1

Poslovni broj: Gž-194/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-194/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja D. Š., OIB: …, iz S., kao vlasnika Specijalističke stomatološke ordinacije za ortodonciju sa zubotehničkim laboratorijem mr.sc.dr.stom. D. Š. ortodont, iz S., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku iz S., protiv tuženice S. M., OIB: …, iz T., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lj. & V. d.o.o. iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-184/2022-5 od 16. siječnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,

 

presudio je

 

 

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-184/2022-5 od 16. siječnja 2023.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Z. iz S. broj Ovrv-4089/17 od 23. studenog 2017. kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 2.986,26 EUR/22.500,00 kn (slovima: dvije tisuće devetsto osamdeset šest EUR i dvadeset šest centi/dvadeset dvije tisuće petsto kuna)[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 28. travnja 2017. do isplate,  u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka iznos od 252,17 EUR/1.900,00 kn (slovima: dvjesto pedeset dva EUR i sedamnaest centi/tisuću devetsto kuna)1 sa zakonskom zateznom kamatom od 16. siječnja 2023. do isplate, te u točki II. izreke,

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je tužitelju na iznos troška ovršnog postupka od 252,17 EUR/1.900,00 kn (slovima: dvjesto pedeset dva EUR i sedamnaest centi/tisuću devetsto kuna)1 dosuđena zakonska zatezna kamata od 23. studenog 2017. do 15. siječnja 2023. na način da se za taj vremenski period na navedeni iznos odbija zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika A. Z. iz S. posl. broj Ovrv-4089/17 od 23.11.2017.g. u dijelu kojim se tuženiku S. M. nalaže da tužitelju isplati iznos od 22.500,00 kuna /2986,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.04.2017.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.900,00 kn/252,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23.11.2017.g. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana,

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 8.150,00 kuna /1.081,70 eura."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 18. siječnja 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovni postupak ili da istu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja na plaćanje parničnog troška i troška žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tužitelj je kao ovrhovoditelj javnom bilježniku protiv tuženice kao ovršenice podnio prijedlog radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju računa broj 16/ORDI/1 od 27. travnja 2017. na iznos od 10.000,00 kn i računa broj17/ORDI/1 od 27. travnja 2017. na iznos od 12.500,00 kn ili ukupno na iznos od 22.500,00 kn.

 

5.1. Tuženica je kao ovršenica  podnijela prigovor u kojem je osporila postojanje bilo kakvog obveznog odnosa između nje i tužitelja kao ovrhovoditelja. Povodom prigovora tuženice kao ovršenice postupak je nastavljen kao parnični postupak.

 

5.2. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio između stranaka da je 27. travnja 2017. tuženica za svoje dvije kćerke L. i A. M. naručila uslugu dijagnostike i terapije fiksnim napravama kod tužitelja i za koje usluge su izdani računi broj … i broj … od 27. travnja 2017. svaki na iznos od 12.500,00 kn, a u svrhu ortodontske terapije fiksnim napravama sačinjeni su otisci zubi za kćerke tužene. Nesporno je da je tuženica platila po navedenim računima 30. lipnja 2017. iznos od 2.500,00 kn za koliko je tužitelj i smanjio račun broj … .

 

5.3. Sporan je između stranaka iznos kojeg je tuženica platila, ali i postojanje obveznog odnosa te je li tužitelj obavio posao za koji je izdao navedene račune.

 

5.4. Tuženica je tvrdila da je tužitelju platila dva puta po 3.000,00 kn, iznos od 2.500,00 kn te iznos od 4.000,00 kn koje mu je dala na ruke u njegovoj ordinaciji, a u prisutnosti njezinog supruga. Saslušani svjedok, suprug tužene, I. M. je potvrdio iskaz tuženice o plaćanju iznosa od 4.000,00 kn, a za koji iznos nije tražena potvrda.

 

5.5. Prvostupanjski sud je iz priložene dokumentacije utvrdio da se dva plaćena iznosa od po 3.000,00 kn odnose na račun broj … i račun broj … koji su izdani 23. studenog 2016. i 24. studenog 2016. za usluge dijagnostike i terapije i da se ta plaćanja ne odnose na račune koji su predmet ovog postupka, a koji su izdani 27. travnja 2017. Što se tiče tvrdnje tuženice da je ona platila iznos od 4.000,00 kn na ruke tužitelju u njegovoj ordinaciji, prvostupanjski sud istom ne poklanja vjeru jer je ta tvrdnja potvrđena od strane supruga tuženice, koji svoj iskaz daje u interesu tuženice, te smatra kako bi tuženica za isplatu tog iznosa, da ga je platila, zatražila potvrdu. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je tuženica zatražila drugo mišljenje, a nakon što su ordinirani fiksni aparati njezinim kćerkama, iz razloga što je došlo do pucanja žice na jednom od aparata, u vrijeme kada tuženica nije mogla do tužitelja, nakon čega je zatražila pomoć u okviru redovne zdravstvene zaštite. Dakle, sama tuženica da je prekinula odnos koji je postojao između nje kao naručiteljice određenog posla i samog tužitelja kao izvršitelja, te je tako onemogućila tužitelja da posao koji je započeo obavi do kraja.

 

5.6. Također, nije prihvaćena kao istinita tvrdnja tuženice da je tužitelj navedene iznose trebao naplatiti od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) jer je odbijen zahtjev tuženice kojim traži povrat sredstava od HZZO-a troškova dentalne usluge za mldb. kćerke u iznosu od 8.500,00 kn jer je konstatirano da je tuženica zatražila uslugu privatnog ortodonta, a ne ugovornog djelatnika HZZO-a. Prvostupanjski sud je usporedio i iznos računa sa cjenikom koji je priložen u spis, te je ocijenio da su sporni računi izdani u skladu sa samim cjenikom u kojem stoji da dijagnostički postupak i terapija fiksnim aparatom ima cijenu od 12.500,00 kn, te da ono što nije navedeno u cijeni, nije niti obavljeno, niti uračunato u ukupnu uslugu koja je pružena tuženoj, a to su kontrolni pregledi i uklanjanje fiksnih ortodontskih naprava i aplikacija naprava.

 

5.7. Zbog toga je održao na snazi platni nalog javnog bilježnika za iznos od 22.500,00 kn te je na navedene iznose tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća navedenih računa 28. travnja 2017. do isplate.

 

5.8. O naknadi troškova postupka prvostupanjski sud je odlučio na način da je posebno dosudio troškove ovršnog postupka i na iznos tih troškova dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, dok je o troškovima parničnog postupka odlučio na temelju članka 154. ZPP-a, a visinu istog je utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.).

 

6. U svojoj žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a jer je izostala savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se obrazloženje presude svodi na prepričavanje navoda parničnih stranaka i izvedenih dokaza, a izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dani su nejasni i kontradiktorni.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je navodeći što je utvrdio provođenjem pojedinog dokaza, u konačnici i ocijenio te dokaze u njihovoj ukupnosti i izveo zaključak o potraživanju tužitelja, kao i o tvrdnjama tuženice kojima pobija tvrdnje tužitelja.

 

6.2. Nije učinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge pa je istu moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. U okviru nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava, tuženica navodi da prvostupanjski sud nije cijenio iskaz tužitelja u kojem on kaže da nije mogao odraditi terapiju u cijelosti jer je s djecom otišla kod drugog zubara koji je njegov plan i rad nastavio, pa da je time njegov rad prekinut. Time da se ukazuje na činjenicu da tužitelj nije odradio terapiju do kraja, pa stoga nije niti njegov tužbeni zahtjev moguće usvojiti u cijelosti.

 

7.1. U odnosu na tu tvrdnju tuženice treba reći da navedeni iskaz tužitelja ne ukazuje na zaključak da je on izdanim računima obuhvatio i one radnje koje nije proveo, s obzirom da iz cjenika koji je priložen u spis se posebno naplaćuju pregledi, kontrolni pregledi i readaptacije, otisci, analiza i plan terapije, a posebno pojedine vrste naprava, kao i uklanjanje fiksnih naprava i sl. Dakle, ne bi se moglo zaključiti da su u cijeni od 12.500,00 kn po fiksnom aparatu, odnosno po pojedinom računu, obuhvaćeni i budući kontrolni pregledi, odnosno prilagođavanje fiksnog aparata, uzimanje novih otisaka te skidanje fiksnog aparata ili druge radnje koje bi eventualno bile posljedica nošenja fiksnih aparata, a trebalo bi ih provesti u tijeku terapije.

 

7.2. Zbog toga nije osnovan navedeni žalbeni razlog, a kada tužitelj govori o tome da zbog toga što je tuženica s djecom otišla kod drugog ortodonta on nije mogao provesti svoj plan i dovesti ga do kraja, ukazuje upravo na to da je prva radnja prije stavljanja fiksnog aparata dijagnostika, nakon toga stavljanje fiksnog aparata, praćenje kroz određeni vremenski period, te u konačnici skidanje fiksnog aparata kada bi posao trebao biti dovršen. Kao što je rečeno, iz priloženog cjenika u ortodontskoj ordinaciji ne proizlazi da bi u okviru navedenog računa bile obuhvaćene i sve kontrole te eventualne intervencije u tijeku nošenja fiksnog aparata.

 

7.3. Kako je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a time i pravilno primijenio materijalno pravo, to je žalbu tuženice trebalo odbiti u odnosu na točku I. izreke u dijelu u kojem joj je naloženo da plati iznos od 22.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. travnja 2017. do isplate primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

8. Prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8.1. Kada je prvostupanjski sud odlučivao o troškovima cjelokupnog postupka, iste je nepravilno podijelio na troškove ovršnog i parničnog postupka, s obzirom da se radi o jednom postupku koji je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, a dovršen donošenjem prvostupanjske odluke.

 

8.2. Međutim, iako je prvostupanjski sud postupio na navedeni način, pravilno je obračunao kako trošak ovršnog postupka koji bi pripadao tužitelju, tako i trošak parničnog postupka, ali je pogrešno na dosuđeni trošak ovršnog postupka, smatrajući taj trošak dijelom platnog naloga javnog bilježnika broj Ovrv-4089/17 od 23. studenog 2017., a što isti nije, dosudio zakonsku zateznu kamatu od donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 23. studenog 2017..

 

8.3. Kada ovršni postupak povodom prigovora ovršenika bude nastavljen u parnici, tada je o troškovima postupka potrebno odlučiti kao o jedinstvenim troškovima, a kako prvostupanjski sud ispituje i valjanost zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka i kako o tome odlučuje u trenutku donošenja odluke, to se i zakonska zatezna kamata na takve troškove može dosuditi samo od donošenja prvostupanjske presude, a ne od donošenja rješenja o ovrsi.

 

8.4. Zbog toga je ovaj sud primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a preinačio pobijanu odluku u točki I. izreke u dijelu u kojem je na troškove ovršnog postupka dosuđena zakonska zatezna kamata od 23. studenog 2017. na način da je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na taj trošak za vremenski period od 23. studenog 2017. do dan prije donošenja pobijane presude, dakle do 15. siječnja 2023., dok je potvrđena u tom dijelu pobijana odluka primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u dijelu u kojem je na navedeni ovršni trošak dosuđena zakonska zatezna kamata od 16. siječnja 2023. kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

 

9. Kako je tuženica uspjela sa svojom žalbom samo u neznatnom dijelu, to se istoj ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Koprivnica, 23. svibnja 2023.