osobe i to ovdje tužitelji pod 1) i 2), kao i ranije tužitelj pod 3), koji je povukao tužbu, rješenjem od 6. rujna 2019. upućene na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika pod 1) i ovršenika, ovdje tuženika pod 2) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na pokretnine koje su popisane i zaplijenjene na uredovanju održanom 22. svibnja 2019., a koje su sporne u ovoj fazi postupka, koji parnični postupak su treće osobe pokrenule, s tim da su tijekom predmetnog postupka, a u ovršnom postupku, sporne pokretnine prodane i dosuđene kupcu rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-300/2019 od 20. studenoga 2019., a nakon čega su tužitelji pod 1) i 2), kao i ranije tužitelj pod 3), postavili predmetni tužbeni zahtjev, a povukli zahtjev podnesen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

12. Tužitelji pod 1) i 2), kao i ranije tužitelj pod 3), pokrenuli su parnicu sukladno odredbi čl. 60. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ), te su u toj parnici sukladno st. 4. istoga članka tražili da se utvrdi postojanje njihovog prava i to prava vlasništva spornih pokretnina, budući da im to tuženik pod 1) osporava, a ujedno su zatražili i isplatu vrijednosti spornih nekretnina, budući da su iste prodane u ovršnom postupku.

13. Sukladno odredbi čl. 151. st. 1. OZ kupac je dužan položiti kupovninu i pokretnine uzeti odmah nakon zaključenja dražbe, odnosno prodaje neposrednom pogodbom, s tim da prema st. 5. istoga članka kupac u svakom slučaju postaje vlasnik kupljenih pokretnina njihovim preuzimanjem.

14. U konkretnom slučaju tužitelji pod 1) i 2) nisu osporavali da bi kupac preuzeo sporne pokretnine, slijedom čega je isti sukladno odredbi čl. 151. st. 5. OZ postao vlasnik istih.

15. Nadalje, tužitelji pod 1) i 2) tijekom postupka ističu kako su prodajom spornih pokretnina oštećeni za iznose utužene pod toč. III i IV izreke te od tuženika pod 1) i tuženika pod 2) (u odnosu na kojega je presuda pravomoćna) potražuju naknadu štete, koju da su im dužni isplatiti solidarno.

16. Prema odredbi čl.1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Odgovornost za štetu nastaje samo ako je štetna radnja protupravna, a štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika.

18. U konkretnom slučaju tuženik pod 1) je, kao ovrhovoditelj, na temelju pravomoćne presude Općinskog sud u Garešnici poslovni broj P-80/95 od 13. studenoga 1996. podnio ovršni prijedlog protiv tuženika pod 2), kao ovršenika, u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-300/2019, u kojem je doneseno rješenje o ovrsi te je provedena sudska radnja popisa i procjene, između ostalih, i spornih pokretnina, koje pokretnine su i prodane na usmenoj javnoj dražbi od 19. studenoga 2019., a nakon čega je 20. studenoga 2019. doneseno i pravomoćno rješenje o dosudi.

19. Iako sud prvog stupnja u predmetnom postupku, na temelju izvedenih dokaza, ocjenjuje kako su sporne pokretnine u trenutku popisa i zaplijene bile vlasništvo tužitelja pod 1) (jedna motorna pila Stihl MS361C) i tužitelja pod 2) (četiri gume s naplatcima 205/50R/17, jedna motorna pila Stihl MS361C i auto-prikolica), te im je njihovom prodajom doista mogla nastati šteta, po ocjeni ovog drugostupanjskog sud nema osnove za zaključak kako je tuženik pod 1) time što su iste pokretnine zaplijenjene i prodane počinio štetu tužiteljima pod 1) i 2).

19.1. Naime, tuženik pod 1) je ovršni prijedlog podnio na temelju pravomoćne presude koristeći se svim dopuštenim zakonskim sredstvima da bi u ovršnom postupku sukladno odredbama OZ naplatio svoje pravomoćno utvrđeno potraživanje koje je imao prema tuženiku pod 2), pa takvo njegovo ponašanje ne predstavlja štetnu radnju, a niti u takvom njegovom postupanju ima protupravnosti, a samim time  ni odgovornosti za eventualno nastalu štetu tužiteljima pod 1) i 2). Pri tome valja reći i kako tužitelji pod 1) i 2) ne ističu druge razloge odgovornosti tuženika pod 1) za štetu za koju tvrde da im je nastala prodajom spornih pokretnina.

20. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primjenio materijalno pravo prilikom donošenja presude u pobijanom dijelu u odnosu na tuženika pod 1), slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I, II, III, IV i VII izreke u odnosu na tuženika pod 1) i u tom dijelu odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

21. Odluka o troškovima postupka u odnosu na tužitelje pod 1) i 2) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u odnosu na tužitelja pod 3), koji je tužbu povukao a da nije udovoljeno njegovom zahtjevu, temeljem čl. 158. st. 1. ZPP.

21.1. Tuženiku je u trošak valjalo priznati zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika i to po 100 bodova za pristup na ročišta od 28. rujna 2020. i 17. veljače 2021., te za sastav obrazloženog podneska od 15. rujna 2021., sukladno Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa), te za sastav podneska od 20. ožujka 2020. 25% od nagrade, sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, ukupno 325 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kn i priznati PDV od 25% ukupno iznosi 4.062,50 kn i tome pridodati iznos od 145,00 kn na ime troška pristupa svjedoka. Iznos od 4.207,50 kn valjalo je podijeliti na tri dijela, jer se radi o poduzetim radnjama u odnosu na sva tri tužitelja, dakle, do povlačenja tužbe od strane tužitelja pod 3), tako da na svakog od tužitelja otpada iznos od 1.402,50 kn/186,54 EUR.

21.2. Tuženiku pod 1) valjalo je u odnosu na tužitelja pod 3) priznati u cijelosti 100 bodova na ime troška sastava odgovora na žalbu, jer je isti dan prije spajanja predmeta pokrenutog po njegovoj tužbi s predmetom tužitelja pod 1) i 2), kao i 1/3 dijela nagrade za sastav neobrazloženog podneska od 25. svibnja 2020., za sastav kojega je tuženiku pod 1) priznato 25% od nagrade, odnosno 25 bodova, a koji trošak je popisao samo u odnosu na tužitelja pod 3), što ukupno čini iznos od 1.562,50 kn, odnosno sveukupno u odnosu na tog tužitelja iznos od 2.965,00 kn/393,52 EUR.

21.3. Nadalje, u odnosu na tužitelje pod 1) i 2) valjalo je tuženiku pod 1) priznati po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta od 1. rujna 2021. i 3. ožujka 2022., 50% od nagrade za pristup na ročište od 5. ožujka 2020., te 125 bodova za sastav žalbe, što uz vrijednost boda od 10,00 kn i PDV od 25% iznosi 5.937,50 kn, što sa iznosom od 2.805,00 kn (1.402,50 x 2) obračunatim pod toč. 21.1. i plaćenom sudskom pristojbom u iznosu od 400,00 kn ukupno iznosi 9.142,50 kn/1.213,35 EUR, odnosno 4.571,25 kn/606,71 EUR za svakog od tužitelja pod 1) i 2).

22. Tuženiku pod 1) nije priznat zatraženi trošak pristupa na objavu presude, jer na to ročište nije pristupio, kao ni zatraženi trošak pristojbi na odgovor na tužbu, jer se takva pristojba plaća razmjerno uspjehu u parnici, a tuženik pod 1) je u istoj u cijelosti uspio pa nema tu obvezu.

23. U nepobijanom dijelu pod toč. V i VI izreke u odnosu na tuženika pod 1), a u cijelosti u odnosu na tuženika pod 2), koji nije izjavio žalbu, presuda suda prvog stupnja i rješenje, koje se žalbom ne pobija, ostaju neizmijenjeni.

 

Zadar, 23. svibnja 2023.

 

     Predsjednik vijeća

 

    Igor Delin, v.r.