1              Poslovni broj Gž-541/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-541/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz H. O., OIB: ..., kojeg zastupa OD M. & M., O., protiv tuženika J. B., H. O., OIB: ..., kojeg zastupa M. V., odvjetnik u O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu Psp-33/2020-35 od 2. veljače 2022. (ispravno od 2. veljače 2023.), dana 23. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu Psp-33/2020-35 od 2. veljače 2022. (ispravno od 2. veljače 2023.).

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"I. Odbija se tužba tužitelja koja glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik J. B., H. O., smetao tužitelja I. B., H. O. 16C, OIB: ..., u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kč.br. 857, livada V. u H., površine 284 čhv, upisane u zk.ul.br. 225 k.o. O. H., na način da je dana 11. rujna 2020., pokosio travu na cijelom posjedu i onemogućio tužitelju ulazak na posjed, dok je dana 21. rujna 2020., motornom pilom posjekao grane na voćkama, pa se tuženiku nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da tužitelju vrati u posjed cijelu nekretninu kč.br. 857, livada V. u H., površine 284 čhv, upisane u zk.ul.br. 225 k.o. O., te se zabranjuje tuženiku ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine, u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja."

II. Nalaže se tužitelju I. B. iz H. O., OIB: ... naknaditi tuženom J. B., H. O., OIB: ... troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kuna, u roku 8 dana."

 

2.Protiv citirane odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva i odluke o troškovima postupka žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih zakonom. Žalbeni je prijedlog pobijano rješenje ukinuti i spis vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

 

2.1.Odgovarajući na žalbu tuženik je predložio njezino odbijanje.

 

3.Žalba nije osnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu odluku  u okviru žalbenih razloga tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 381 ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje žalbom neosnovano navodi tužitelj. Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

 

4.1.Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. te 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP na koje sadržajem žalbe upire tužitelj.

 

5.Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom nekretnine kč.br. 857, livada V. u H., površine 284 čhv, upisane u zk.ul.br. 225 k. o. O. H. koju je prema navodima tužitelja smetao tuženik na način da je pokosio travu na cijeloj površini predmetne nekretnine, te motornom pilom posjekao grane na voćkama i zabranio ulazak u posjed, slijedom čega je tužitelj zatražio utvrđenje čina smetanja, nalaganje tuženiku vratiti posjed cijele nekretnine te zabraniti svako takvo daljnje i slično smetanje posjeda ubuduće.

 

6.U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio kako tužitelj nije bio u posjedu utužene nekretnine, kako je A. K. (sestra tužitelja) djelomično na utuženoj nekretnini a isto i na nekretnini drugih imala vrt koji je napustila kada je pobrala povrtnice 2020., radi čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

7.Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda. U skladu s odredbom članka 22. stavak 2. ZV-a tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, 2. od zahtjeva da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja i 3. od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

7.1.O navedenom pravilno postavljenom zahtjevu, kako njegovom deklarativnom dijelu (utvrđivanju čina smetanja), tako i onom kondemnatornom (uspostavljanju ranijeg posjedovnog stanja i zabrani takvog smetanja ubuduće) odlučuje izrekom (dispozitivom) konačnog rješenja o traženoj posjedovnoj zaštiti, kako je sud prvog stupnja i učinio.

 

8.Pri tome je tijekom postupka prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito rješenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

8.1.Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

 

8.2.Tako je valjanom ocjenom iskaza svjedoka I. B. i Ž. I. za koje ni u ovom stadiju postupka nema osnova sumnji u vjerodostojnost, koji u bitnome potvrđuju iskaz tuženika, povezujući to sa stanjem neobrađenosti koje prikazuju priložene fotografije, osnovano zaključio kako tužitelj nije bio posjednik nekretnine, koju ocjenu ne dovodi u pitanje eventualni njegov ili trećih povremeni prolaz stazom u odsutnosti i bez znanja tuženika ili njegova prednika, ili što je na dijelu nekretnine njegova sestra A. K. imala vrt kao i na dijelu susjedne te ga napustila kada je saznala za kupnju od strane tuženika, a u ovom postupku nije ni stranka niti je sama posjedovnu zaštitu tražila.

 

8.3.Naime, sukladno ZV-u posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, posjed nije pravo, već činjenica, dakle posjednik ne mora biti i vlasnik.

 

8.4.Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede određene stvari koja mora biti razmjerno trajna i vidljiva, a tu posjednikovu faktičnu vlast štiti zakon pa kako je utvrđeno provedenim dokazima kako u korist tužitelja nije zasnovano postojanje takve vlasti, s osnovom je zaključeno kako nije bio u posjedu.

 

8.5.Glede svjedoka koje sud nije saslušao ili im poklonio vjeru, odgovoriti je kako je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako su okolnosti na koje su predložene utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora pa eventualni propust suda da obrazloži zašto neki dokaz nije izveo, odnosno da obrazloži odbijanje dokaznih prijedloga nije bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, a s obzirom na okolnosti na koje su ti dokazi predloženi i jer je unatoč tome obrazloženje pobijane odluke jasno u odnosu na relevantne činjenice, pri čemu su navedeni razlozi zbog čega je vjerovao iskazima svjedoka Ivana  Brozovića i  Željka Ivanca koji su potvrdili tuženikovo kazivanje, a također zbog čega nije vjerovao tužitelju te svjedocima Ankici Klarić i Marinku Brozoviću.

 

8.6.Tužitelju je odgovoriti i kako relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, što je sud prvog stupnja i učinio.

 

9.Kako je prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tuženika, utvrdio na način određen odredbom čl. 8. ZPP-a i kako, suprotno takvoj ocjeni provedenih dokaza, opširna analiza i interpretacija dokaza provedenih tijekom postupka izvršena po tužitelju u žalbi nema uporišta u provedenim dokazima, to se niti interpretacija iskaza pojedinih svjedoka i osobni zaključci tužitelja u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu prihvatiti utemeljenim, jer se radi očigledno o subjektivnom iznošenju mišljenja tužitelja u svezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.

 

9.1.Također je navesti kako je tužitelju omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predloži dokaze za svoja shvaćanja i činjenice na koje se poziva i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno njegovo shvaćanje o ocjeni dokaza -i jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni onako kako bi on htio, ne može u postupku ostvariti povoljniju poziciju.

 

9.2.Posebno, glede prigovora na postupanje suda na ročištu od 19. ožujka 2021., odgovoriti je kako na istom nisu izvođeni dokazi pa nije bilo povrede tužiteljevih prava, kao ni time što je upisano da je punomoćnik tužitelja odvjetnik u ZOU J. J. i dr. iz K. umjesto u OD M.& M. iz O., kao ni uslijed pogrešne upute o pravnom lijeku (čl. 443. st. 2. ZPP-a), što je smatrati očitom greškom, a na protivno se u žalbi s osnovom ne ukazuje.

 

9.3.Žalitelju je ukazati i kako pravo na posjed nije predmet rasprave u ovom postupku već će se o istom odlučiti u parnici P-509/2020 koja je prema sadržaju spisa u tijeku (čl. 441. ZPP-a), radi čega i po stavu ovog suda nije od značaja za ovu parnicu izvođenje dokaza pregledom tog spisa koje je bilo predloženo.

 

10.Kako se nisu ispunili istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 380 st. 1. toč. 2. ZPP-a potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako glede glavne stvari tako i odluke o trošku postupka koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad  odvjetnika Narodne novine Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa i to prema Tbr. 7. st. 2.  u svezi sa Tbr. 42. i 50.).

 

11.Ujedno je valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. ZPP).

 

11.1.Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe iz čl. 155. st.1. ZPP-a.

 

U Splitu 23. svibnja 2023.