Pristupanje sadržaju
Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split P-443/2022-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda D.
L., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz
Š., D. N. 7 OIB:…., zastupane po punomoćnicima
odvjetnicima u OD M. & P. j.t.d. u S., te T. K. - sina iz S.,
U. R. 8, protiv tuženih pod 1 E. N. pokojnog A.
OIB:…. i pod 2 O. N. pokojnog A. O.:…..,
obojice zastupanih po punomoćnicima iz OD B. & P. d.o.o., odvjetnicima
u S. zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20.
travnja 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka
Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 22. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Dužni su tuženici pod 1 E. N. pokojnog A., OIB:…..
i pod 2 O. N. pokojnog A., OIB:….., solidarno i u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici D. K.,
OIB:….. na ime stečenog bez osnova iznos od EUR 10.933,46 (82.378,14
kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od EUR 206,44 (1.555,49 kn) za siječanj 2012. od 15.1.2012.,
- na iznos od EUR 207,62 (1.564,30 kn) za veljaču 2012. od 15.2.2012.,
- na iznos od EUR 206,31 (1.554,44 kn) za ožujak 2012. od 15.3.2012.,
- na iznos od EUR 204,57 (1.541,36 kn) za travanj 2012. od 15.4.2012.,
- na iznos od EUR 205,34 (1.547,12 kn) za svibanj 2012. od 15.5.2012.,
- na iznos od EUR 206,75 (1.557,95 kn) za lipanj 2012. od 15.6.2012.,
- na iznos od EUR 204,90 (1.543,84 kn) za srpanj 2012. od 15.7.2012.,
- na iznos od EUR 204,43 (1.540,29 kn) za kolovoz 2012. od 15.8.2012.,
- na iznos od EUR 202,65 (1.526,91 kn) za rujan 2012. od 15.9.2012.,
- na iznos od EUR 205,34 (1.547,12 kn) za listopad 2012. od 15.10.2012.,
- na iznos od EUR 202,13 (1.552,98 kn) za studeni 2012. od 15.11.2012.,
- na iznos od EUR 205,71 (1.549,92 kn) za prosinac 2012. od 15.12.2012.,
- na iznos od EUR 207,27 (1.561,66 kn) za siječanj 2013. od 15.1.2013.,
- na iznos od EUR 207,50 (1.563,43 kn) za veljaču 2013. od 15.2.2013.,
- na iznos od EUR 207,50 (1.563,43 kn) za ožujak 2013. od 15.3.2013.,
- na iznos od EUR 208,32 (1.569,62 kn) za travanj 2013. od 15.4.2013.,
- na iznos od EUR 206,91 (1.558,98 kn) za svibanj 2013. od 15.5.2013.,
- na iznos od EUR 204,54 (1.541,14 kn) za lipanj 2013. od 15.6.2013.,
- na iznos od EUR 206,35 (1.554,77 kn) za srpanj 2013. od 15.7.2013.,
- na iznos od EUR 206,11 (1.552,93 kn) za kolovoz 2013. od 15.8.2013.,
- na iznos od EUR 207,54 (1.563,68 kn) za rujan 2013. od 15.9.2013.,
- na iznos od EUR 208,11 (1.568,05 kn) za listopad 2013. od 15.10.2013.,
- na iznos od EUR 208,60 (1.571,74 kn) za studeni 2013. od 15.11.2013.,
- na iznos od EUR 209,08 (1.575,31 kn) za prosinac 2013. od 15.12.2013.,
- na iznos od EUR 208,70 (1.572,49 kn) za siječanj 2014. od 15.1.2014.,
- na iznos od EUR 209,55 (1.578,84 kn) za veljaču 2014. od 15.2.2014.,
- na iznos od EUR 209,55 (1.578,84 kn) za ožujak 2014. od 15.3.2014.,
- na iznos od EUR 208,56 (1.571,41 kn) za travanj 2014. od 15.4.2014.,
- na iznos od EUR 207,58 (1.563,99 kn) za svibanj 2014. od 15.5.2014.,
- na iznos od EUR 207,44 (1.562,94 kn) za lipanj 2014. od 15.6.2014.,
- na iznos od EUR 208,13 (1.568,18 kn) za srpanj 2014. od 15.7.2014.,
- na iznos od EUR 208,78 (1.573,06 kn) za kolovoz 2014. od 15.8.2014.,
- na iznos od EUR 208,53 (1.571,17 kn) za rujan 2014. od 15.9.2014.,
- na iznos od EUR 209,36 (1.577,46 kn) za listopad 2014. od 15.10.2014.,
- na iznos od EUR 209,83 (1.580,96 kn) za studeni 2014. od 15.11.2014.,
- na iznos od EUR 209,95 (1.581,89 kn) za prosinac 2014. od 15.12.2014.,
- na iznos od EUR210,17 (1.583,54 kn) za siječanj 2015. od 15.1.2015.,
- na iznos od EUR 211,29 (1.591,94 kn) za veljaču 2015. od 15.2.2015.,
- na iznos od EUR 209,08 (1.575,33 kn) za ožujak 2015. od 15.3.2015.,
- na iznos od EUR 206,98 (1.559,49 kn) za travanj 2015. od 15.4.2015.,
- na iznos od EUR 206,81 (1.558,19 kn) za svibanj 2015. od 15.5.2015.,
- na iznos od EUR 206,58 (1.556,52 kn) za lipanj 2015. od 15.6.2015.,
- na iznos od EUR 207,00 (1.559,58 kn) za srpanj 2015. od 15.7.2015.,
- na iznos od EUR 206,63 (1.556,87 kn) za kolovoz 2015. od 15.8.2015.,
- na iznos od EUR 206,46 (1.555,57 kn) za rujan 2015. od 15.9.2015.,
- na iznos od EUR 208,61 (1.571,81 kn) za listopad 2015. od 15.10.2015.,
- na iznos od EUR 208,32 (1.569,62 kn) za studeni 2015. od 15.11.2015.,
- na iznos od EUR 208,95 (1.574,36 kn) za prosinac 2015. od 15.12.2015.,
- na iznos od EUR 209,72 (1.580,14 kn) za siječanj 2016. od 15.1.2016.,
- na iznos od EUR 208,96 (1.574,45 kn) za veljaču 2016. od 15.2.2016.,
- na iznos od EUR 207,16 (1.560,83 kn) za ožujak 2016. od 15.3.2016.,
- na iznos od EUR 204,49 (1.540,70 kn) za travanj 2016. od 15.4.2016.,
- na iznos od EUR 205,50 (1.548,27 kn) za svibanj 2016. od 15.5.2016. i
- na iznos od EUR 206,15 (1.553,24 kn) za lipanj 2016. od 15.6.2016.,
po stopi propisanoj čl.29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015.
određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od
01.08.2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
pet postotnih poena, a od 01.01.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.
II. Dužni su tuženici pod 1 E. N. pokojnog A., OIB:….
i pod 2 O. N. pokojnog A., OIB:…, solidarno i u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici D. K.,
OIB:…….. nastali parnični trošak u iznosu od 3.576,55 € (26.947,52 kn), sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za
3 postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 13. siječnja 2017. ustala tužbom u kojoj je navela da su
stranke nasljednici sada pokojnog D. N. s tim da je tužiteljica nasljednica
¼ dijela imovine pokojnog D., a tuženici su nasljednici za 3/4. Nakon smrti D.
N. A. N., prednik tuženih, je osporio da bi tužiteljica imala pravo na
nužni dio ostavine po smrti svog oca te je upućen u parnicu. Kod O. suda u
S. vođen je i pravomoćno završen predmet pod posl. oznakom i brojem Pst-
590/2014 u kojem je donesena presuda kojom se odbio zahtjev A. N. da bi
tužiteljica D. K. darovanjima učinjenima za života ostavitelja D. u
cijelosti bila namirena u svom nužnom dijelu. Prvostupanjska presuda potvrđena je
presudom Ž. suda u S. G.-1994/2015. Kada je presuda O.
suda u S. P.-590/2014 postala pravomoćna tuženici da su je pozvali da uđe u
suposjed nekretnina i baš stana u S., O. hrvatskog narodnog preporoda 8 i
kuće u R. S. u S. za ¼ dijela. Međutim zbog loših rodbinskih
odnosa ulazak u suposjed nije moguć. Nužni dio ostaviteljice koji predstavlja ¼ dijela
ostavine po sili zakona a nakon smrti D. N. prešao je na tužiteljicu. K.
u R. S. je na atraktivnoj lokaciji jednako kao i stan u S. na ranije
navedenoj adresi O. hrvatskog narodnog preporoda 8. Tužiteljica je mogla
ostvarivati određene prihode na ime turističkog najma nekretnina od mjeseca siječnja
2012. do mjeseca lipnja 2016. kada je pozvana od strane tuženih da uđe u suposjed
nekretnina. Od smrti ostavitelja D. N. tuženici su svojim postupanjem,
osporavanjem tužiteljičinog nužnog dijela, nesmetano mogli koristiti navedene
nekretnine. Za korištenje tih nekretnina oni tužiteljici nisu plaćali nikakvu naknadu.
Tužiteljica smatra da su takvim postupanjem tuženici stekli bez osnova iznos od
82.378,14 kn slijedom čega je ustala tužbom, u istoj je predložila provođenje
dokaznog postupka i donošenje presude kojom bi se tuženike obvezalo na solidarnu
isplatu upravo navedenog iznosa kao i naknadu troškova prouzročenih ovom
parnicom.
2. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da se tužbi protive u cijelosti,
predlažu da ona bude odbijena a njima naknađeni troškovi postupka. Ističu također
da im nije jasan pravni osnov potraživanja tužiteljice a osporena je i visina tužbenog
zahtjeva. Ustvrdili su da se kuća u R. S. u S. ne iznajmljuje jer je
zapuštena i praktički ne useljiva. U. pokojni prednik tuženih A. N. je
zbog dotrajalosti krova i kako bi spriječio veću štetu izdvojio iznos od 8.248,17 EUR-
a, a u tim nužnim troškovima da tužiteljica nije sudjelovala. Tuženici su u odgovoru
na tužbu ustali i protutužbenim zahtjevom koji je međutim izdvojen iz ovog postupka,
dobio je novu poslovnu oznaku i broj O. suda u S. i to baš P-898/17 i
odlučeno je o tako postavljenom protutužbenom zahtjevu kao samostalnom
tužbenom zahtjevu raspravljati u odvojenom postupku.
3. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari O. sud u S. je dana 24.
ožujka 2021. pod poslovnom oznakom i brojem P-223/2017 donio presudu kojom je
prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, usmjeren tada protiv tuženih L. N.,
E. N. i O. N.. N. tu presudu pravodobnu i potpunu žalbu
uložili su tuženi te je o njoj odlučivao Ž. sud u B., koji je 26. siječnja
2022. donio rješenje pod poslovnim brojem Gž-876/2021-2, kojim je prihvatio žalbu
tuženika i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak nakon što
je opisana prvostupanjska presuda ukinuta.
4. Upravo je naglašeno kako je prvostupanjski sud presudu pod poslovnim
brojem P-223/2017 donio protiv L. N., E. i O. N..
M., kasnije je 8. svibnja 2022. preminula L. N. čime je ex lege
nastupio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. U međuvremenu je doneseno
pravomoćno rješenje o nasljeđivanju i to O-2902/2022 od strane J. bilježnika u
S., M. P., kojim su utvrđeni pravni slijednici navedene pok. L.
N. i to baš njena djeca, O. i E. N..
5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u presudu O. suda u S.
P.-590/2014, presudu Ž. suda u S. G.-1994/2015, pisani poziv na
predaju stvari u suposjed sa nadnevkom 30. lipnja 2016., podnesak nasljednice
D. K. u predmetu O. suda u S. O.-2084/2000, e-mail prepisku
vođenu između T. K. te agencije R./M. V. (glede dugotrajnog
najma kuće), tečajne liste HNB-a za utuženo razdoblje, obavijest E. C. d.d.
od 02. lipnja 2014., preslik računa br. 49-0000-718 G. d.o.o., očitovanje E.
C. energije d.o.o. od 30. svibnja 2014., račun br. 14700196 J. poduzeća za
komunalne poslove R. S. d.o.o. od 30. travnja 2014., dijelove službenog
glasila R. S. od 11. prosinca 2013. zajedno sa P. o
izmjenama i dopunama pravilnika o načinu davanja poslovnih prostora u najam i
određivanje cijene najmova u O. R. S.., dio procjembenog elaborata
od 26. veljače 2018., fotografiju kuće u R. S., ovjerene i prevedene izjave
slovenskih državljana J. T., M. M. i D. Ž.,
očitovanje upravne jedinice Š. P. J. R. S. tj. davanje
podataka o stanarima na adresi Š. ulica 17 u R. S., procjembeni
elaborat o tržišnoj vrijednosti nekretnine koji je sačinjen po O. sudu Š. P.
J., podaci o vršenju dostave P. uprave R. S. prema B.
S. 08. lipnja 2018., rješenje o nasljeđivanju što ga je donio O. sud u
Š. P. J. iza preminulog D. N. dana 30. svibnja 2018., sudsku
praksu R. S. kao i onu R., a u postupku su saslušani i svjedoci T.
K., J. T. i M. M. (potonja dvojica zamolbenim putem i to
putem O. suda u C.) te tuženik pod 3. O. N.. U. nastavku
postupka je, sukladno uputi Ž. suda u B. G.-876/2021-2,
pribavljeno od strane M. pravosuđa i uprave R., odnosno, M. za
pravosuđe R. S., mjerodavno pravo R. S. kao i sudska
praksa (sve na slovenskom jeziku i sve prevedeno na službeni jezik u RH).
6. Zahtjev tužiteljice je osnovan.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženici isplate stečeno
bez osnove i to iz razloga što su zbog osporavanja njezinih prava na nužni dio
neometano koristili u cijelosti nekretnine: stan u S. i kuću u R. S. u
S., a njoj nisu isplaćivali nikakvu naknadu. T. razdoblje, stečeno bez
osnove, prema tužiteljici i njezinom zahtjevu bi bilo od smrti D. N. pa do
poziva kojeg su joj tuženici uputili da uđe u suposjed spomenutih nekretnina.
8. T. odredbe čl.46. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima
drugih zemalja u određenim odnosima, sud u R. H. nadležan je za
vođenje postupka budući tuženici imaju prebivalište u R. H. a kako se u
konkretnom slučaju radi o odnosima koji proizlaze iz vlasničkopravnih odnosa, to se
pozivom na odredbu čl.21. navedenog Zakona primjenjuje pravo R.
S.. U. konkretnom slučaju kod stjecanja bez osnova i prema zakonima
R. S. i baš pozivom na odredbu čl.346 Obligacionog zakonika (baš
kako je to propisano i odredbama ZOO-a u RH), kod stjecanja bez osnova zastara
potraživanja nastupa protekom roka od 5 godina.
9. Slijedeći uputu Ž. suda u B. iz odluke G.-876/2021-2 u
nastavku postupka, nakon ukinute prvostupanjske presude P-223/2017, pribavljeno
je tumačenje stranog prava, prava R. S.. Viši sud, naime, uputio je da
ako se primjenjuje domaće pravo, pravni odnos koji je predmet tužbe ne bi se
procjenjivao primjenom odredbi ZOO-a, već odredbama ZV-a, pri čemu je od
odlučnog značaja savjesnost držatelja nekretnine kako u R. H. tako i u
R. S.. I. dostavljenog očitovanja te priloga M. pravosuđa
R. S. jasno je vidljivo da svaki suvlasnik ima pravo posjedovati stvar i
služiti se njome zajedno sa ostalim suvlasnicima razmjerno svome idealnom dijelu,
pa ukoliko pojedini suvlasnik ne koristi stvar, a drugi je koristi u većem opsegu od
svog udjela, tada onaj koji ne koristi stvar može zahtijevati nadoknadu. U. konkretnom
slučaju opravdanost svog zahtjeva tužiteljica dokazuje činjenicom da je bila
uskraćena u korištenju nekretnine od prednika tuženika, odnosno tuženika sada, kao
one stranke koja je koristila suvlasničku stvar. S. se korist one stranke koja koristi
suvlasničku stvar nalazi u izravnoj, uzročno-posljedičnoj vezi, između uskraćenja
kojeg je trpjela tužiteljica te obogaćenja na drugoj strani.
9.1. Među parničnim strankama, na to ukazuju pregledani parnični i ovršni
spisi, jako dugo vladali su loši međusobni odnosi, počevši od ostavinskog postupka
iza smrti prednika stranaka pok. D. N. kroz dugih 18 godina i to samo
zato što je tužiteljica zatražila svoj nužni dio. Potom se vodio parnični postupak koji je
pravomoćno završen 2015. na način da je odbijen tužbeni zahtjev prednika tuženika
da tužiteljica bi bila namirena u svome nužnom dijelu darovanjima koji su joj učinjeni
još za života pok. D.. Kroz cijelo to vrijeme tuženici tužiteljici osporavaju pravo
suvlasništva i suposjeda, a osim toga, tijekom postupka, sud je saznao da je u
ostavinskom i parničnom postupku koji su prethodili ovome postupku, prednik
tuženika podnio i više kaznenih prijava protiv tužiteljice koje su redom odbačene.
Bitno je naglasiti da je i u R. S. vođen ostavinski postupak i to pred
O. sodišćem Š. pri J. koji je započet 2001., a dovršen 2018.
P. su prednik tuženih, odnosno tuženici znali da su pravomoćno izgubili parnicu
Pst-590/2014 i to 2. prosinca 2015., oni su taj podatak skrivali i ostavinski postupak u
Sloveniji završen je tek 2018.
9.2. Iz svega naprijed navedenog te poglavito dostavljene sudske prakse i
izvatka iz pozitivnih pravnih propisa R. S. te utvrđenih činjenica u
ovome postupku, jasno je razvidno da je tužiteljica neosnovano i nezakonito
uskraćena od ostvarivanja svojih prava suvlasništva jer je morala trpjeti razne
nezakonite postupke prednika tuženika i tuženih sami, nesporno tužiteljica nije mogla
dijeliti spornu nekretninu jer zbog nefunkcionalnosti nekretnina nije niti bila podesna
za stanovanje dviju obitelji koje su u nepodnošljivim odnosima i konačno je tužiteljica
podnošenjem ove tužbe jasno ukazala da se ne slaže sa načinom korištenja
nekretnine na način da je u cijelosti koriste tuženici. N. se stječe u trenutku
smrti ostavitelja, a nedvojbeno je da je kod otvaranja nasljedstva tužiteljica odmah
zatražila svoj nužni dio na kojeg ima pravo prema pozitivnim pravnim propisima.
Prema motrištu ovog suda, već u tome trenutku, tuženici su postali nesavjesni
posjednici jer im se posjed osporavao do visine nužnog dijela, ni manje ni više.
10. Mjerodavno pravo bi u konkretnom slučaju bilo pravo mjesta gdje je radnja
izvršena ili mjesta gdje je posljedica nastupila, ovisno o tome koje je pravo povoljnije
za oštećenu osobu. Radnja koja je izvršena u R. S. reflektirala se
posljedično u R. H., gdje stranke imaju prebivalište. E. je da su
pravni propisi R. S. i R. H., u pogledu ove materije,
gotovo u potpunosti isti, a u pogledu povoljnijeg prava za tužiteljicu kao oštećenu
osobu, regulativa je identična tako da je u svakom slučaju obveza tuženih nastala
zbog neopravdanog odnosno neosnovanog obogaćenja.
11. Odredbama članaka 1111-1120 ZOO-a propisano je pravo tj. reguliran
institut stjecanja bez osnove pod čime se smatra prelazak nečije imovine u imovinu
druge osobe i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u imovinu druge osobe bez
osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona.
12. Analizom provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je pravni prednik
tuženih odnosno sam A. N. ustao tužbom protiv D. K., ovdje
tužiteljice, a kako bi se u sudskom postupku utvrdilo da je darovanjima učinjenim za
života ostavitelja u cijelosti namirena u svome nužnom dijelu iza smrti ostavitelja pok.
D. N.. A. N., odnosno njegovi pravni slijednici, u ovom
postupku tuženi pravomoćno su izgubili postupak što su ga vodili zbog ovog spora iz
nasljeđivanja kod O. suda u S. pod poslovnom oznakom i brojem Pst-
590/2014 jer je baš presudom Ž. suda u S. G.-1994/2015 potvrđena u
cijelosti prvostupanjska presuda kojom su ovdje tuženici, a u tom postupku tužitelji,
pravomoćno odbijeni sa svojim zahtjevom. N. je utvrđeno da su iz ureda
punomoćnika, ovdje tuženih, a u postupku P.-590/2014 tužitelja, na adresu
tužiteljice 30. lipnja 2016. stigao poziv da kao zakonska vlasnica ¼ dijela prava
vlasništva iza pok. D. može stupiti u suposjed nekretnina.
13. Tužiteljica je pojasnila u ovom postupku da je poziv zaprimila no da i dalje
nije stupila u posjed navedenih nekretnina zbog narušenih odnosa s tuženima, no ti
narušeni odnosi nisu u sukusu promatranja u ovom postupku niti utječu na odluku
suda jer je stečeno bez osnove u tužbenom zahtjevu tužiteljica ionako ograničila na
ono vrijeme od kada joj je zbog smrti pravnog prednika, pok. D. N., ¼
dijela imovine prešla na nju kao nasljednicu pa do trenutka do kada je od strane
tuženih pozvana da stupi u suposjed. S. će se sud u obrazloženju ove odluke
koncentrirati samo na odlučne dokaze koji su doveli do presuđenja o tako
postavljenom zahtjevu tužiteljice.
13.1. T. se uzgred napominje da su tuženici ustali i protutužbom protiv
tužiteljice zbog navodno učinjenih ulaganja u popravljanje krovišta kuće u S., u
R. S., međutim, odlukom ovog suda o tome protutužbenom zahtjevu
odlučeno je raspravljati u posebnoj parnici. S. od odlučnog značaja u ovom
predmetu nisu niti bili dokazi koje su tuženi priložili, a vezano uz navodna ulaganja
zbog čega oni nisu niti nabrojani kao pregledano dokazno gradivo već će oni biti od
odlučnog značaja u tom drugom postupku koji se vodi također kod ovog suda i to pod
poslovnom oznakom i brojem P-889/2017.
14. Dakle, praktički nije sporno da je prednik tuženih, a time i tuženi koji su
stupili na njegovo mjesto kada je preminuo (misli se naravno na pok. A.
N.), osporavali pravo tužiteljice na ¼ dijela nekretnina što ih je imao pok.
D. N.. O. je sporno utvrditi u ovom postupku je li tužiteljica zbog
takvog ponašanja tuženih i njihovog pravnog prednika doista bila u situaciji da je dio
njezine imovine prešao u njihovo vlasništvo, premda za to nije bilo uporišta u
zakonskim propisima. S. summarum tužiteljica tvrdi da je mogla, da nije bilo
osporavanja njezinih prava od strane tuženih, nastaviti s iznajmljivanjem kuće za
zdravstveni odmor u S. u mjestu R. S., te time uprihoditi određena
sredstva u svoj novčani fond. Kako su međutim tuženici njezina prava osporavali,
ona je ostala, kako sama tvrdi u tužbi, bez tih sredstava koji joj pripadaju kao pravoj
zakonskoj nasljednici ¼ dijela naslijeđene imovine.
15. Slijedom navedenog vidljivo je da su tuženici od smrti ostavitelja sada
pokojnog D. N., osporavajući tužiteljici pravo na nužni dio, nesmetano
koristili u cijelosti, a bez pravnog osnova nekretnine i to stan u S. i kuću u
R. S.. Z. korištenje navedenih nekretnina u cijelosti, tužiteljici nisu
isplaćivali nikakvu naknadu, te su je po pravomoćnosti presude O. suda u
S., dana 30. lipnja 2016., pozvali da uđe u suposjed navedenih nekretnina. Kako
je nesporno da su tuženici u cijelosti koristili navedene nekretnine, koristeći se i
suvlasničkim dijelom tužiteljice u visini od ¼ dijela, od smrti prednika stranaka, do
poziva tuženika upućenog tužiteljici da uđe u suposjed oni su se prema odredbama
Zakona o obveznim odnosima doista neosnovano obogatili za visinu najamnine koju
bi inače trebali platiti za korištenje stana i kuće i to za cijelo vrijeme korištenja,
uvećano za dužnu kamatu od dana dospijeća svakog pojedino mjesečnog iznosa.
16. Tako npr. nekretnina u R. S. u S. je obiteljska kuća,
poznata pod nazivom V. B., koja se nalazi u području zdravstvenog turizma, te
ju je moguće iznajmljivati tijekom cijele godine. N. obiteljska kuća se
iznajmljivala od 1991., a sastoji se od prizemlja i dva kata. U. prizemlju se nalazi
dvosobni apartman, na prvom katu također dvosobni apartman, dok se na drugom
katu nalazi trosobni apartman, zgrada ima i garažu. I. u vidu činjenicu da je
riječ o R. S., gdje se kuće i apartmani ne iznajmljuju dugoročnom već
isključivo u svrhu zdravstvenog turizma, tužiteljica je dostavila podatke o visini
najamnine po osobi i po danu. P. podacima agencije R./M. V. proizlazi da
bi cijena dugoročnog najma po apartmanu iznosila oko E. 250,00 do EUR 300,00,
te je uzeta srednja vrijednost od 275 EUR-a po apartmanu, dakle 3 apartmana x 275
EUR = 825 EUR. Od navedenog iznosa ¼ suvlasničkog dijela tužiteljice predstavljala
bi iznos od 206,25 EUR kako je to pravilno, precizno i jasno tužiteljica i zatražila.
17. Do naprijed navedenih utvrđenja i računice o stečenom bez osnove sud je
došao analizom svih provedenih dokaza pa prije svega i temeljem podataka
pribavljenih od strane agencije za promet nekretninama R./M. iz V., baš kao
što je to upravo i navedeno.
18. Među strankama, međutim, nije bila sporna samo visina traženja tužiteljice,
već i osnov pa je u dokazne svrhe sud pregledao pisane izjave svjedoka i to J.
T., M. M. ali i D. Ž.. J. T. te M.
M. su čak dali i iskaz pred O. sudom u C., kao zamolbenim sudom.
Iz njihovih iskaza dade se jasno razaznati da nekretnina – kuća u R. S.
sada nije u uređenom i funkcionalnom stanju, čak nema ni el. energiju, u njoj nitko ne
stanuje te nije podesna za iznajmljivanje, dok je drugačije bilo dok je živa bila prva
vlasnica I. B.. M., iskaz ovih svjedoka sudu nisu djelovali uvjerljivo i to iz
razloga što je suprotnu njihovim tvrdnjama drugačije kazao svjedok T. K., ali i
D. Ž. koji je dao svoju pisanu izjavu 3. srpnja 2018. koju je potom i ovjerio
kod J. bilježnika S. R. u mjestu Š. pri J. u S.. K.
je da je svjedok D. Ž. u svome pisanom kazivanju potvrdio da je bio
nazočan razgovoru kojeg su vodili T. K. i R. B., a tema razgovora
je bila kuća u R. S. na adresi Š. ulica 17. T. je u usmenom
kazivanju R. B. kazao T. K. da je u toj kući nakon smrti vlasnika
kuće, D. N., živio baš V. B. i to nekih 18 mjeseci, po dozvoli
A. N. i njegove supruge L. N.. Osim toga u toj kući zajedno s
R. B. da je živjela i osoba S. B. i to u periodu od 6-12 mjeseci,
nakon što je V. B. iz kuće odselio. S. navedeno u iskazu D.
Ž. potvrdio je i svjedok T. K. koji je ispričao kako je u mjesecu lipnju
2007. boravio u R. S. čak 4 dana, kada je vidio da je u kući upaljeno
svjetlo. D. do kuće da su iz nje izašle tri muške osobe koje je sreo i koji su
govorili srpsko-hrvatskim jezikom, s jakim albanskim naglaskom. P. njegovim
upitima bili su sumnjičavi no tada da je iz kuće izašao njegov ujak, sada pok. A.
N., koji je na njega počeo vikati i galamiti, došlo je do incidenta zbog čega je
intervenirala čak i policija. S. od iskaza T. K. kao i D. Ž.,
kazivao je tuženik pod 3, O. N., no isto je bilo i za očekivati. T.
naime, cijelo vrijeme ovog postupka uporno tvrde da kuća nije bila podesna za
iznajmljivanje, da je u lošem stanju, bez struje, poprilično je oštećena, a na njoj se
morao mijenjati i krov. A. tome i je tako, do takvog stanja doveli su upravo tuženi jer
iz rezultata postupka proizlazi da je ova kuća bila iznajmljivana od strane njezine
ranije vlasnice I. B.. K. je mjesto R. S. izuzetno atraktivno
mjesto, to je za pretpostaviti da nešto što se ionako iznajmljivalo u tako popularnom
mjestu, moglo iznajmljivati i dalje. A. se uzme u obzir da je objekt bio u cijelosti
uređen i namješten te opremljen infrastrukturno onda je jasno da se takav objekt
može staviti na tržište i ekonomski eksploatirati. Očito je to tako i bilo jer kako
drugačije objasniti potrebu prednika tuženika, A. N., da popravlja krov na
kući ako je pratiti njegovu tezu kao i tezu njegovih slijednika, da je kuća bila
neuseljiva, u lošem stanju i da je se nije moglo iznajmljivati jer je bila bez struje.
N. da za ovakvo utvrđenje suda nije dovoljan bio samo iskaz T. K. ili
D. Ž., ali je itekako indikativno da je u rješenju P. uprave S.
od 12. rujna 2014. kao adresa S. B., kao adresa boravišta naznačena
upravo adresa ove nekretnine. O. toga u spis je priloženo i pismo odvjetnika
M. A. iz kojeg je vidljivo da su na predmetnoj adresi u R. S. bili
prijavljene treće osobe, dok iz dopisa U. jedinice Š. pri J., a koje je
upućeno odvjetniku P. također razvidno da je više osoba prijavljeno na ovoj
adresi i opet se spominje ime S. B. kao i članova obitelji B. (očito je
riječ o onoj osobi koju spominje svjedok D. Ž. nazivajući ga B.).
M., najindikativnije od svega toga je da upravo D. Ž. u toj svojoj
pisanoj i kod J. bilježnika ovjerenoj izjavi, spominje da je sve to bilo obitelji
B. i B. dozvoljeno od A. N. i njegove supruge L., ovdje
tužene pod 1.
19. Tuženici su često tijekom postupka apostrofirali loše stanje nekretnine u
R. S. koja čak nema niti struju, ali su pri tome "zaboravili" kazati da je do
isključenja struje došlo zbog neplaćanja, a u posjedu nekretnine su se zbog odabira
osporavanja tužiteljičinih prava nasljeđivanja, nalazili baš prednik tuženih odnosno
tuženik.
20. I. svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je kuća u R. S.
suprotno tvrdnjama tuženih itekako bila u najmu kroz određeni period i to baš u
najmu obiteljima B. i B., očito obitelji albanskih korijena što ukazuje na
istinitost kazivanja T. K. kada je opisao događaj prema kojem je 2007.
došao pred ovu kuću te je zatekao više osoba koje su se služile srpsko-hrvatskim
govorom s jakim albanskim naglaskom, a za kojima je iz kuće izašao sada pok. A.
N., nakon čega je došlo do konflikta zbog kojeg je morala uredovati i policija.
21. Na kraju ovog obrazloženja, ali ne manje važno potrebno je posebno
napomenuti da je pozivom na Zakon o temeljnih lastinskopravnih razmerjih odnosno
njegove odredbe, jasno da se vlasnik ima pravo koristiti i raspolagati stvarju u svome
posjedu u granicama koje određuje zakon no mora se suzdržati od povrede
vlasničkih prava drugoga. Ako suvlasniku nije dana mogućnost (kao u ovom slučaju
tužiteljici) korištenja svog suvlasničkog dijela on ima pravo na naknadu koja odgovara
zakupnini, bez obzira je li ta nekretnina davana u zakup ili nije. Iz priložene sudske
prakse V. suda R. S. vidljivo je da je zauzet stav da ukoliko
suvlasnik ne dopušta korištenje suvlasničkog dijela drugom suvlasniku da je on tada
u obvezi isplatiti mu odgovarajuću naknadu odnosno nadoknaditi iznos koji odgovara
zakupnini.
22. V. je ranije navedeno da su pribavljeni podaci o visini najma prema
evidenciji agencije R./M. koja se dakle, navedenim poslovima bavi, a osim toga
tužiteljica je priložila u sudski spis i izvadak iz S. lista R. S.
broj 123/2003 iz kojih je vidljivo da se za poslovni prostor u kojem se obavlja profitna
djelatnost najam određuje po visini od 6 E./m2. P. podatke o
iznajmljivačima i točnim visinama najmova nisu mogli biti pribavljeni jer navedeno
predstavlja poreznu tajnu i ograničenje u davanju takovih podataka.
23. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a
dok je visina određena pozivom na Tbr.7.toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09,
142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i kod utvrđene vrijednosti predmeta spora u visini
od 158.519,07 kn. Tužiteljici je trošak priznat za: sastav tužbe, sastav obrazloženih
podnesaka od 3. prosinca 2018., 4. veljače 2019., 17. rujna 2020. te 30. ožujka
2023., sastav odgovora na žalbu od 20. travnja 2021. te za pristupe i zastupanja na
ročištima od 25. siječnja, 20. ožujka i 11. prosinca 2018., 26. veljače 2019., 26.
veljače 2021. i 20. travnja 2023. – svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir od 1200
bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost 1 boda, a
potom je dobiveni iznos uvećan za iznos PDV-a ili iznos 4.500,00 kuna, troškove
sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku odluku u iznosima od po 155,82 € (ili po
1.174,00 kuna) kao i odgovora na žalbu u visini od 77,91 € ( 587,00 kuna) te
troškove prijevoda sa slovenskog na hrvatski jezik u ukupnom iznosu od 200,74 €
(prema priloženim troškovnicima P. d.o.o. i to na iznos od 625,00 kuna
ili 82,95 €, 699,99 kuna ili 92,90 € i 187,50 kuna ili 24,89 €). Matematičkom
operacijom zbrajanja naprijed navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos troška koji
pripada tužiteljici kao stranci koja je u postupku u cijelosti uspjela i koji trošak će joj
platiti tuženik obzirom da su oni postupak izgubili i to baš 3.576,55 € (26.947,52
kuna).
23.1.Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o
uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22) iznos
obveze tuženih prikazan je u kunskom, ali i u eurskom iznosu.
23.2. Na iznos parničnog troška tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate,
koja joj, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s
tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
24. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 22. svibnja 2023.
S U D A C
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem,
drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri
primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke.
DNA: - pun. tužiteljice
- pun. tuženih
- u spis